Svaku noć se budim oko tri sata i razmišljam u mraku i tišini kako bih krenula dan kada se razdani i jedino što mi pada u blentavu tintaru je gledanje serija na netu jer tako razmišljajući o scenama koje gledam na prastarom laptopu misli mi ne lutaju na glupe slike moje prošlosti iako je puno zanimljivija od moje sadašnjosti.
Ponekada se sjetim kako su moji roditelji uzgajali kanarince pa čujem njih kako pjevaju svoj pjev a svaki kanarinac je imao svoj način pjevanja, jer cijeli jedan zid pripadao je tim divnim ptičicama koje su bile vesele svaka na svoj način, imali smo i vučjaka Garu koji je bio moja igračka ali slušao je komande samo moga oca, pored kanarinaca i vučjaka, jedna papiga, dva goluba lepezanera i nekoliko zlatnih ribica za koje sam kao mala mislila da ispunjavaju želju ako je želja ispravna. O kanarincima su brigu vodili moji roditelji, o psu moj brat, o papigi i ribicama ja a baku su voljeli lepezaneri koji su za njom išli gdje god bi baka bila.
Sada imam samo Maksa koji je tu radi mog sina a ja želim papigu ali nikako da si ju nabavim jer uvijek ima nešto drugo bitnije od papige što mi je potrebnije.
Svaku noć se budim i razmišljam u mraku i tišini o mojoj sreći iz djetinjstva, a ta sreća se vratiti ne može i neće. Prošlost pripada prošlosti i uspomenama a sada, da sada treba stvoriti nešto što će me radovati u budućnosti ali što će me radovati još uvijek ne znam jer mene ni sadašnjost ne raduje.

Kada bi mi netko bilo tko garantirao da ću raditi posao zajedno sa svojim sinom otišla bih preko granice ali s obzirom na to da sam osoba s invaliditetom i da mi ni sin nije sposoban raditi ni on ni ja van granice ne možemo naći boljitak nego preživljavamo iz mjeseca u mjesec kao i svi koji nisu otišli u Irsku, Njemačku, Holandiju. Arapske Emirate. Zakon je donesen ali većina poslodavaca plača penale umjesto da osobi s invaliditetom da raditi.
Čast izuzecima koji uključuju osobe s invaliditetom u svoj kolektiv i što cijene takvu osobu te je smatraju ravnopravnom sebi. (takvih je naravno jako malo).

Pokušavam sročiti nekoliko rečenica i imala sam sadržaj teksta u glavi ali kada sam ugledala bijelu podlogu jednostavno mi se pred oči došla slika koju moram maknuti jer donosi mi nesnosnu bol. Morala bih otputovati bilo gdje jer tamo bih bila ispunjena ali ni vrijeme nije na mojoj strani.

Ništa ne valja u mom životu iako ga volim i podnosim sve što "mi je dato" jednostavno nikako da dođem do cilja jer uvijek negdje na putu pojavi se prepreka koja mi ne da dalje dok god ne riješim "nerješivu jednadžbu" koja je postavljena na toj prepreci. Ja i brojevi smo na Vi i nemam volje više rješavati postavljeno a glavom kroz zid ne mogu, Nisam vična ni pisanju dok mi netko, bilo tko ne zada temu za pisanje i zato ni ono što pišem nije zanimljivo nikome ali meni samoj ti ispisani redovi pomažu da dobijem malo snage da podnesem ono što "mi je dato".

Približavaju se izbori jedni, drugi a ja još uvijek ne znam koga zaokružiti na tolikoj plahti, možda da brojim brojalicu eci peci pec pa što ispadne na zadnjem slogu brojalice. Jedni dijele kravlje mlijeko, jedni jaja, jedni samo osluškuju bilo prolaznika po trgovima, jedni reklamiraju sebe u Saboru, jedni napadaju osobe koje samo rade svoj posao za koji su plaćeni, jedni putuju, jedni voze automobil bez valjane vozačke dozvole, jedni podmićuju, jedni se žele boriti za boli život svih stanovnika lijepe naše, a bore se za stolicu u EU Parlamentu,
Koga li zaokružiti na toj velikoj plahti još uvijek ne znam i mislim da neću ni znati koga zaokružiti kada izađem na biralište.

U mom životu sve ide u krivo, čak sam i iz maternice izašla u krivom položaju, ja se uporno to krivo trudim okrenuti ali koliko god se trudim ono krivo postane još krivlje, Počela sam se pitati "Ima li smisla ispravljati krivine?"
Već godinama dokazujem drugima i samoj sebi da mogu, da moram, da hoću jer imala sam snage boriti se s krivinama a sada vidim da ta borba nikuda ne vodi, ta borba nema smisla jer i dalje je sve krivo ma koliko god se trudim da bude drugačije,

happy easter text green pictures



Znam da voliš mace jer su umiljate kao što si ti, ali za razliku od tebe one pokazuju svoju ljubav, one vole srcem ako ih se voli a ti, da ti ne znaš i ne možeš voljeti nikoga no samo sebe. Davno si mi uzeo sve, unio si nemir u moju dušu, zabranio si mi voljeti ali nisi ni svjestan da ćeš jednom osjetiti bol a nitko baš nitko neće biti pored tebe osim tvojih uspomena.
Zapamti da su mace umiljate, ali bježe od osoba koje nemaju dušu, a ti da ti dušu si izgubio, uskoro će ti ostati samo sjećanja, uskoro ćeš osjetiti bol koju ni uspomene neće smanjiti.

ja

Neka Vam svima današnji dan bude ispunjen mirom i ljubavi. Anđeli Vas čuvali i podarili sve što želite

my name is death and the end is here pictures

happy spring and happy easter pictures

Zašto ne možeš biti sutra uz mene? Treba mi tvoja blizina, tvoj osmijeh, tvoj zagrljaj da imam snage izdržati sutra jer dosta je pet godina čekanja, dokazivanja. Molim te samo pošalji mi malo snage jer je više nemam, ti si ta koja je uvijek znala koliko mogu i kako mogu ali bez tvoje blizine ja sam veliko ništa. Drži me sutra čvrsto za ruku, budi pored mene jer da ti jedino ti voljela si me.

Kažu stari ljudi "bolje ne iščekuj ništa pa ćeš prije doći do cilja" ili možda nekako drugačije govore ali svodi se na isto jer ako čovjek misli da je dobio može biti drugačije.
Imati dvije presude u svoju korist lijepo je vidjeti ali sada još jednom se to mora potvrditi i tada krenuti novom stazom koja te čeka jer došlo je vrijeme naplate svih nedaća i samo još malo pa okrećeš novu stranicu onu koju si zaslužila.

Razmišljam već sat vremena o nama, da o nama, voljeli smo jedno drugo i nikada nam nije bilo teško biti zajedno jer tako si ti htio a ja, ja sam ti vjerovala i ispunjavala želje. Ne, nisam se nadala udaji jer mi je i onakav odnos s tobom odgovarao i da kriva sam što sam odustala od tebe od nas jer izgubila sam sreću koja je ostala kod tebe i mirna sam jer znam da te sreća nikada napustiti neće. Sreli smo se davno i vidio si moga sina, držao si ga u naručju svome i nadao se da ću ti reći ali nisam jer on je moj, samo moj i svu ljubav moju koju sam imala za tebe dajem njemu jer moj sin je ljubav zaslužio.
Znam da će me sada neki napadati jer ti pišem ove redove ali moram ih napisati jer želim komunicirati s tobom želim te zamoliti da mi oprostiš što sam te voljela, što sam s tobom provodila dane i noći, što sam uživala i bila sretna u tvojoj blizini, što još uvijek osjećam tvoj miris, što u mislima čujem tvoj glas, što te sanjam i tada sam sretna jer moja sreća si ti i uvijek ćeš to biti, a ja, ja te ne smijem voljeti.

ja

Volim sanjati jer u snovima sam nešto što nisam, zdrava sam, trčim, plešem, volim, smijem se, putujem, pjevam i imam sve. Voljela bih da snovi traju cijeli dan a ne, ja ne mogu budna sanjati.

Znam da postoji dosta ljudi koji su stariji, pametniji i mudriji od mene, znam da ja još moram učiti život ali jednostavno mi nije jasno zašto pojedini stariji, pametniji i mudriji od mene neprestano imaju osjećaj da neko negdje njih spominje i tada se osjećaju napadnutima a uistinu oni stariji, pametniji i mudriji od mene bez odgovarajućih argumenata napadaju i vrijeđaju druge koji nigdje baš nigdje do njihovog napada te starije, pametnije, mudrije osobe od mene nisu ni spominjali kao što ih nisam spominjala ja.


Da, nekoliko puta sam već pisala tekst o ispravnoj komunikaciji i pisat ću još bezbroj puta jer komunikacija bi trebala biti ugodna, a za vrijeđanja ipak postoje neki drugi načini i vrijeđati nekoga bez argumenata te očekivati da mu se neće vratiti isto suludo je i ne promišljeno. Svatko ima pravo u svom kutku da piše i da se izražava onako kako voli pa tako i ja i naravno ima pravo iznijeti mišljenje o nečemu pa tako i ja. Postoje stariji, pametniji i mudriji od mene koji bi trebali znati kulturu dijaloga a ne napadati i vrijeđati samo zato što su krivo pročitali ili krivo razumjeli napisani tekst.

Svi smo mi ljudi skloni kritiziranju drugih a kritiku na svoj račun rijetko tko prihvaća, i jednostavnije je prigovarati i vrijeđati drugoga a da sami ne vidimo svoje greške i kopamo po sebi jer prigovarati sebi nije jednostavno, jednostavnije nam je probleme staviti pod tepih i onda prigovarati i vrijeđati nekoga drugoga jer on nam se baš našao na putu i moramo svoje frustracije izbaciti pred njega jer vrijeđati sebe ne mogu ali mogu izbaciti svoj bijes na osobu ispred nas jer to je ispravno ali ako ta osoba meni uzvrati tada ću mu pokazati da mi ne može ništa jer ja sam ta koja razmišljam i moje se mora prihvatiti, vrijeđat ću koliko mi drago i koliko hoću jer nitko nije pametniji od mene ja sam svoje sve stavila pod tepih a draže mi je pametovati nekome no sebi samoj.
Svi mi volimo komunicirati i naravno komentari bilo na blogu, bilo na kojoj drugoj društvenoj mreži su sredstvo komunikacije s osobom čiji smo tekst pročitali samo što po meni treba postojati kultura komentiranja kao što postoji kultura dijaloga kada imamo komunikaciju licem u lice jer iza tog teksta je osoba koju ne poznajemo ili možda da a nekulturnim i vrijeđajućim komentarom toj osobi pokazujemo sebe i tko smo mi uistinu.
tko na uvredu uzvratimo mirnim tonom tada pokazujemo sebe i svoju jačinu osobi koja je kimna sama na sebe jer svoju prljavštinu stavio je pod tepih a kopa o nama jer uistinu se boji sebe i svoje istine.

Što pisati, kako napisati da bi bilo zanimljivo za čitati i drugima a ne samo tebi? To još uvijek nisam naučila jer pisanjem upoznajem sebe a nisam se upoznala jer ja pišem dušom a dušom se pisati ne smije jer pisanje dušom nikada nikoga nije niti će privući da čita napisani tekst.
Što pisati, kako pisati to naučiti ne mogu.

Oznake: moj fotografski uradak

Kontrolni pregled čišćenje rana na nogama, stavljanje dvije vrste flastera, gel, tufera i zavoja i saznanja da se stanje pogoršalo usprkos tome što se postupa po dermatološkim uputama, uz to sve morala sam kupiti i šampon za ispiranje rana (onaj koji koriste kirurzi za dezinfekciju ruku). Bolovi ne prestaju, stvaraju se nove rane a antibiotike dobiti ne mogu.
Sutra idem tražiti uputnicu za CRP po preporuci drugog liječnika pa će mi nakon tih nalaza valjda dati ispravnu terapiju jer ovako samo mogu izluditi od bolova spavajući u sjedećem položaju i izdržati bolove koji dovode do ludila " izdržat ćete bolove, nije to ništa strašno ako sam ja mogla sa slomljenom nogom na posao tada vi možete trpjeti bol i doći na kontrolu za mjesec i po dana".

Magnezij, ginko, tablete za bolove i polarni gel su mi najbolji prijatelji posljednjih nekoliko mjeseci, živjeli doktori koji se bave administacijom a ne pacijentom.

Toliko si bila nježna, voljela si me onakvog kakav sam, tvoj nježan dodir osjećam još uvijek na sebi i pitam se "zašto si otišla kada trebam te?". Odavna mi nitko nije pružio nježnost kao što si mi je pružila ti ovu noć, tek sada kada nisi pored mene shvatio sam koliko si mi potreban jer kada si sa mnom ja znam da mogu voljeti i biti voljen onako kako se uistinu voli.
Molim te vrati se noćas jer želim ti priznati da sam te želio zaboraviti ali ne mogu jer ti si jedina žena koja zna probuditi u meni strast. Jedina si koja zna koliko volim da iskreno volim. Da, ja trebam te jer jedino s tobom znam da sam onakav kakav uistinu muškarac prema ženi mora biti.

Dozvoli mi da te sanjam i ovu i slijedeće noći jer želim ti priznati da te volim onako kako se žena uistinu voli.


Autor priče Andrea Bosak

Gledam u dim cigarete i razmišljam kako sam pogriješila što nisam davno poslušala savjet mudre žene

"Nemoj nikada nikome vjerovati, vjeruj samo sebi ali moraš znati da ni sebi često ne moraš vjerovati jer ako ćeš si vjerovati a nešto napraviš krivo tada ćeš osjetiti bol u duši koja teško prolazi. Pokušaj svakodnevno staviti dvije do tri rečenice na papir, ali piši ono što osjećaš tog momenta i svaki mjesec na kraju pročitaj napisano i vidjet ćeš tako što je krivo a što pravo. Ono pravo ostavi po strani a ono krivo pokušaj ispraviti ako se ispraviti može, ali zapamti pri tom da često ono krivo nećeš moči ispraviti i tada nemoj analizirati druge, tada analiziraj sebe jer sebi si najvrjednija.

Toliko sam krivih poteza napravila i već dugi niz godina plaćam te krive poteze i još uvijek analiziram sebe i guši me sve me guši jer znam da sam se davno trebala boriti a ne pustiti i krenuti dalje i pasti u dubinu iz koje nikada, da baš nikada neću izaći jer iz svog života maknula sam vrijednost koju nisam smjela maknuti jer ja od onda ne živim život nego idem negdje gdje sve, da baš sve je krivo a ja to krivo ispraviti ne mogu ma koliko god se trudim.

Oznake: preuzeto sa youtube

Nadam se da ću idući život biti zdrava, da ću imati zdravu djecu, da ću zdrava biti ja. Nadam se da ću imati majku kao što je bila moja, da ću imati brata kao što je bio moj, da ću imati oca koji me voli. Nadam se da ću završiti škole za zanimanje koje volim, da ću raditi i imati novaca koliko mi je potrebno pa čak i više da mogu pomagati drugima kojima je pomoć potrebna. Nadam se da ću pored sebe imati osobu koju volim i koja voli mene. Nadam se da ću biti sretna jer imat ću sve što mi je potrebno a sada da sada toga nema niti će biti jer tako je zapisano i ne može se promijeniti jer greške se moraju ispraviti ovdje da bi drugi puta bilo onako kako treba biti.

Osjećam se kao da se pripremam za klanje jer taj 18 nikako da se približi, da znam još malo, da još samo malo ali ja nikako da nađem sebe, nikako da se pokrenem i dočekam s osmijehom 18.04.