otvoreno pismo

17.02.2014.

Svi uključujući i mene voljeli bi imati novaca za normalan život i ono što nam treba, ali toliko nas je na burzi i tražimo posao, toliko ih radi i za svoj rad prima minimalac ili uopće ne prima plaču, mnogi su pod stečajem ili su zatvoreni ili čekaju da ih netko kupi te strepe da će ostati bez posla, dokle tako.
Kriza traje već pet godina i trajati će još jer proizvodnje nema samo potrošnja a od potrošnje nitko nije zaradio osim onih čiji se proizvodi kupuju (na akcijama).
Sve više ljudi starih traži milostinju od prolaznika i sakuplja boce da bi si kupili kruh i mlijeko (cca 17 kuna dnevno) jer dok podmire režije i opomene od mirovine im ostane za jedan dan. Plače su male ili nikakve a mora se raditi puno radno vrijeme, više od dvije trećine građana ima OVR jer su dužni ne svojom krivnjom.

Nije mi jasno zašto se u takvoj krizi kupuju novi automobili zar oni stari koji su kupljeni prije nekoliko godina nemaju više ni kotače, bilo bi lijepo kada bi se svi počeli voziti svojim privatnim automobilima jer ih imaju, a novac iz proračuna koji punimo mi građani otvorili nešto gdje se proizvodi jer osnova ekonomije je proizvodnja, potrošnja, raspodjela, a mi uključujući i ljude koje smo birali ne proizvodimo ništa, trošimo, a nemamo što trošiti pa onda ne možemo ni raspodijeliti.
Možda griješim ali stvarno im nije potreban novi vozni park jer oni bi trebali štedjeti i tako poboljšati stanje da bi i nama i njima bilo bolje.

<< Arhiva >>