Danas je prva nedjelja Adventa što je divno jer se približava najdivniji Blagdan u godini, približavaju se dani dobročinstva i humanosti a mi smo osobe koje volimo pomagati svima kojima je neophodna pomoć.
Kada bih mogla i ja bih pomogla, ali na ovaj način ovako se samo mogu svima zahvaliti koji pomažu meni jer bez njihove pomoći ja ne mogu
Svima njima želim lijepe i ugodne Adventne dane te nadolazeći divan Blagdan.

Osjećam se danas glupo totalno i za ništa volje nemam. Piše mi se a ni pisati ne mogu jer onaj kome bi pisala nikada to napisano pročitao ne bi.

Osoba koja bu putovala v Međimurje sigurno bu probala i ova fina jela Kukuruzna zlevanka s makom, Šulenka z mlekom, te pretepeni bažul, Bijele mahune, Trganci z vrhnjem i špekom te prije toga bu spila štamprl međimurske rakije, te zatražili dobru demižonku vina i ponovno bu ta jela delala i kad dojde dimof, stim da nebu pozabila na sebe staviti ferun da bu spravljala hranu koju je tam kusala.
Za muške moram napisati da se sjećam kak mi je moja baka Međimurka furt pripovedala kak tam ima dost coprnic i gda coprnica spravlja ta nabrojana jela on se vrne nazaj po tu coprnicu kak bi užival u pravoj domaćoj hrani.

U nekoliko postova ukratko sam vam napisala ono što se sjećam po pričanju svoje bake, o jelima koje sam često jela jer ih je ona fino spremala, a osobu koja će provesti lijepi vikend u tom kraju molim da poslika neke od navedenih jela jer oni su lijepi i za oko a ne samo po okusu a to budete vidjeli i osjetili sami kada će te probati taj dio Međimurske kuhinje.

V Međimurje bi trebal pojti negdo gdo zna škljocati z aparatom i napraviti lepu razglednicu, negdo gdo zna dobro tancati i do voli dobro jesti i popiti iz demižonke, prebal bi prejti negdo gdo zna prijeti i dati šalu, negdo do voli prava domaća jela i kolače z puno orehov, nego ko zna da bu se i potlen tog vikenda vrnul med dobre te vesele ljude.
V međimuje treba iti negdo do nigdar v tom kraju ni bil jer ni bil daleć od svojih vrat, negdo go zna kaj su cimbule, kaj su škornje i kaj je prava domaća rakija koju bu si ponesel dimov v demižomki isto kak i prave domaće gibanice i kolače z orehima samo na orehe nesme biti alergičan jer Međimurski kolači su puni orehov.
Furt morate znati popevati, morate se znati smejati i nigdar dok ste tam navečer nemojte zaboraviti tancati i popevati. Ah, pozabila sam ponestite si dosta širokih klajdi i škornje jer v tom bute lakše tancali da navečer krene veselica uz demižonke i finu hranu,
Do god bu išel tam f taj lepi kraj nek prenese nam koji bumo bili tu dio Međimurske radinosti i osmeha jer to nam svima fali.

V Međimuje mora iti nego gdo zna dobro popevati, puno delati i dobra domaća jela kusati jer gda se v Međimuju morate biti veseli jer oni su veseljaki ki se znaju dobro zabavljati, fina jela jesti i dobru kupicu spitii a pri tomu i od z raneg vjutra peju delatii.
Morate znati kaj je kalemper i domaća gibanica i takaj morate nafčiti popevati i dobrano tancati Međimurski čardaš jer Međimurke su dobre pajdašice, a Međimurci pajaši kohji s tancom i delanjem znaju kak se lepo živi.

Tko god dobi nagradno putovanje u lijepo Međimurje vratiti će se ponovno i sam jer toliko dobrih ljudi na jednom mjestu sigurno zadugo neće sresti.

Dan i noć imaju priču svoju,
prsti po tipkama klavira stvaraju pjesmu,
san nikada neće biti java,
ja ću te čekati na pola puta iako sve to bilo uzalud.

Dan i noć imaju priču svoju
priču koju nikada nitko ne čuje
ali jednom ćeš ti tu priču čuti
možda ćeš me tada potražiti,
ja ću te čekati pa makar to bilo uzalud.

Dragi moj prijatelju
žao mi je što si rano izgubio život, jer ti si jedini znao sve a ja ti nisam dozvolila da mi pomogneš jer sam znala koliko sam ti draga i koliko me štitiš od svega što nije dobro. Znam da si me volio kao sestru, da si uvijek bio sretan kada si vidio osmijeh na mom licu. Znam da si razgovarao s njim i da ti je rekao sve ali isto tako znam da te ja nisam željela slušati jer nisam htjela čuti kako izgovaraš njegovo ime, ti si pričao o njemu i znao si sve jer ti je pričao i on te si mene pitao isto i kada si dobio odgovor isti kao što je bio njegov shvatio si da ga nikada nisam niti ću prestati voljeti a trebala sam jer toliko boli za osobom nitko nikada podnijeti neće.
Teško je što više nisi tu jer znam da je samo tebi vjerovao i rekao istinu.

pokoj tvojoj duši prijatelju dragi.

Uvijek ispadaš totalna budala kada nekoga zavoliš uistinu onako kako se voli, kada s tom osobom provodiš sve svoje vrijeme bilo danu, bilo noću, kod kuće ili na radnom mjestu. Ispadaš totalni kreten kada saznaš da si mu samo ljubavnica i kada ti kaže da nećeš imati sreće jer ga ostavljaš zbog zakonite žene, a najviše si idiot što svoju istinu, pravu istinu dijeliš s drugima jer tu osobu koju si voljela već godinama ne možeš prestati voljeti iz tebi samo tebi poznatog razloga.
Uvijek ispadaš totalni kreten jer očekuješ da će se pojaviti on i postaviti ti pitanja koji ti postavljaju umjesto njega drugi nadajući se da ćeš njima odgovoriti na pitanja na koje njega interesiraju odgovori, a nema se snage suočiti s tobom, pogledati te u oči i čuti iz tvojih usana odgovor na svoje pitanje.
Ispadaš totalna budala jer u snove ti dolazi i sretna si dok sanjaš, a snovi nisu stvarnost, Totalno si budala jer nikada nećeš prestati voljeti osobu koja voli samo sebe.

Ovdje sam zahvaljujući svome pisanju moje istine stekla iskrene prijatelje i neizmjerno sam posebno jednom zahvalna što me brani i što je htio da ga se makne sa cool liste kada su moj blog maknuli zato što sam javno priznala da živim od tuđe pomoći na ulici http://zagrebackidekameron.blog.hr/.
Svi mi imamo svoju listu blogera u box-u ili na alatnoj traci i meni ni malo ne smeta ako ja nisam cool po drugom odabiru, jer svi smo mi cool na određeni način i pišemo i pisati ćemo onako kako znamo i kako volimo iako smo sebe (poput mene) izložili kritikama pojedinaca.
Hvala svim mojim prijateljima i onima koje sam upoznala osobno i koje nisam jer smatram Vas svojom obitelji i hvala Vam jer sam od mnogih naučila da moja istina nema vrijednost.

Nije mi jasno i stvarno mi nikada jasno neće biti zašto pojedinci napadaju pojedince zbog njihovog načina pisanja teksta na blogu. Zar teme nisu različite kao što su i autori bloga različiti i svatko od nas ima svoj način izražavanja.
Ne, nemojte misliti da ovo sada pišem zbog sebe ovo pišem zbog simpatičnog novog blogera Seks i glad koji je na svoj poseban način pisao postove te ga je netko napao jer navodno piše o odnosu sebe i ljubavnice. Stvarno mi nije jasno niti ikada biti zašto ne smijemo izražavati sebe u našem kutku i biti ono što jesmo uistinu,
sretni, tužni, ljubavnici, pjesnici i ostali

Pitam se često dali bi bilo drugačije sve da te nisam otjerala od sebe, da sam slušala srce svoje, a ne razum.
Da bilo bi, bila bi sretnija jer bi pored mene bila osoba koju volim i kojoj sam podarila svoju dušu, ovako moja duša luta i traži da bude tvoja a ti ti šutiš, gledaš me u mom snu, dodiruješ me, a kada se probudim sve ostaje isto i puna sam slika svoje i tvoje prošlosti.

Moj sin jednom mi je rekao
sve će se jednom majko moja ostvariti ako to stvarno iskreno želiš
a ja svoju želju više ni sebi ne smijem izgovoriti a kamoli pomisli na želju koju imam jer moje želje bolje reći želja još uvijek nije ostvariva iako silno želim da se ispuni.

Voljela bih ti sada glasno izgovoriti VOLIM TE ali ne smijem jer zlobnici će mi prigovarati što te volim onako iskreno kao nikada nikoga.

Ivan Vatreni
5 sati ·

Zato, sto si zena sa dva lica
zato, sto me mucis zbog sitnica
zato, sto si prava nocna ptica
moja teska nesanica

Zato, sto si hladna kao stena
zato, sto si vatra tudjih vena
zato, sto bi bila druga zena
samo da si zaljubljenamo da si zaljubljena

Pokušavam već godinama krenuti dalje jer volim sebe i želim živjeti punim plućima, želim biti ja onakva kakvu se poznajem, želim zaboraviti sve što je bilo ali postoji dobar razlog zašto to ne mogu, taj razlog je svaki dan sve više vidljiv. Ja više nemam srca za sebe jer ne mogu gledati sebe, ne mogu sebe voljeti.
Znam nisam smjela dopustiti da prošlost izađe na površinu ali ona je tu sa mnom ona je moja i nikada otići neće iz jednog jedinog razloga.
Znam uzaludno se nadam da će se netko pojaviti i razgovarati sa mnom gledajući me u oči jer krenuo je dalje znajući da je mene vezao za sebe i da nikada iz mog srca otići neće, ne zato što ne želim, nego... postoji veliki razlog.

Podijeliti istinu, pravu istinu nisam smjela jer ispadam nenormalna i neuravnotežena za pojedine ljude koji svojoj pravoj istini pa ni sebi ne mogu pogledati u oči jer znaju bježati od vlastite istine. Kada javno priznaš da koliko god se trudiš ne možeš zaboraviti svoji pravu ljubav iz prošlosti tada ti pišu da trebaš psihijatra i da si totalno munjen što živiš sa svojim snovima a stvarnost je drugačija.
Ja se ne stidim ni svoje stvarnosti koja je surova as isto tako znam da pojedinci koji mi govore da sam luda žive ovako "Izvana huj, iznutra fuj" ali to je njihov odabir isto kao što vole mene nazivati ludom zato jer ne mogu podnijeti svoju a kamoli tuđu istinu koja ih iz njima poznatih razloga podsjeća na njihovu stvarnost koju žive, ali je jako dobro sakrivaju od sebe i od drugih.
Ja uživam u svojoj istini i ne krijem da uživam u snovima koji su ispunjeni osobom koju sam voljela i koju još dan danas volim i voljeti ću.



oprosti morala sam je staviti

Dobro jutro mojoj sreći koja je nekoliko kilometara udaljena od mene i nikako da mi se vrati ne zato što ne može nego zna koliko je trebam ali joj je draže gledati i uživati kako mene pojedine osobe provociraju to moju sreću zabavlja.
Srećo moja daleka jednom ćeš ti tražiti mene jer ćeš biti iscrpljena od podmetanja ali ja te prihvatiti neću jer sam se naučila boriti sa svim vjetrovima koji pušu u suprotnom smjeru i ruše me a ja nasmijana stojim i čekam da shvatih svoju grešku.

Ne valja se prepustiti svojim osjećajima u snovima jer kada se probudiš tada shvatiš da su to samo slike u tvojoj glavi koje nikada neće biti tvoja stvarnost. Jednostavno moraš skupiti svu svoju snagu i krenuti uzdignute glave u novi dan, dan koji ništa novo ne donosi a ti mu se raduješ kao malo dijete najdražoj igrački jer jedino tako možeš dočekati vrijeme sna i san gdje ćeš biti ono što želiš, biti voljena kao što te netko nekada volio.

Voljela bih toliko pročitati tople nježne riječi ispisane srcem samo meni ali znam da je to nemoguće jer nema nikoga tko me iskreno treba i voli jer mene je voljeti teško isto kao i razumjeti.
Voljela bih pročitati tople nježne riječi upućene meni iako znam da je svaka ispisana riječ laž. Stvarno mi trebaju tople nježne riječi ispisane i upućene meni jer danas mi trebaju nježne riječi, tople, mile pune ljubavi jer zaboravila sam kako uistinu može biti lijepo kada ti netko izgovori da te želi, da želi tvoj dodir i tvoju blizinu, da treba tvoje usne i tvoj topao dah.
Voljela bih da me danas netko voli pa makar i lažno.

Znam da pojedincima nije lako dijeliti svoje probleme sa većinom, a isto tako znam da postoji olovka i papir te da se i rukom mogu ispisati neki problemi i onda te probleme čita osoba čiji je rukopis na tom ispisanom komadu papira jer na taj način pomaže sebi "samokontrolom".
Pročitaš ispisani tekst dva puta i zaklopiš bilježnicu te kreneš mirno dalje jer znaš da će se desiti nešto divno te ćeš na taj način zaboraviti ono što nisi mogao/la nikako drugačije zaboraviti osim zapisom na papir.

Uh, kako sam sada počela filozofirati, možda ta moja filozofija nekome i pomogne ja se barem nadam.

Divno je osjetiti dodir kako klizi niz tijelo koje žudi za nježnim dodirima, divno je osjetiti dah na golom vratu, divno je čuti riječi davno izgovorene, divno je biti voljen sada kao i onda ali nije divno kada se probudiš i shvatiš da je to samo san jer si u svom krevetu sam a slike sna su tvoja neostvariva stvarnost.

Hvala ti što si proveo ovu noć pored mene, što si mi priznao da me još uvijek voliš, što su tvoji dodiri puni nježnosti, hvala ti što smo oboje noćas osjetili koliko uistinu želimo jedno drugo.
Prošla noć je bila sve ono što je bilo i onda kada kada smo davno bili istinski jedno pored drugog.

Kako dani, sati, minute prolaze, pa i godine tako shvatiš da su ti papir i olovka (bolje reći kompjuter) uistinu najbolji prijatelji jer kada napišeš nekoliko riječi one s tobom razgovaraju i uistinu te potpuno razumiju iako se nisu nikako nadale da će biti ispisane. Nitko te ne razumije bolje od ispisane riječi jer tako uistinu prepoznaješ sebe i sam sebi si najbolji i najiskreniji prijatelj i razgovor sa samim sobom u tim ispisanim riječima puno ti pomažu da se upoznaš, da zavoliš dan koji je prošao, da zavoliš dan koji će doći jer ćeš ponovno biti sa najboljim prijateljem (samim sobom) a sve ostalo dolazi usput.

Iskrenog prijatelja danas je teško pronaći, a kada ga pronađeš onda si najsretnija osoba na svijetu jer si svjestan da te konačno netko voli slušati i da ti njega možeš slušati koliko god treba jer znaš koliko vrijedi prijatelj i koliko ti vrijediš prijatelju kojeg je u današnje vrijeme uistinu teško pronaći jer sve manje imamo vremena za sebe pa i druge još teže uguramo u svoj raspored sati. Dani su nam svima kratki, a noći preduge jer pročitali smo drage knjige po nekoliko puta i sada do jutra promatramo korice istih jer kod prvog pročitanog retka znamo što slijedi dalje. Tv postoji samo da sakuplja prašinu jer reprize su dojadile a politika je nešto od čega odbijaš bolove u želucu i zato ti razgovor sa dragim prijateljem godi jer on ima vremena da te nazove i priča o svemu i kada za priču nema volje a tvoje misli lutaju negdje gdje se nikada nećeš i ne možeš vratiti.

Divno je imati lijepa sjećanja kada znaš da imaš gorku sadašnjost. Divno je sanjati lijepe snove i probuditi se u jutro potpuno sam sa slatkim slikama sna. Divno je sebi reći "budalo dosta je njegove slike u tvojoj glavi" jer moraš zavoljeti sebe ovakvu kakva si i moraš prestati sanjati jer snovi su samo nestvarne slike.
Divno je trpjeti da te pljuju oni koji te ne poznaju a ti svakoga možeš pogledati u oči i reći istinu kakva je bila jer ima nekih koji pamte pojedine detalje vezane s osobom iz tvojih snova i svi oni će stati u tvoju obranu kada te napada netko tko te uistinu nikada vidio nije misleći da zna sve a uistinu ne zna ništa.

Poštovana koka ljubomorka
tvoja ljubomora prema meni totalno te izludila i napravila bolesnom pa bi bilo bolje da promijeniš temu komentara i komentiraš malo sama sebe jer ovdje na blogu ima divnih osoba koje će ti rado pomoći da se izliječiš od opasne ljubomore i svog bijesa jer ti si bijesna na sebe i na sve što ti se dešava s tvojim dragim ljubavnikom pa jedino komentirajući gluposti anonimno po tuđim blogovima misliš privući pažnju na sebe.
Moram ti priznati da mi ni malo nije žao što si sama sebi nanijela probleme sa svojim ljubavnikom ali tome ti nisam kriva ja nego si si kriva sama što se izruguješ meni koju on nikada neće zaboraviti kao što ni ja neću zaboraviti njega.
Znam da od svog ljubavnika ne dobivaš dovoljno ljubavi ni poštovanja ali isto tako znaš da on ima svoju obitelj i da se ne može cijeli posvetiti tebi. Ti si mu samo igračka kao i sve njegove ljubavnice do tebe. Uživaj u trenucima koje ti pruža jer ti trenuci neće još dugo trajati, izliječi se od ljubomore jer ja ti nisam prijetnja, njegovu svu ljubav nikada dobiti nećeš jer on uistinu voli samo sebe.

Pojedinim osobama je toliko lijepo vrijeđati osobu sa invaliditetom koja bi voljela da je zdrava kao što je bila nekada ali to je nemoguće jer koliko god je liječnika pitala za mišljenje svi su joj isto odgovorili
oštećenje kičme je toliko da bi ako se išta poduzme mogla biti vezana za krevet a ovako se bar koliko toliko kreče pomoću invalidskih kolica.
Da, voljela bih biti ona ista kao što sam bila prije nesreće, a znam isto tako da bi mnogi bolesni voljeli biti zdravi, ali to je nemoguće i živimo onako kako živimo.
Stvarno mi je dosta takovih osoba koje nemaju drugog posla no mene provocirati sa svojim glupim komentarima a ustvari nikada me nisu niti će me upoznati.
Toj osobi želim ovo
STVARNO BIH TOJ OSOBI VOLJELA DA JOJ SE DOGODI ISTO ŠTO I MENI I MOM SINU JER TO JE ZASLUŽILA
i moliti ću se da joj se to dogodi pa neka nikada više ne piše i ne govori bolesnoj osobi da glumi invalida i sigurna sam da će tek tada prestati da me blati u komentarima jer će biti osoba sa invaliditetom kao što sam ja.
Sretna sam što me mnogi osobno poznaju pa joj mogu potvrditi da moja invalidnost i invalidnost moga sina nije gluma, a to što je ona bolesna na drugi način bilo bi bolje da potraži stručnu pomoć jer za njezinu bolest ima lijeka.

Od kada ti ne pišem ni jednu jedinu riječ tvoja ljubavnica me ne maltretira a moram ti napisati da nije ni trebala jer ti si samo moja lijepa prošlost u čijim slikama su mi ljepši dani, a noći divnije jer iako tijelom nisi pored mene ja te osjećam, znam da to ispada ludo ali tvoja sjena nikada nije otišla od mene i znam da nikada neće otići jer koliko god je molim da ode od mene i da bude tamo gdje uistinu pripada tvoja sjena je uz mene jer joj je lijepo.
Znam to sada zvuči blesavo ali tako je i to nikome ne mogu i ne želim dokazivati isto kao što sebi ne mogu reći da te ne volim jer to bi bila laž.

Hvala ti Tihomire na divnom malom monitoru i na procesoru koji moram malo pojačati s memorijom kako bih mogla staviti druge Windowse jer xp se više ne koristi.
Sada bar mogu normalno pisati i gledati omiljene serije a da od nikoga ne posuđujem.
Čokolada od rize te čeka, a sada ti šaljem zagrljaj i prijateljsku pusu veliku.

Samo da Vam svima poželim dobro jutro i lijep dan i da se pohvalim uskoro ću dobiti lijepi poklon od prijatelja pa će mi biti lakše pisati blog i vama prijatelji moji javljati se u komentare, nisam Vas zaboravila samo je teško kada je nešto posuđeno na par sati pročitati sve tekstove dragih blogera, ali ubrzo ću mirno moći čitati sve ono što sam propustila.

Znam da trebam svaku tvoju ispisanu riječ jer kada te čitam vidim dio sebe u tim divno ispisanim riječima iako znam da te riječi nisu ispisane zbog mene, nego su ispisane za sve one koji imaju dušu. Molim te ne ljuti se na mene što sam ti postavila pitanje, a znala sam da neću dobiti odgovor, jer odgovor je u tvom napisanom tekstu koji sam danas pročitala nekoliko puta sa posuđenog laptopa jer još uvijek nisam uspjela nabaviti monitor.
Nadam se da ćeš se javiti uskoro.

Pokoj duši svim dragim anđelima gospodinu Krsti Papiću, gospodinu Babaja, gospođi Ani Karić, mom Laciki (kraljevi ulice), gospodinu Karanović, Zvonimir Milčec, gospođi Miji Oremović, mojoj majci, mom bratu, mojoj baki i mom ocu te svima koji su uvijek u mislima svojih najmilijih. Vaša anđeoska krila i vaša ljubav velika nama svima daju snagu a uspomena na Vas nikada neće nestati, hvala Vam što sam Vas poznavala a Vašim obiteljima želim da budu sretni jer tako je vaša svjetlost jača.

Dragi Bože svima njima i ostalim pokojnicima pokaži put u vječni život.