Već nekoliko minuta gledam praznu stranicu za novi tekst, a u glavi su ni slike ni sim ni tam, razmišljam o nečem ne znam o čemu jer mi se ni razmišljati ne da, sve mi je glupo i nema smisla jer moj trud je uzalud, moje škrabanje istine nema smisla ni meni ni nikome drugome, ali ako ne pišem znam da nisam svoja jer prazan list me jedini razumije i kada je potpuno prazan, očekuje bar nekoliko slova.

Dragi moji prijatelji želim vam ugodan vikend pun topline i ljubavi, budite sretni i veseli, pjevajte i plešite jer tada ću u mislima zaplesati s vama jer ples mi je jedina želja.

Nadi nekog s kim možeš dijeliti osmijeh i suze. Nadi nekog tko će bit uz tebe kada ti je najteže i najljepše. Nadi nekog tko će te voljeti kakav si,a ne po dubini džepa,i po izgledu. Nadi osobu koja je ista ti,koja ti nudi ljubav,jer ljubav ne možeš kupit, a za novac se možeš snaći. Vi ne kužite da novac vas radi govnima, a ljubav čovjekom. Kad to shvatite onda će te bit ljudi, a do tada će te bit govna. Istina je novac mijenja danas sve, al ti si čovjek kojem treba osoba s kojom možeš pričati radit sve,za to ne treba novac.
Jednom se smiješ, jednom plačeš,al sve u svemu živiš.
Jedan dan ti je u k, drugi nije, to je život,navikni se na njega.
Uživaj u životu,makar ti je u k, jer sutra je novi dan i ne znaš sto te čeka.
Imaj prijatelje koji su uz tebe, svaki dan i svaku noć,koji će ti pomoć u bilo koje doba.
Zato stavi osmijeh na lice i kreni dalje i digni glavu gore.
I živi život,jer imaš samo jedan život, i potroši to vrijeme svog života s osobama koje voliš i koje tebe vole,a za sve ostalo boli te k...

Sunce se probija kroz maglu, a ja samo gledam pokušavam misliti ali ne mogu jer ne želim više nemam više ni snage ni volje podnijeti sebe i svoj život koji nije ništa drugo no mućenje drugih i sebe, jer tuga i bol hodaju ulicama grada a ja ni svoju ni tuđu tugu ne mogu podnijeti. Teško mi je gledati ljude kako pate a ja ni njima ni sebi ne mogu pomoći.

Pitam se gdje sam, zašto sam i do kada ću moći ovako dalje, pokušavam pronaći snagu i smisao svega ali ne mogu jer se u meni sve ugasilo. Što god želim raspline se u trenu i želja ostaje samo želja, a san ostaje samo san.
Znam da nisam jedina i to boli jer gledati tugu oko sebe nije lako, a sve je više tužnih zamišljenih lica, a to gledati boli jer ne mogu pomoći sebi, a ni tim tužnim ljudima koje volim.

Koliko ću još trpjeti ovakav način života i osjećati bol u želucu, zar nisam još uvijek zaslužila mrvicu radosti?
Znam da nema smisla nikome ništa govoriti jer sama sebe ne razumijem, niti me itko razumjeti može. NEMA SMISLA ništa više NE MOGU DALJE, DOSTA MI JE.

Razmišljam danas od kada sam se probudila koliko ću još vremena da se služim posuđenom tehnikom da bi bila na taj način blizu svojim virtualnim prijateljima jer to je moje sve što mi treba uz knjige koje ne mogu više čitati jer željna sam gledanja online serija kojih nema na tv a toliko su interesantne.
Obećali su mi ali obećanje je ludom radovanje i sretna sam što prijatelj od Kikija ima volje da mi posudi svoj laptop ali to nije rješenje a za sada drugog rješenja nemam jer sve je protiv mene već duže vrijeme. Iako sam uporna sve mi ide nizbrdo i samo se kotrlja još niže, a ja idem dolje isto jer guram prema naprijed ali gura me nazad i ja više ne znam zašto se trudim kada mi je karma sva z brda z dola i ne znam kada će biti drugačije jer sreća me zaobilazi već godinama jer joj nisam interesantna.
Uvijek su me učili da se od maloga palača gradi a ja iz meni nepoznatih razloga ne mogu imati mi malu krušnu mrvicu jer sam rođena naopako.

Danas na današnji dan prvi puta sam te ugledala, tvoju glavicu, oči, rukice, probudio si u meni želju da se borim, da ti pružim što mogu, ponovno se pokrenula ljubav koja je tinjala dok si rastao u mojoj utrobi. Ti si mi sve što imam, što mi daje volju da idem dalje iako nemam snage, ali moram jer trebam te, a ti još uvijek trebaš mene. Moja ljubav pripada tebi i svu svoju sreću dajem tebi sine moj jer ti me držiš na životu i na tome ti hvala.

Sretan ti rođendan i još mnogo njih, tvoja majka.

ps. iako sam jučer napisala čestitku, ovo sam morala ispisati

Sutra u 05,13 minuta navršit ćeš 20 godina života, i bila sam sretna kada si ugledao svijet te sam se nadala da će ti anđeli podariti sreću i radost, volim te sine i znaj da sam tu i da ću uvijek biti tu za tebe
SRETAN TI ROĐENDAN SINE MOJ
budi radostan, zdrav i neka ti se sve želje ostvare

tvoja majka

Oznake: čestitka

Zašto ste se odazvali igri “Blogeri se igraju”? Želim surovu istinu ;)
Volite li uopšte da se igrate?
Jeste li nešto naučili iz ove igre?
Koliko mislite da su igre važne u životu i zašto?
Jeste li čitali neku knjigu Erika Berna?
Da li je ova igra dokolica ili ima u njoj više od tog?
Podseća li vas ova igra ne nešto i ako vas podseća, na šta tačno
Da li biste nešto promenili kod ove igre i šta?
Jesu li igre potrebne u životu i nama odraslima?
Hoćete li nastaviti da se igrate i da širite igru?
Da li vam je bilo dosadno? Želim surovu istinu ;)


odazvala sam se zato što se volim igrati iako sam odrasla, na drugo pitanje sam ti odgovorila u prvom ali ponovit ću da obožavam se igrati puno, igrati se važno meni puno jer me opušta i volim biti dijete, ne nisam čitala ali volim čitati knjige posebno Mariju Jurić Zagorku i Mirjam čije sam i serije neke gledala online jer su super ali knjiga je bolja, podsjeća me na spomenar, ne bih mijenjala ništa, da igra je potrebna dok god si živ jer kada se igraš sretniji si,nastavit ću da se igram a ako moji blogeri ili blogeri iz grupe žele da se igraju neka napišu u komentar ili odgovore na pitanja na fb u otvorenoj grupi blogeri. Ne ni malo mi nije dosadno odgovarati na pitanja i igrati se, žao mi je što nema više pitanja ali nadam se da ćeš ih uskoro postaviti i da ću se moći ponovno igrati
sretno ti prijateljice moja

ostavljam ti i jednu sliku

Prije dvadeset godina kada sam ga slučajno srela, srce mi je lupalo toliko jako da sam osjećala slatku bol, obećala sam tada sama sebi da ću ga čekati uvijek, da ću ga voljeti još više no što ga volim jer i kada smo se rastali znala sam da je na nebu zapisana sudbina, da smo stvoreni jedno za drugo, ali putevi nam se još nisu ponovno spojili, ali spojit će se jednom jer on je moja sudbina.

Nije mi jasno zašto si prestao pisati, koji je razlog da si izbrisao svoj blog, kada si pisao lijepo, pisao srcem i otvorio dušu. Ne bih rekla da se bojiš hoće li ona to pročitati jer koliko ti poznaješ nju ona isto poznaje tebe, zato nisi trebao otići trebao si nastaviti pisati jer nekima od nas se svidjelo pročitati tvoje tekstove koje si pisao brzinom zvuka, tekstovi iskrenog muškarca, pokazao si koliko iskreno voliš i još jednom ti pišem žao mi je što si otišao, što nema tvojih iskrenih tekstova punih ljubavi i poštovanja.
Budi sretan i nikada nemoj prestati voljeti, govori i piši istinu jer istina zlatna vrata otvara.

s poštovanjem Andrea

Jedva čekam tople zrake sunca jer me miluju po licu, razgovaraju sa mnom iako se to nekima čini glupo ali razgovaram sa suncem i uživam u toplini, jer me sunce voli, a ja ga obožavam. Sa suncem se sve budi i mojoj sreći nema kraja.

Svi uključujući i mene voljeli bi imati novaca za normalan život i ono što nam treba, ali toliko nas je na burzi i tražimo posao, toliko ih radi i za svoj rad prima minimalac ili uopće ne prima plaču, mnogi su pod stečajem ili su zatvoreni ili čekaju da ih netko kupi te strepe da će ostati bez posla, dokle tako.
Kriza traje već pet godina i trajati će još jer proizvodnje nema samo potrošnja a od potrošnje nitko nije zaradio osim onih čiji se proizvodi kupuju (na akcijama).
Sve više ljudi starih traži milostinju od prolaznika i sakuplja boce da bi si kupili kruh i mlijeko (cca 17 kuna dnevno) jer dok podmire režije i opomene od mirovine im ostane za jedan dan. Plače su male ili nikakve a mora se raditi puno radno vrijeme, više od dvije trećine građana ima OVR jer su dužni ne svojom krivnjom.

Nije mi jasno zašto se u takvoj krizi kupuju novi automobili zar oni stari koji su kupljeni prije nekoliko godina nemaju više ni kotače, bilo bi lijepo kada bi se svi počeli voziti svojim privatnim automobilima jer ih imaju, a novac iz proračuna koji punimo mi građani otvorili nešto gdje se proizvodi jer osnova ekonomije je proizvodnja, potrošnja, raspodjela, a mi uključujući i ljude koje smo birali ne proizvodimo ništa, trošimo, a nemamo što trošiti pa onda ne možemo ni raspodijeliti.
Možda griješim ali stvarno im nije potreban novi vozni park jer oni bi trebali štedjeti i tako poboljšati stanje da bi i nama i njima bilo bolje.

Ljubav je ono sto ne vidi te,nego osjetite u svojoj dusi. Ako ju osjetite to znači da ju čuvat treba i boriti se jer čovjek je bice sa osjećajima, ako ostanete bez onog što volite, ostali ste bez svega, a novac i ostalo van neće vratiti osmijeh na lice, a i neće vam obasjati dušu. Znači da čuvaj ono sto voliš i što te čini sretnim, jer tek tad ćeš shvatiti da je sreća pored tebe, i da se vrijedi boriti za nju. K.S.

moj sin ima oscilacija, ali sretna sam što mogu s vama podjeliti ono što piše jer on je moje sunce iako to još ne shvaća, znam shvatiti će jednom i to vrijedi čekati, znam da vam dosađujem ali morala sam to prebaciti ovdje i podjeliti s vama.

Vidim da pišeš brzinom zvuka i moram ti priznati da su mi tvoji tekstovi interesantni bili istiniti ili ne ali lijepo je pročitati tekst muškarca koji iskreno zna voljeti. Stavila sam naziv tvog bloga u box svojega jer tako te lakše pratim, bilo bi mi drago da vratiš i izbrisane postove, ali primjećujem da komuniciraš preko svojih komentara samo s dvije osobe što mi daje za pravo da mislim da ti mi drugi koji te pratimo nismo zanimljivi i da naše mišljenje ni ne uvažavaš.
Nastavi pisati i nemoj brisati postove jer stvarno si interesantan, ugodan ti dan pun ljubavi
s poštovanjem Andrea

Vrag provodi sa mnom noći,tu smo ja i on oči u oči.
Bog nije između nas, ne postoji spas, sve stane na jedan čas,
a onda Vrag počinje prvi, soba mi postaje bazen pun krvi, demoni i zle sjene oko mene, al nisam sam uz mene su još veća zla, koja dolaze iz tla, mašta mi postaje noćna mora, ko i moj život al ja moram s time suočit,a ne sa zgrade skočit,jer me on na to tjera,al u meni je jača vjera,koja može da sva zla u kut stjera ,i da mu ovo bude zadnji put u mojoj sobi,dok me ovaj život drobi,al osjećam da sam sve jači i jači,i ne može vrag da se sa mnom kači,ako želiš vraga pobijediti moraš vjeru u sebi naci. Ali vrag nikad neće odustati od mene,svaku noć on će doč, da me uzme k sebi u svoje ruke, jer on želi da osjetim sve moguće muke. Želi me zarobit, ali ne može me dobiti, a i nikada neće, jer ja sam vrag koji na lomači ljude peče.

dobila sam ih od prijatelja preko g+ i moram priznati uljepšao mi je večer jer me se on jedini sjetio iako su slika za mene su prave
hvala ti prijatelju

svi koje poznajem govore mi "nisam navikao-la da te gledam tužnu, nasmiješi se jer tvoj osmijeh mi pomaže, tvoj pogled divnih očiju daje mi snagu, znam da ti nije lako ali podigni glavu jer si nam draga i svi koji te poznaju vole te"
prošli tjedan srela sam dragog gospodina koji mi je rekao ovako "ovdje si u gradu s razlogom, ti si anđeo u ljudskom obliku samo to mnogi ne vide jer ne žele vidjeti, bolesna si ali zračiš i ostani takva molim te trebamo te svi, znam da ti je to čudno, ali svojom prisutnošću pomažeš mnogima a da toga nisu ni svjesni, a nisi svjesna ni ti jer se boriš sa svojom tugom. sada nisi toga svjesna ali istina je sve što ti kažem.
volimo te svi iako ti to mnogi neće reći i znam da ti voliš nas."

ovaj tekst je napisao moj prijatelj svojoj dragoj i molim ga da se ne naljuti na mene što sam ga uzela i stavila tu

Sjedim u caffeu i gledam kroz zatvorena vrata kako neumorno kiša pljušti, pokušavam nešto napisati ali ne znam kome i zašto da pišem kada malo ljudi voli istinu pročitati pogotovo kada je istina tužna.
Otišla bih negdje gdje su nova lica, u malu sredinu gdje su ljudi sretni kada ih netko pita kako ste danas, ali ostajem ovdje jer ne mogu nigdje otići, jer moram biti tu ali ne znam koliko.
Pročitala sam poruku prijatelja i sjetila se svoje prošlosti, prošlost me guši ali iskreno se voli samo jednom.

Posudio mi danas laptop Kikijev prijatelj kako bih do navečer pogledala nekoliko svojih omiljenih online serija, pa sada prije no što počnem htjela bih pozdraviti nekolicinu blogera kojih već dugo nema na blog servisu, a nadam se da navrate i pročitaju pokoji njima interesantan tekst jer ovdje ih na servisu stvarno ima. Uživajte svi u današnjem lijepom danu, čitajući, pišući, slušajući glazbu, kuhajući, igrajte se s djecom i svojim kućnim ljubimcima i budite sretni jer vaša sreća je i moja.

Za mene je sve stalo posljednjih nekoliko mjeseci a još uvijek dišem a ne da mi se jer što god želim ništa ne mogu dobiti osim boli koja postaje nepodnošljiva i dosadna pa ja uz to sve postajem dosadnija drugima a i sebi. Već me jezik zabolio koliko molim poznate ljude rabljeni komp ili laptop s obzirom na to da mi je dosadilo sjedenje u caffeu i pijenje kave kako bih mogla pročitati moje cool blogere i našvrljati nekoliko redova koji nemaju smisla isto kao ni moj život.
volim vas ja

Iako je sijalo danas sunce ja sam se smrzla danas vani i zamalo zaspala ali jedan ulični svirač tako je lijepo svirao pa sam da ne zaspim pjevušila s njim iako mi se ne pjeva ali moram jer jedino tako se držim i uspjevam izdržati samu sebe i pustoš na ulici. Radosna sam jer sam susrela nekoliko dragih lica koji nisu naučeni na mom licu vidjeti tugu tako da sam se prisilila nasmijati samo zato da mi ne postavljaju pitanja jer ne želim da vidim u njihovim očima suze.
Pišem nešto a ni jedna ispisana riječ nema smisla, sve je z brda z dola ali danas je tako a sutra ispočetka isto.

Pijem kavicu iako mi se ne pije ali jedino tako mogu na komp, ali nadam se da ću uskoro nešto smisliti jer mi se u posljednje vrijeme kava ne pije, a sjediti u caffeu bez kave glupo mi je.
Sišla sam danas samo da vam zahvalim na svakom lijepom komentaru.

Koliko sam luda u posljednje vrijeme znam sama, jer ne mogu sebe podnijeti. Koliko ću još bolova u želucu trpjeti?
Treba mi razgovor, treba mi netko s kim ću se smijati, s kim ću plakati, a najviše mi treba moja prošlost, moja sreća jer moje srce je pored njega iako ne bi smjelo biti. Znam pogriješila sam što sam ga zavoljela, što mi je godinama u mislima. Pokušavam ga zaboraviti i koliko god se trudim on je sve bliže a znam da nikada neće biti stvarnost jer to nisam zaslužila isto tako nisam zaslužila sreću.

Imala sam nekada sve, a sada nemam ništa osim tuge, ona me najviše voli, ona se sa mnom jedina druži iako bih htjela da malo ode je postala je teška kao olovo a ja nemam ni snage ni volje da se borim s njom.
Voljela bih otići negdje daleko da budem bliže svojim anđelima jer ne mogu više sama. Ne mogu se boriti s tugom nedostaje mi sve, a najviše zagrljaj.

Tiho i dosadno večer ulazi u noć i bojim se zaspati jer znam koga ću sanjati a san nije java niti će ikada biti iako bih to voljela ali moram se potruditi prestati sanjati. Pomozite mi da naučim prestati sanjati jer imam osjećaj da ludim i ne znam ni kako se zovem sve dok me netko ne podsjeti.

Toliko toga bih voljela ispisati na papir ali misli mi lutaju iako ja to ne želim, tražim dogovor ali ga nema i zato ću samo napisati ovo
Ako se ikada sretnemo zastani i pogledaj me u oči samo na tren jer saznat ću istinu iz tvog pogleda i tada ću ti priznati da te nikada nisam prestala voljeti. Pogledaj me samo jedan tren priznati ću da te dozivam danima, da te sanjam noćima, da trebam te, da želim te i glasno ću vikati VOLIM TE

Luda sam više od slika u glavi, bojim se zatvoriti oči jer ti se pojaviš, gledaš me i šutiš, a šutnja boli, reci mi da me mrziš, da je tvoja ljubav prema meni bila laž, da si me godinama smatrao avanturom, nemoj me samo gledati i šutjeti jer šutnja mi nanosi boli.

Sve se danas vrti oko nade, nadamo se da će nam biti bolje, da ćemo biti mirniji, da ćemo biti sretniji, da ćemo biti željeni, da ćemo biti voljeni, nadamo se suncu i toploj kiši, nadamo se da ćemo doživjeti ljubav, a ne razočarenje, u nadi je spas, ali i nada se mora čekati.
Nema nikoga da mi obriše suze s obraza, da mi skine tugu s lica jer jednom sam voljela i srce je moje otišlo onog trena kada je otišao i on jer se nisam znala boriti za osobu koja me je iskreno voljela, nadala sam se da ću ga zaboraviti, da ću ga prestati sanjati, željeti, dozivati ali iznevjerila me nada iako znam da to nije htjela, jer ne može ni nada sve sama.