Pitam se gdje sam, zašto sam i do kada ću moći ovako dalje, pokušavam pronaći snagu i smisao svega ali ne mogu jer se u meni sve ugasilo. Što god želim raspline se u trenu i želja ostaje samo želja, a san ostaje samo san.
Znam da nisam jedina i to boli jer gledati tugu oko sebe nije lako, a sve je više tužnih zamišljenih lica, a to gledati boli jer ne mogu pomoći sebi, a ni tim tužnim ljudima koje volim.
Post je objavljen 26.02.2014. u 21:00 sati.