HTJELA BI MOJA DUŠA
slika: digital artist
Na krilima ljubavi nosi me moja duša
i htjela bi samo o vrlinama da sluša,
a ja joj poneku manu podvalim
samo da se sa dušom malo zabavim.
Htjela bi duša da voli svakog čovjeka
to je njena potreba prijeka,
a ovdje je ljubav uvjetovana
sa malo vrlina, a mnogo mana,
pa se duša dobro ne snalazi,
ovdje svoje prirodno stanje ne nalazi,
a njeno je prirodno stanje čista ljubav
sjećanje na iskustva u kojim je čovjek prav.
Htjela bi moja duša
o dobroti samo da sluša,
da je živi svakog trena
to je prava priroda njena,
da živi ljubav sa svim ljudima
i prisustvuje prirodnim čudima
u kojima zemaljski život mrežu plete
harmonijom pjesme muzičara i poete.
Kozmičke sfere duša bi na Zemlju spustila
i ni jedno zemaljsko iskustvo ne bi propustila,
ali ovdje vladaju zemaljska pravila
u kojima duša još nije živjela
koje sputavaju slobodu duši
pa se ona u svojim htijenjima guši.
Tako je na Zemlji, dušo moja,
ako hoćeš mira i spokoja
prilagodi se zemaljskom životu
ovdje možeš živjeti zloću ili dobrotu,
dva iskustva u jednom imaš
malo dodaš, a malo oduzimaš,
ovdje je svjetlo deficitarno
ne znaš što je lažno, a što stvarno.
Harmonija kozmičkih sfera ovdje ne postoji
sve se kreće, a kao da stoji
u tom kretanju život vibrira
ovdje se jednostavno ostavlja i bira,
čim udahneš moraš izdahnuti
ili od života ništa neće biti
kad odlučiš da zrak udahnuti nećeš
onog trenutka na Zemlji umrijet ćeš.
Tako ti je moja, dušo mila,
ipak si ti život proslavila
pa ga živiš k'o kraljevna neka
koja svog princa na konju čeka,
ti si svoja životna htijenja ostvarila
u svemu si ravnopravan sudionik bila.
29-03-2015
PČELA I CVIJET
Pčela i cvijet na med me asociraju
kao da oboje jednostavno znaju,
da mi meda treba u životu
kako bih živjela prirodnu ljepotu.
I kad god mi ljepote prirodne zatreba
sjetit ću se kiše koja teče sa neba,
okupane livade u mirisnom cvijeću
i vrijedne pčele u mednom saću.
Pa ću se nektara mirisnog napiti
njegovana prirodnom ljepotom, lijepa biti,
medenim usnama dijelit ću osmijehe
kome god potreba dat ću ljepote i utjehe.
Kao pčelica bit ću vrijedna
i srca umiljata i medna
odradit ću svako djelo,
da iza mene sve ostane lijepo i cijelo.
Dok pčelinji med, ližem sa prsta
u meni se javlja uživanja trista,
zahvaljujem prirodi i vrijednoj pčeli
što takvu slast mom životu dijeli.
napisano 25.1.2017.
ZRAK TREPTI KAO DA NEBO GORI - SPREMA SE OLUJA
slika: Gyula Loechmueller
Mediji me opet na rat pozivaju,
oni kao da uopće ne znaju
što sa ovim pozivom rade,
dok ovim frekvencijama spremaju zavade
ili to jako, jako dobro znaju,
samo se prave da pojma nemaju.
Ma, kome od nas oluja treba,
da nas ostavi bez mira sa neba,
zar nam ratne oluje nije dosta
i sada ću biti iskrena i prosta?
Jebite se svi vi sa olujama svojim,
nitko od vas ne raspolaže životom mojim,
zar nisam dosta straha pretrpjela,
dok sam vašu agresivnost podnosila?
Odjebite više sa svojim pozivima na rat
u vašem ratu, neće sudjelovati moj brat,
a Boga mi moga, ni moje dijete
i vaše oluje neka vama prijete.
M'rš, svi vi koji na rat pozivate,
vi pojma o miroljubivosti ne znate,
znate samo za ratno profiterstvo
krađu identiteta i neprijateljstvo.
Oluja se sprema,
od toga ništa nema,
uzalud vam oružje vaše
nećete više piti krvi naše
niti ćete više ratovati
svatko od vas trebao bi znati,
da običan čovjek hoće živjeti u miru
i, ovaj put, suprostavit će se vašem hiru.
Mediji!, birajte svoje riječi,
jer vaša riječ može nemire da spriječi
kao što ih zna i raspiriti
i jako, jako negativna biti,
da odgovorni budete, sada je vrijeme
ne stavljajte narodu nepotrebno breme
i vi ste dio tog istog naroda
na vama je odgovornost, živjela sloboda!
Sram vas svih u medijima može biti
koji će i dalje, takozvanu elitu dvoriti,
zar vam elita daje plaću,
da veličate njenu zloću,
da li i malo pameti imate
i da li išta od svog zanata znate?
Dosta je više bilo svačijih laži!,
svaki narod miroljubivost traži
pravičnost od svakog čovjeka,
ravnopravnost u svakom pogledu
odnijet će svoju veličanstvenu pobjedu
nad porukama ove vrste
u kojim agresivci imaju svoje prste.
Zrak trepti od čistoće zraka
zauvijek smo izašli iz ratnog mraka,
nebo gori sunčevim zracima,
a ne medijskim nesuvislim znacima,
kiša pada kada Bog kaže,
a vaša „oluja“ o istini laže.
Istina je, mir će u mojoj zemlji biti
i vaš je posao, "mediji" o istini govoriti!
DAT ĆU SVE OD SEBE
digital artist: Realengo
Dat ću sve od sebe
tako čudno mi zvuči
kao da do sada davala nisam,
a i što je to što ja mogu dati
i što je to što je samo moje
kad uglavnom osnovne potrebe
za život imam, a ni to moje nije,
ali za moj životni opstanak jeste
o, moje životne usluge, gdje ste?
Onaj višak što imam za dati
je samo blagi stisak tople ruke,
zagrljaj nježne utjehe u boli,
misao suosjećanja i podrške,
ljubazne riječi sa nasmiješenih usana,
topli obrok putniku namjerniku
malo povjerenja, žednom u pustinji života,
ali tko još primjećuje ovu vrstu davanja
kome to u ovom svijetu treba
kad su duše otvrdnule korištenjem
materijalnih davanja nepotrebnih stvari?
Kad neki posao radim
i tako radim najbolje što znam
samo svoj život na korištenje imam,
a i njega sam već dala i dajem
partneru, djeci, poslodavcu, društvu,
svakom tko je potrebit mojih usluga
i suzu sam radosnicu nekome dala
ni ona više nije vlasništvo mog oka,
a ljudi me i dalje gledaju
nedostatnu, nekako s visoka.
Nemam više ništa za dati
ne posjedujem ništa za davanje
rasprodala sam ga na pozornici života,
a zauzvrat sam dobila jedno,
samo jedno, dat ću sve od sebe
ili to svakome u životu daj
ili ništa neće biti od tebe,
opstanak je svakom doveden u pitanje
tko nema, dat ću sve od sebe, stanje.
MUŠKO-ŽENSKA PITANJA
Pitam muža, da li me voli
i on mi ništa ne odgovori,
samo se zagonetno nasmije
kao da tu uopće prisutan nije,
prije toga, mrko me pogleda,
na to pitanje odgovarati mu se ne da
ništa mi ne kaže, samo okrene glavu
kao da je sa svojim ne odgovorom
na moje pitanje sasvim u pravu.
Nasmiješim se i ja
pa od muža okrenem glavu
smatram da sam sa svojim pitanjem o ljubavi u pravu,
muž se udaljio komunikacijom i djelima od mene
i kako god da se okrene,
u meni se javlja velika dilema,
posumnjam da me moj muž ne voli
kad može sebi da dozvoli,
da na moje pitanje ne odgovori.
Ovako se svi naši dogovori prekidaju,
a naše duše više ne znaju
kako komunikaciju da uspostave
i kako da se jedna prema drugoj postav,
svatko na svoj način počne da živi
i onog drugog za nedostatak komunikacije krivi,
a samo odgovor, VOLIM, jedne jedine riječi
mogao je sve nesporazume da spriječi.
Volim te, što mogu za tebe učiniti,
mogu li ti kako na usluzi biti,
to je tako reći lako
i to može od nas svatko
ili jednostavno, ne volim te više
tako sada u mojoj duši piše,
ali ću i dalje na usluzi ti biti
i sa tobom život dijeliti,
vjerujem da će opet osjećaji da se pojave
koji će naše zajedništvo da slave.
Samo jedno pitanje o ljubavi
čiji se odgovor nikad ne zaboravi
prosvjetljenje trenutno nudi
na koji način mogu komunicirati ljudi,
zato volim na pitanje o ljubavi odgovoriti
i na čisto sa svakim u suodnosu biti.
Ne volim te, mužu, više nego prije,
ali ova sadašnja ljubav draža mi je,
sada sam sa svakim pomirena,
ljubav me prati kao sjena
svakom je mogu u izobilju dati
tko god u moj život dođe
ili samo u njega svrati,
odnijet će od mene fluid ljubavi
koji se nikad ne zaboravi
a tvoje, VOLIM TE, meni sve znači
to je potvrda da me sumnja ne tlači,
već mi život daje anđeoska krila,
da bih tebi još bolja žena bila.
VOLJENI
Voljeni, ne hajem da li me voliš,
ali ti zahvaljujem na potaknutoj ljubavi
i zato, moj naklon primi
uspio si tamo gdje mnogi ljudi nisu
ništa mi nisi posebno dao
ni uzeo od mene ništa nisi,
ali osjećaj si probudio
i suosjećanje prema jednoj duši.
Kažeš mi kad me nema, da ti falim,
a rijetko sa mnom komuniciraš,
utjehu nalaziš u svojoj samoći
pa je kratiš u zagrljajima drugih žena,
sanjaš li tada i moju toplinu
ili me ni tada u tvojoj duši nema?
Lijepo je osjećati puninu u srcu
koju si ispunio svojim postojanjem,
a osjećajući ljubav prema tebi
lako mi je tim osjećajem voljeti sve ljude,
hladnu zemlju usred zime,
ogoljele planinske vrhunce,
gladnu pticu na suhoj grani,
sićušnog mrava na vrijeme da opazim
i maknem stopalo da ga ne pogazim.
Ljubav u mom izranjenom srcu
sjetno govori sama za sebe,
tajanstveni osmijeh na usnama
sa dušom pomirenom komunicira
i samo bude, ne traži ništa,
a daje sve što može dati,
jučer i sutra u danas spaja
širi zrake ljubavi pa ih razdvaja.
Svaki atom vibrira tom ljubavlju
u tom slavlju sudjeluje
i ne govorim čistu istinu
kad kažem da i ti meni fališ,
stalno si sa mnom u mojim mislima
i osjećajima koji radost mame,
tajnoj komunikaciji srca i duše,
dok mi u srcu puninu održavaš
tvoje misli slušam iz etera,
ti si postao moje drugo ja
to svaki atom u meni zna.
Voljeni, i kad bih htjela, da te ne volim
ne bih tako živjeti mogla,
mogu samo da se smiješim
osjećaju u duši i srcu mom
i da šaljem ljubav cijelom biću tvom.
21.siječanj 2017.
IGRA RIJEČI
slika: digital artist
Igra mišljenih ili izgovorenih riječi
truje dušu i tijelo ili je liječi,
izbor gotovo uvijek svi imamo
i mnogo lijepih riječi reći znamo,
zašto onda biramo riječi ružne
i nepotrebno ljude činimo tužne
kad sve riječima možemo promijeniti lako,
da sretan sa govorom od nas bude svatko.
Kako nam misli umom prolaze
riječi svoj smisao pronalaze
po emocijama kakvim zrače
pa tijelo se nekad smije a nekada plače,
a kad bi se izražavali po vlastitoj volji
znali bismo kreirati život pozitivniji i bolji,
ali ako ne znamo riječi pozitivne birati
nikad nećemo svjesno spoznati
kako se riječima pozitivnost kreira,
dok se novo životno iskustvo bira.
Igram se riječima promišljeno,
savjesno, izazovno, ispravno i smjelo,
da kreiram svako pozitivno djelo,
nastojim riječima smisao dati,
da mi se pozitivno iskustvo vrati
zato uvijek imam nekoliko riječi
sa kojima se moje tijelo i duša liječi
kao što su snaga, zdravlje, blagostanje
koje održavaju prihvatljivo životno stanje.
Tada mi sve kao po loju ide
i ljudi me uvijek nasmiješenu vide
pa i sami osmijeh na lice stave
kad sa mnom komunikaciju uspostave,
tiho im se u sebi ili javno zahvalim
i nastavljam riječima život da slavim
svjesna riječi u savršenom nizu
koje su mojoj duši i srcu blizu.
Igram se riječima, sebe izražavam
sa svakom riječi život proslavljam,
a riječi mi osjećajem dobrim uzvrate
i svako moje iskustvo pozlate,
srce mi potvrdi svojom puninom
i zadovoljstvom sa okolinom,
da govorim riječima ispravnim
pa se poklonim svojim pretcima slavnim
što su me naučili pozitivnosti
i predivnoj osobini, oprosti.
Opraštam svima koji su me riječima trovali
osjećam, riječi nisu upotrebljavati znali,
zato danas sa svima pozitivnost dijelim
svom dušom svojom i srcem cijelim
ljepota, dobrota, mudrost i znanje
ispravno neka zauzmu svoje poslanje,
neka se ove pozitivne osobine umnože,
da se svi ljudi sa svojim životom slože.
Igram se riječima, sebe izražavam
sa svakom riječi životnost proslavljam.
STARE VRIJEDNOSTI
slika: digital artist
Stare vrijednosti,
mozak mi je stao
kao da je ovog trenutka postao
svjestan, da ih mnogo ima,
kad je riječ o vrijednostima.
Vrijednost odgoja i rasta,
kad se uči da prašta,
vrijednost roditeljske brige,
dok djeci kupuju knjige.
Vrijednost životnih proslava,
kad roditelj dijete uzdržava
ne pitajući za cijenu rada,
dok god je osoba nemoćna i mlada.
Vrijednost društvenog odgoja,
školskog veselja i spokoja,
vrijednost religijskog učenja,
moralnog razmišljanja i lučenja,
lošega i dobroga,
kamo će i kako koračati ljudska noga.
Vrijednost planetarne svijesti,
koja redovno obavijesti,
sve što se u njoj zbiva,
u njenim prostorima,
koja je informacija prava,
a koja lijepa i zdrava.
Gdje je staza kojom se hoda,
na kojoj je sloboda,
a tek kozmička svijest,
duhovna obavijest,
o osjećaju duše,
dok vjetar lagano puše
i istinu nosi
kao da suosjećajno prosi,
novostvorene vrijednosti moli,
pokazujući, kako se živi i voli.
Pogledajte malo u Duha,
odmaknite misao od trbuha,
on je često gladan,
pravi se jadan,
često glađu vara,
i frustracije nepotrebne stvara.
Nije bit rasta
trbušnog balasta,
već lakoća Etera,
koja na ništa ne tjera,
Eter samo sklad stvara,
rajsko stanje zagovara
ni okolina nije ogledalo,
kako se nekad živjelo i gledalo.
Samo osobnost svoja,
vodi do spokoja,
karakternih vrlina,
ovih sadašnjih osobina:
istine, ljubavi, ispravnosti i mira
karakter miroljubivo emocije dira,
vodeći ih čvrsto do slobode,
kuda svi putovi hode,
u samo dobro svekoliko,
koje je kao svemir veliko.
http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN kod NSK RH 978-953-8054-87-7
ISBN kod NSK RH 978-953-8054-88-4
Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
DANAS JE NOVI DAN
slika: digital artist
Danas je novi dan
protječe mi kao divan san,
punina srca u grudima bije
ništa mi više važno nije,
a opet, sve mi je važno
to u sebi osjećam snažno.
U meni neka ljepota vlada
unutarnjeg savršenog sklada
sve što pogledam, lijepo mi je,
sve što čujem jest i nije,
sve što dodirnem, osmijeh mi mami
svjesna sam sreće i kad smo sami
sami i sa sobom povezani
nije me briga za sutra i lani
samo ovog trenutka jesam
ovdje i sad gdje sam.
Novi dan i osjećaji novi
ispunjeni su mi svi moji snovi,
imam sve što mi treba,
zrak za disanje i blagoslov sa neba
postigla sam savršenu ljubav,
osvijestila sjećanje i zaborav,
svjesna sam ovog trenutka
i ljubavi iz svog srčanog kutka.
Budna sam, a kao da sanjam
životnost ovog dana proslavljam
u meni je sve posloženo
i sa tom ljepotom gledam zaljubljeno,
svjesna sam da sam voljena
ljubav me prati kao neka sjena.
Ništa više ne moram da radim,
samo se ovim osjećajem sladim
ni prošlost ni budućnost kao da ne postoji
samo sadašnji dan svoje minute broji,
a ja u njemu samo snivam,
dok u ljubavi svog srca uživam.
KRHKOST ŽIVOTA
slika: digital artist
Pjesma posvećena Pokojnoj Radmila Čančarević Despić
Ej, živote,
čudan li si,
malo te ima
pa te odjednom nema
k'o pahulja snijega
topiš se na dlanu,
najavljen dolaziš
i bez najave odlaziš
sa sobom doneseš sreću
pa je u tugu pretvoriš
nekim svojim
i jezikom govoriš.
Ej, živote,
misterija ti si,
čas te ima
pa opet, prisutan nisi,
transformacije se igraš
svakog trena
malo si materija
i čas, nevidljiva sjena,
odnosiš mi najmilije moje
prisvajaš sve sebi
kao da je samo tvoje.
Otkrij mi se, živote,
u svojoj najdubljoj biti,
da te bar
na trenutak shvatim
i da tvoju
transformaciju prihvatim.
Željela bih,
da ti oprostiti mogu
kad moje voljene
vraćaš Bogu.
Ej, živote,
čudan li si,
malo te ima
pa te opet nema...
SLOBODA
slika: digital artist
Nisam snob,
a nisam više ni rob.
slobodno sam biće,
kojem konačno sviće
sloboda sa svake strane
bez moralne prisile i mane.
slika: Kagaya
O, kako je lijepa sloboda,
kao pjesnička oda,
prostire se od zemlje do neba
nema više ničijih potreba,
samo moja volja osobna,
živim samostalna i sposobna.
slika: Josephine Wall
Mogu i pomoći kome god hoću
u duši i tijelu osjećam čistoću,
u umu mi mir vlada
dobrote i predivnog sklada.
slika: digital artist
O, moja slobodo slatka,
koja li te sila satka,
kad si tako mila i draga
postani stanovnik svačijeg praga?!
slika: digital artist
Neka te osjeti biće svako
mora da te je Bog sam satk'o
i poslao u pohode slavne,
da podsjetiš na trenutke davne
kad si u svakoj duši stanovnica bila,
kad si sve prostore pohodila.
slika: digital artist
Hvala ti što si u moj dom došla,
hvala ti što si u okolinu pošla,
hvala ti što društvu svakom služiš,
hvala ti što našu potrebu kužiš
za osjećajem ljepote, uma i tijela,
hvala ti što mi se otkrivaš cijela.
http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN kod NSK RH 978-953-8054-87-7
ISBN kod NSK RH 978-953-8054-88-4
Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
SRETNA NAM BILA NOVA GODINA 2017.
Ponoć je odavno prošla
dvije i sedamnaesta godina je došla
rujna zora sa istoka rudi
žarko sunce se na obzoru budi,
najavljuje svjetlost Nove godine
i njene dobre, veličanstvene osobine.
Sunce donosi vijesti nove
za promjene koje će se dogoditi godine ove,
divne stvari će se događati,
ratovi će na Zemlji prestati,
mnoge vojske će oružje položiti
neće više ničije tiranije biti,
ljudi će shvatiti konačno,
da neće više živjeti doba mračno.
Nastat će jedno doba novo
u kojem će zavladati ponovo
miroljubivost u cijelom svijetu
i sunce mira obasjat će planetu.
Osvanut će bratstvo među ljudima
neće biti kraja prirodnim čudima,
ljudi će prestati obijesni biti
i svakodnevno će dobra djela činiti.
Kako se kod koga dobrota budi,
tako će se sve više osvijestiti ljudi
i htjet će sudjelovati u miroljubivosti,
masovno i javno, tražit će se oprosti,
ravnopravnost će raširiti krila
kao da je na Zemlji oduvijek bila,
među ljudima zavladati će sloga
svatko će se prisjetiti, da još ima Boga.
U ovoj godini putem duha ljudi će ići
i svatko će svojoj savjesti prići,
pogledat će u srce svoje
i vidjeti vrline koje postoje,
one koje su tu oduvijek bile
i ljepotu su života činile,
poklonit će se susjed susjedu
nitko neće spominjati ničiju pobjedu.
Pobjeda će biti dobivena bez ičijeg poraza
i najmračnije će sile sjetiti se svog obraza,
svjetski tirani će pognuti glavu
za pravednost u Božju slavu,
hrane će biti za svih dovoljno,
bogati će je poklanjati voljno
svatko će dovoljno sredstava imati,
da sve svoje potrebe pošteno plati.
I bolest će brzo prestati
kad se u ljudske duše spokoj vrati,
ljudi će se svakom danu radovati
i optimizam će zavladati u svima,
onim lošima i onim dobrima.
U godini ovoj, to očekuje ljude
i neka tako doista i bude!
Hvala ti, Godino nova
što donosiš ovaj život iz snova!
