Kako dani, sati, minute prolaze, pa i godine tako shvatiš da su ti papir i olovka (bolje reći kompjuter) uistinu najbolji prijatelji jer kada napišeš nekoliko riječi one s tobom razgovaraju i uistinu te potpuno razumiju iako se nisu nikako nadale da će biti ispisane. Nitko te ne razumije bolje od ispisane riječi jer tako uistinu prepoznaješ sebe i sam sebi si najbolji i najiskreniji prijatelj i razgovor sa samim sobom u tim ispisanim riječima puno ti pomažu da se upoznaš, da zavoliš dan koji je prošao, da zavoliš dan koji će doći jer ćeš ponovno biti sa najboljim prijateljem (samim sobom) a sve ostalo dolazi usput.