Gledam u dim cigarete i razmišljam kako sam pogriješila što nisam davno poslušala savjet mudre žene

"Nemoj nikada nikome vjerovati, vjeruj samo sebi ali moraš znati da ni sebi često ne moraš vjerovati jer ako ćeš si vjerovati a nešto napraviš krivo tada ćeš osjetiti bol u duši koja teško prolazi. Pokušaj svakodnevno staviti dvije do tri rečenice na papir, ali piši ono što osjećaš tog momenta i svaki mjesec na kraju pročitaj napisano i vidjet ćeš tako što je krivo a što pravo. Ono pravo ostavi po strani a ono krivo pokušaj ispraviti ako se ispraviti može, ali zapamti pri tom da često ono krivo nećeš moči ispraviti i tada nemoj analizirati druge, tada analiziraj sebe jer sebi si najvrjednija.

Toliko sam krivih poteza napravila i već dugi niz godina plaćam te krive poteze i još uvijek analiziram sebe i guši me sve me guši jer znam da sam se davno trebala boriti a ne pustiti i krenuti dalje i pasti u dubinu iz koje nikada, da baš nikada neću izaći jer iz svog života maknula sam vrijednost koju nisam smjela maknuti jer ja od onda ne živim život nego idem negdje gdje sve, da baš sve je krivo a ja to krivo ispraviti ne mogu ma koliko god se trudim.