www.andjel.com https://blog.dnevnik.hr/andjel1

četvrtak, 11.01.2007.

pokušat ću Ti reći

da se osjećam nedostojnom, i bezveze, da se osjećam ...da još toliko toga moram uraditi, a blage veze nemam šta...
i čini mi se kao da me gledaš i čekaš...
i ne smješiš se..ozbiljan si

opet se zezam ..jel?
opet sve radim ono što ne treba, samo ne ono što moram

i da...znam...gledam svog sina

i isto to kod njega me ljuti
ali kad ja to Tebi činim,
onda se pravim kao da ne kužim

jesam shvatila sam da ako počnem dan bez Tebe, jednostavno ne valja

i malo me to plaši, kako ću se uvijek sjetiti pozvati Te?
kako bi uopće više mogla živjeti bez Tebe?

ne mogu vjerovati kako mi je nekad život bez Tebe bio potpuno normalan, i činilo mi se da je sve ok...
a sad kad pomislim da bi jednu sekundu trebala provesti a da znam da nisi sa mnom...doslovce mi je to nemoguće

i koja je to granica...nevidljiva...nema početka ni kraja, a opet ako intenzivna i jaka
i tek ju vidim kad sam na Tvojoj strani,
tj. ne vidim ju,
nego znam da postoji,
znam da je bez i sa Tobom
dno ponora i vrh planine

a negdje između...tu negdje između...
Tvoja ruka i poziva nas k Sebi


hvala za svaku suzu, svaku bol,
svaki tren kojim si me učio, i kojim me učiš

i nije napisano iz kurtoazije...Ti znaš da nije

Volim Te

11.01.2007. u 20:17 • 8 Komentara • Print • # • ^

<< Arhiva >>