Pitam muža, da li me voli
i on mi ništa ne odgovori,
samo se zagonetno nasmije
kao da tu uopće prisutan nije,
prije toga, mrko me pogleda,
na to pitanje odgovarati mu se ne da
ništa mi ne kaže, samo okrene glavu
kao da je sa svojim ne odgovorom
na moje pitanje sasvim u pravu.
Nasmiješim se i ja
pa od muža okrenem glavu
smatram da sam sa svojim pitanjem o ljubavi u pravu,
muž se udaljio komunikacijom i djelima od mene
i kako god da se okrene,
u meni se javlja velika dilema,
posumnjam da me moj muž ne voli
kad može sebi da dozvoli,
da na moje pitanje ne odgovori.
Ovako se svi naši dogovori prekidaju,
a naše duše više ne znaju
kako komunikaciju da uspostave
i kako da se jedna prema drugoj postav,
svatko na svoj način počne da živi
i onog drugog za nedostatak komunikacije krivi,
a samo odgovor, VOLIM, jedne jedine riječi
mogao je sve nesporazume da spriječi.
Volim te, što mogu za tebe učiniti,
mogu li ti kako na usluzi biti,
to je tako reći lako
i to može od nas svatko
ili jednostavno, ne volim te više
tako sada u mojoj duši piše,
ali ću i dalje na usluzi ti biti
i sa tobom život dijeliti,
vjerujem da će opet osjećaji da se pojave
koji će naše zajedništvo da slave.
Samo jedno pitanje o ljubavi
čiji se odgovor nikad ne zaboravi
prosvjetljenje trenutno nudi
na koji način mogu komunicirati ljudi,
zato volim na pitanje o ljubavi odgovoriti
i na čisto sa svakim u suodnosu biti.
Ne volim te, mužu, više nego prije,
ali ova sadašnja ljubav draža mi je,
sada sam sa svakim pomirena,
ljubav me prati kao sjena
svakom je mogu u izobilju dati
tko god u moj život dođe
ili samo u njega svrati,
odnijet će od mene fluid ljubavi
koji se nikad ne zaboravi
a tvoje, VOLIM TE, meni sve znači
to je potvrda da me sumnja ne tlači,
već mi život daje anđeoska krila,
da bih tebi još bolja žena bila.