Razmišljam već sat vremena o nama, da o nama, voljeli smo jedno drugo i nikada nam nije bilo teško biti zajedno jer tako si ti htio a ja, ja sam ti vjerovala i ispunjavala želje. Ne, nisam se nadala udaji jer mi je i onakav odnos s tobom odgovarao i da kriva sam što sam odustala od tebe od nas jer izgubila sam sreću koja je ostala kod tebe i mirna sam jer znam da te sreća nikada napustiti neće. Sreli smo se davno i vidio si moga sina, držao si ga u naručju svome i nadao se da ću ti reći ali nisam jer on je moj, samo moj i svu ljubav moju koju sam imala za tebe dajem njemu jer moj sin je ljubav zaslužio.
Znam da će me sada neki napadati jer ti pišem ove redove ali moram ih napisati jer želim komunicirati s tobom želim te zamoliti da mi oprostiš što sam te voljela, što sam s tobom provodila dane i noći, što sam uživala i bila sretna u tvojoj blizini, što još uvijek osjećam tvoj miris, što u mislima čujem tvoj glas, što te sanjam i tada sam sretna jer moja sreća si ti i uvijek ćeš to biti, a ja, ja te ne smijem voljeti.
ja
Post je objavljen 14.04.2019. u 20:02 sati.