Razmišljam danas od kada sam se probudila koliko ću još vremena da se služim posuđenom tehnikom da bi bila na taj način blizu svojim virtualnim prijateljima jer to je moje sve što mi treba uz knjige koje ne mogu više čitati jer željna sam gledanja online serija kojih nema na tv a toliko su interesantne.
Obećali su mi ali obećanje je ludom radovanje i sretna sam što prijatelj od Kikija ima volje da mi posudi svoj laptop ali to nije rješenje a za sada drugog rješenja nemam jer sve je protiv mene već duže vrijeme. Iako sam uporna sve mi ide nizbrdo i samo se kotrlja još niže, a ja idem dolje isto jer guram prema naprijed ali gura me nazad i ja više ne znam zašto se trudim kada mi je karma sva z brda z dola i ne znam kada će biti drugačije jer sreća me zaobilazi već godinama jer joj nisam interesantna.
Uvijek su me učili da se od maloga palača gradi a ja iz meni nepoznatih razloga ne mogu imati mi malu krušnu mrvicu jer sam rođena naopako.