01.12.2004., srijeda
ne možemo mijenjati druge
Zašto je naš razred nesložan? Još se uvijek pitamo ? kako to . Znamo da ima u našem razredu ima barem nekoliko osoba koje su zle. A ostali smo svi malo rezrjeđeno zli. I ja i svi mi. Mi smo ipak ljudi, ljudi griješe, ljudi su ljubomorni ,nekad ljuti. To su sve naše osobine. Možemo biti malo složniji ali ne i najsložniji razred , to ne postoji. Zato i živimo na zemlji , zato smo živi. Živi smo da učimo na svojoj ljubomori, objesti. Jednom ćete shvatiti. Ljudi rade pogreške i pomoću njih uče. I sve one grozne stvari koje nam se događaju, one nas pripremaju za život. Ako uistinu volite neku osobu, onda ju volite u cjelini , volite i njene mane i njene vrline , a ne samo vrline. Ne možemo promijeniti nikoga , kada mijenjamo nekoga , mmijenjamo njegovo Ja. To više nije ta osoba koju volimo. Zato se , ako uistinu volimo svoj razred, moramo međusobno prihvatiti takvi kakvi jesmo. Ja to još nisam uspjela u cijelosti ali, trudim se. Zar nam je to tračanje, vrijeđanje potrebno? Ne znamo da neke riječi mogu povrijediti nekoga, pa naučimo se , ako hoćemo biti složni. Kada bude potrebno pomozimo nekome. Nemojte glumiti dobru osobicu pa doći doma i tračati ljude. Pokušajte si obečati Da nećete vrijeđati nikoga ni imati loše misli o njemu. Truditi se znaći uspjeti. Uspjeti znaći truditi se opet. Pokušajte. Pokušajte usrećiti nekoga, osjećati ćete se bolje nego kada usrećite sebe. Naše ponašanje se mora ozbiljno promijeniti ako netko misli o složnosti. Pokušavam jako da shvatite o ćemu pričam. To možete ućinti. Jedino. Ne možete mijenjati druge. Ne možete. |
24.11.2004., srijeda
malo promijenjen text od onoga koji se zove "UVIJEK". molim da ga pročitate!
I znam da sam pogriješila u nečemu. Dijelom sam nešto krivo zaključila o Nikolini. Jer, nisam znala tada da ju svi mrze. Stvarno nisam znala, i sada mi je žao. Vidjela sam danas u školi kako se svađaju i kako su svi protiv nje. I kada sam ih pitala zašto su takve prema njoj one su odgovorile da ju mrze i da ju ne vole i da će uijek biti takvi prema njoj. Jer znam da kad ti je najteže uz tebe su samo pravi prijatelji. I rekla sam im da je meni bilo tako i da nije bilo tako ugodno, da je bilo grozno a one su me napale kao kvoćke , pune bijesa, bezobraznoće, tako zle osobe još nisam vidjela i žalila sam ih, skoro sam se rasplakala kada sam vidjela kakve su. I mislim da bi Nikolina tebala riješiti sve sa svojim razredom i reći im šta uistinu misli, svima njima. Jer oni, oni... oni nemaju osjećaja, oni se osuđuju međusobno. Nikolina to nije zaslužila i uistinu nisam znala da je tako tretiraju. Žao mi je. Jako.Ali to nije riješenje, nesmije bježati od problema, mora to riješiti i ovo što piem ne znaći da mi je Nikolina dobra frendica jer nije i nevolim kada se ponaša onako kako se ponaša ali sam krivo neke stvari prosudila. I mogu reći da ja ne želim biti kao jedna od njih (iz b razreda). Želim biti bolja, želim se isticati, želim zračiti toplinom želim da me ljudi vole i poštuju zbog onoga što jesam , i da s ponosom mogu reći da sam dobra osoba i dobra prijateljica, jer mogu reći da stvarno imam prave prijatelje, neki ni neznaju šta mi znaće. Sve, znaće mi sve u mom životu . Hoću li biti tu za njih usred noći, hoću li spriječiti da kiša pada u njihov život, kada trebaju nekoga hoću li biti ona koju trebaju?Hoću li dati sve od sebe da ih zaštitim kada im se suze približe očima, hoću li biti ona koja će biti uz njih. Obećajem, obećajem da hoću. Hoću li biti tu da ih činim snažnima i ona na koju će se osloniti kada ovaj cijeli svijet postane tmuran i kada budu sami. Biti ću tu za njih UVIJEK. Uzet ću njihov mrak kao noć i napraviti sve sunčano. Željela bi da mi je u životu sve lijepo, ali, nije tako i nikada neće biti. I zašto se trudititi da život bude bolji, kada znamo da neće? Zašto imati lažne nade da će doči nešto čarobno ili naš princ na bijelom konju? Moramo sve sami riješavati i kada smo povrijeđeni i kada moramo nešto napraviti što nam je teško. Odrasli smo. Tako brzo.Nemam više volju za maštom nakon svega ovoga, sada mi treba samo netko na koga se mogu osloniti. Sama sam , i pokušavam pobijediti ovaj hladni svijet. Mislila sam jako puno i mislila da sve moje bitke bile završene. Ali sam shvatila da sam tek počela tražiti svoj put. I ako me moja slabost tjera da patim , ali ako opraštam i budem onakva kakvu svi hoće više neću biti svoja. I svi smo rođeni da se ističemo ali to je baš naša slabost i mi moramo dokazati hoćemo li pobijediti svoje sumnje i ostati isti ili pustit da nas svijet pokvati i ostavi nas same. Ovo je dokaz da svi trebamo nekoga na koga ćemo se osloniti. Nekoga tko će nas bezuvjetno voljeti nasuprot našim manama i razumjeti nas. Ali, postoji li takva osoba? Neznam. Htjela bih.I neka svi oni koje uistinu poznajem znaju da ću se truditi ućiniti sve za njih i pomoći im . Napraviti suprotno od onoga što su meni neki radili. Pa barem, ako ja nisam sretna neka budu oni. Jer kada usrećujem druge osjećam se super. Whatever our struggles, and werther we sink or swim, our world is no more permanent than a wave rising on the ocean. |
18.11.2004., četvrtak
STAV
Ovo što ću sada napisati sve je istina i moj STAV pa se nemojte, molim vas, ljutiti. Ovo vam govorim iz dobrih namjera. Nemogu se osjećati usamljenije nego sada. Naime, nešto se dogodilo, moja (naj) frendica Emma danas.... ne, ne danas , nego već dugo...Pričali smo i ja sam se uvrijedila bezveze , ali namjerno da vidim hoće li se ona i Anta opet ponašati tako. Ponašati da me nema, da ne postojim. Jer, uvijek kad se posvađamo Anta koja nema veze s tim uvijek ode za Emom i ponaša se da me nema, glumi kao da kad se ja posvađam s Emom kao da sam se posvađala s njom i danas u tramvaju me izdala, potpuno. Glumila je da ne postojim (anta) da me nema i samo išla za Emom i ne obazirala se na mene. To nije lako, nimalo. Uopće nije lako. Da su se ona i Ema posvađale ja nebi Antu zapostavila i išla za Emom nego bi se ponašala prema njima jednako. I boli me ... što nemam nikoga uz sebe... što nemam nikog iskrenog koj se zaista želi družiti samnom.Dođe mi da zaplačem jer sam potpuno sama u kaosu života. Ali ja ipak trpim zato što, kada padneš moraš se dignuti i ti padovi nas uče i svaki pad smo zaslužili. I iako je bolan, prije ili kasnije ću se dignuti valjda. Kada sam se sjetila te scene u tramvaju kroz mene su prolazili trnci. Trnci koji pokazuju kako je to biti sam. Već sam puno puta imala taj osjećaj, ali ovaj je bio jedan od jaćih. Oćajna sam i plačem. Mislim da sam bezvrjedna , da sam jadna. Neznam što da radim i neki ljudi neznaju kakav je to osjećaj povrijediti nekoga tako zato što to nije upućeno njima. Ema možda nikada neće shvatiti kako ona vrijeđa ljude. Matea je zamolila Emu da joj dotakne nos il tako nešto i ona ju je zviznula po nosu (ema) i još se smijala, nije se ni ispričala. Ništa. I uvijek se ponašala kao da se ona nesmije ispričavati nikome. Misli da nije dostojna toga. I nezna kakav je osjećaj biti sam. Nezna. I može sada na ovaj tekst ostaviti bilo kakvu primjedbu ili me uvrijediti ali me briga. Neću više prositi pažnju nje i Ante. Nisu me zaslužile. I uvijek nastojim zaboraviti šta su mi napravile ali one uvijek iznova to rade. Rade male pogreške ali velike uvrede za osobe kojima su namijenjene. Sama sam , i pokušavam pobijediti ovaj hladni svijet. Mislila sam jako puno i mislila da sve moje bitke bile završene. Ali sam shvatila da sam tek počela tražiti svoj put. I ako me moja slabost tjera da patim , ali ako opraštam i budem onakva kakvu svi hoće više neću biti svoja. I svi smo rođeni da se ističemo ali to je baš naša slabost i mi moramo dokazati hoćemo li pobijediti svoje sumnje i ostati isti ili pustit da nas svijet pokvati i ostavi nas same. Ovo je dokaz da svi trebamo nekoga na koga ćemo se osloniti. Nekoga tko će nas bezuvjetno voljeti nasuprot našim manama i razumjeti nas. Ali, postoji li takva osoba? Neznam. Htjela bih.I neka svi oni koje uistinu poznajem znaju da ću se truditi ućiniti sve za njih i pomoći im . Napraviti suprotno od onoga što su meni neki radili. Pa barem, ako ja nisam sretna neka budu oni. Jer kada usrećujem druge osjećam se super. |
17.11.2004., srijeda
UVIJEK
Kako je to kada te svi osatve samu u svojo sobici. Samog, prođu te trnci. I znam da sam pogriješila u nečemu. Dijelom sam nešto krivo zaključila o Nikolini. Jer, nisam znala tada da ju svi mrze. Stvarno nisam znala, i sada mi je žao. Vidjela sam danas u školi kako se svađaju i kako su svi protiv nje. I kada sam ih pitala zašto su takve prema njoj one su odgovorile da ju mrze i da ju ne vole i da će uijek biti takvi prema njoj. Jer znam da kad ti je najteže uz tebe su samo pravi prijatelji. I rekla sam im da je meni bilo tako i da nije bilo tako ugodno, da je bilo grozno a one su me napale kao kvoćke , pune bijesa, bezobraznoće, tako zle osobe još nisam vidjela i žalila sam ih, skoro sam se rasplakala kada sam vidjela kakve su. I mislim da bi Nikolina tebala riješiti sve sa svojim razredom i reći im šta uistinu misli, svima njima. Jer oni, oni... oni nemaju osjećaja, oni se osuđuju međusobno. Nikolina to nije zaslužila i uistinu nisam znala da je tako tretiraju. Žao mi je. Jako.Ali to nije riješenje, nesmije bježati od problema, mora to riješiti. I mogu reći da ja ne želim biti kao jedna od njih (iz b razreda). Želim biti bolja, želim se isticati, želim zračiti toplinom želim da me ljudi vole i poštuju zbog onoga što jesam , i da s ponosom mogu reći da sam dobra osoba i dobra prijateljica, jer mogu reći da stvarno imam prave prijatelje, neki ni neznaju šta mi znaće. Sve, znaće mi sve u mom životu . Hoću li biti tu za njih usred noći, hoću li spriječiti da kiša pada u njihov život, kada trebaju nekoga hoću li biti ona koju trebaju?Hoću li dati sve od sebe da ih zaštitim kada im se suze približe očima, hoću li biti ona koja će biti uz njih. Obećajem, obećajem da hoću. Hoću li biti tu da ih činim snažnima i ona na koju će se osloniti kada ovaj cijeli svijet postane tmuran i kada budu sami. Biti ću tu za njih UVIJEK. Uzet ću njihov mrak kao noć i napraviti sve sunčano. Željela bi da mi je u životu sve lijepo, ali, nije tako i nikada neće biti. I zašto se trudititi da život bude bolji, kada znamo da neće? Zašto imati lažne nade da će doči nešto čarobno ili naš princ na bijelom konju? Moramo sve sami riješavati i kada smo povrijeđeni i kada moramo nešto napraviti što nam je teško. Odrasli smo. Tako brzo.Nemam više volju za maštom nakon svega ovoga, sada mi treba samo netko na koga se mogu osloniti. Whatever our struggles, and werther we sink or swim, our world is no more permanent than a wave rising on the ocean. |
12.11.2004., petak
ja
|
Tužno je to, kakvi smo mi svi. Bezobzirni.Jedan smo trenutak, kao dobri, a drugi i da ne pričam...... Nitko me nikad neće moći razumjeti , ali, ja ovo ipak pišem.ako me itko razumije neka mi pomogne da se irazim!!!! Nemogu vjerovati da sam vjerovala nekim ljudima da me nikad neće izdati. Trebalo mi je neko vrijeme da to shvatim. Tako sam bila naivna. I smiješno od mene da sanjam sa ćemo jedan dan biti složni. Povezala sam to sa činjenicom da nitko nije savršen. I sada kao iz one pijesme od beyonce imam samo sebe i znam da nikad neću razočarati sebe. Nema potrebe da plačem zato što sam shvatila. Mnoge ove godine trpila sam sve i svašta od činjenice da su me svi iz razreda mirzili. Taj osjećaj se ne može opisati, pomisao na to da ti svi govore da si ružan i glup i jadan može svakoga povrijediti i zbog toga sam puno puta plakala. I nakon što me auto udario (i skoro ubio) kada sam se vratila u školu svi su oponašali kako ja prelazim cestu, pričam o barbikama i kako sam ćorava pa ne vidim da je predamnom auto. Užas. To se nemože opisati. I još uvijek su me svi mrzili a ja sam to trpila. U 4. razredu prestala je invazija na mene. I valjada baš zbog tog psihičkog maltretiranja sam postala jača, neke sam uvrede trpila, a i isfrustriranija, nekad sam pokvarena sama sebi. I još k tome da znam da nitko nije savršen ja to uporno svaki dan pokušavam biti. Da nastavim, u četvrtom razredu je počelo ruganje na moje fizičke nedostatke (vitiligo, nedostatak pigmenta) Nina me zvala „Dalmatiner“ i tako sam do petog rezreda (od četvrtog do petog rzr. ) bila kuja , odbacivala sam bilo koje zbližavanje s ljudima zato što sam se bojala sa će me tretirati kao smeće. U petom razredu sam prestala biti takva i opustila se. Jedine one koje su bile uz mene kad su me svi mrzili su bili Tina i Marina. Počela sam se družiti i sa Emom i Antom. Upoznala sam Emu i sad ju poznajem _u dušu_ ili tako nekako . Uvijek je bila uz mene kao i Anta i još neki ali to ću kasnije , ali Antu neću spominjati zato što sam nju već opisala u zadačnicu a sad je i na Emu došao red. Da se na zavaravamo nismo odmah postale na frendice , jer trebalo nam je prilogođavanje. Kad sam ju potpuno upoznala saznala sam da je ona vrlo draga osoba, dobra, ponekad bi se svađale ali to zaboravimo sad. Volim ju baš takvu kakva je, i uvijek će mi ona biti mjesto gdje se mogu sakriti u nagorim trenutcima , biti slobodna , bez problema govoriti stvari koje nikad nikome nisam govorila. Samo njoj. Jer za mene ona je jedinstvena neponovljiva prijateljica. Uvijek ću biti tu za nju. Uvijek. I ako se poslije osnovne ne budemo družile, neka zna da bilo kada (sutra, za 10, 10, 30 ,1000) godina biti ću tu za nju. I nemogu reći da sam ja savršena, nisam ja neka svetica pa da nisam tračala. Tračala sam ja , ali ja to priznajem, za razliku od nekih. I kada govorimo o Nikolini ona je isto ljudsko biće i nije da ja nju mrzim ili tako nešto. Ali ja govorim svoje mišljenje. Mislim da se ona neće uklopiti, jer, nikada ju nećemo smatrati da je ona akačica i da je bila s nama 7 godina. Nikolina je dobra osoba kad si s njom nasamo ali kada nisi onda...... I nije da ju ja ne volim. Ja sam, jednostavno, vezana za svoj razred, i nemogu se zamisliti u srednjoj baz vas svih. Ne mogu si zamisliti dan bez Lukinog „pih“ ili bez gašpertovih glupih izreka ili bez Karlovog živciranja. Nedostajati će mi stvarno svi. Od prvog do dvadesetdevetog. I nedostajati će mi i dobre i loše stvari. Ali danas mi je smetalo što je Nina u školi govorila da se nikolina neće uklopiti a sada na internetu piše da smo mi podli i takve stvari. Neki ljudi ti nemogu reči istinu u lice. Nemaju za to hrabrosti, ja i još neke cure smo rekle svoje mišljenje Nikolini a nismo ju tračali, sve smo joj napisali na papir. Mislim da nikad neću imati priliku za to pa to sada pišem. Sve vas volim i nemogu skoro za nikoga reći da ga mrzim ( to govorim samo kada sam bijesna). Volim vas sve , volim čak i Nikolinu ali ne i njeno ponašanje. To je sve. Morate me shvatiti kad sam bezobrazna, jer, još pokušavam zaboraviti koje su mi neki ljudi radili u nižim razredima. Ali nažalost, znam da nikad neću. I zbog toga nisam samouvjerena (kao što neki govore) i uvijek ću se bojati zbog toga da me ljudi neće prihvatiti. I ponekad zbog toga mislim da sam manje vrijednija. I zbog toga sam nekad isfrustrirana. Ali , za rezliku od nekih ja sam dobro prošla, bez trajnih psihičkih oštečenja. I svakim danom pokušavam sakriti taj strah i savkim danom pokušavam biti sve bolja i nadam se da ću jedan dan biti takva kakvu sam se zamišljala. Jer ima toliko puno osjećaja a tako malo riječi. Neke se stvari ne mogu opisati riječima i nadam se da ću nači neku osobu koja će me potpuno razumjeti u ovim situacijama. Ali dok je još nema ja ju nosim u sebi. Znam sa ja razumijem sebe. A drugi ni netrebaju. žu |
08.11.2004., ponedjeljak
objest, ljubomora& stuff like that
|
Eto, švrljala ja malo po blogovima i tako vidjela sve i svašta!" i bila bjesna i tako ...... nastade ovaj tekstić! Željela bi pisati o ljubomori i pakosti našeg razreda. Prvo bi počela sa podijeljenosti našeg takozvanog "razreda", svi se stalno ulizuju drugima i smiješkaju im se pred licima ali , to uvijek, obično ispadne tračanjem iza leđa i a smiješkanjem ispred leđa. Prije ili kasnije žrtva to sazna i ona počne isto tako, i oboje se prave "dobrice" jedne pred drugima a kasnije... SVE I SVAŠTA! Umjesto da riješe taj problem neslaganja, oni.... i tako se sve ponavlja kao pokvarena gramofonska ploča!..... Neki se nakraju posvađaju javno, počnu se tuči kad se vide a neki se još prave da su si dobri. I šta sad? kad je svaka druga osoba takva? kada misliš da , tu , imaš nekog prijatelja koji te voli... poštuje, očekuješ da će ti taj jedan dan pomoći ... ali umjesto toga oni ti &/$odmognu(&#" izdali su te, i ti ipak nekako izdržiš da ne zaplačeš od razočaranja u tu osobu, i šta onda. Sutra je novi dan, digneš se ideš u školu i glumiš da je sve _ok_ , potisneš taj stres, on te zaokupi manje učiš a, loše ocjene se nakupljaju u dnevnik, postaneš isfrustriran, osječaš se kao da te nitko ne razumije, postaneš agresivan, posesivan, napadaš i tračaš ljude, upadneš u loše društvo, dođe i sve ostalo i tako postaneš jedna osoba iz našeg razreda.. uskoro, oni tebe počnu tračat, počneš odbijati ljude, oni te svi mrze.. grozan je to osječaj. I uvijek ispadne tako, nepravedno. Neki dan poslje mog tuluma, dečki su pričali meni kao da svi mi pratimo Emu i. ... kud god ona tu smo i mi. To je istina, jer, svi se žele družiti sa Emom zato što je ona „poželjna“ u društvu. Neki se ne druže s njom zbog nje , ne zato što joj istinski žele biti prijatelji nego joj žele biti prijatelji zbog onog što ima. I nisu to svi. Ne govorim i znam da su to svi, ali, neki jesu. Kad su cure (neke cure) u Eminom društvu, sve su, nekako, nasmijane, žele biti što smješnije i imati što sočniji trač da bi zaokupili nju. Te osobe zaborave tada svoju naj frendicu koja je iza njih ili u blizini i samo se usredotoče na nju. I ja nisam ljubomorna, naprotiv, to se meni ne sviđa. Nisam uistinu ljubomorna na Emu i nikada nisam bila, ovo, govorim Iskreno. Zašto bi bila ljubomorna na nju ? Ima li ona nešto što ja nemam? Jer ja imam sve; super prijateljice i od njih puno učim u životu, kada se posvađam sa njima, shvaćam puno stvari. I uvijek bismo tebali učiti, i iz loših i iz dobrih iskustava.Iskreno govorim da nebi trebali mrziti Mirnu, nego joj pomoći da jne bude takva. Jer već se svi mi utapamo i gušimo u svojoj oholosti i zlim namjerama, a nikad nismo pomogli nikome, nikad nismo razmislili kako se drugi osječaju , uvijek smo samo mislili na SEBE. SVI smo mi materijalisti. >Ne možemo shvatiti što sebi zapravo radimo. Neki dan sam pričala sa Marinom i ona je rekla da je Mirna nesretna zato što nema novaca. To nije istina. Jer, možeš imati sve novce na svijetu a ipak neimati prijatelje i biti nesretan. A možeš biti siromašan, a biti, vrlo sretan zato što imaš prijetelje i obitelj i nekoga tko te tamo negdje uistinu voli i poštuje. Jer sve materijalne stvari, one te ne mogu voljeti, ne mogu ti pomoći u teškim trenutcima. Kada umremo, ne nosimo sa sobom ni svoj novac , ni svoje nove boss cipele nego samo svju dušu i djela koja smo učinili i ndobro koje smo učinili za neke ljude. Neki možda misle da je sve ovo sranje koje ja pričam i da sam ja neka glupa trinaestogodišnjakinja koja pričajuči gluposti misli da je ozbiljna, ali ja ću UVIJEK BRANITI svoja uvjerenja i stav, za razliku od nekih koji su se odrekli svoga stava i počeli oponašati neke ljude iz razreda misleći da će time biti nešto popularniji ili, poželjniji. Jeste li čuli u novinama šta ljudi rade da bi bili popularni, e pa , ta popularnost zavarava nas sve. Jer da su nam ti ljudi pravi prijatelji oni bi se družili s nama zbog onoga što jesmo a ne zbog toga kaj smo ipričali dobar vic ili se pofukali u školskom Wc-u. GLUPOST. Svi smo mi na jednaki način vrijedni. Nitko nije savršen i svatko je u nečemu dobar. Ja vjerujem u to i uvijek ću imati takav stav. Pa si vi razmislite o ovome što sam ja naškrabala. |
03.11.2004., srijeda
Marina
Marina je - Marina. Svi več znaju kakva je ona;tvrdoglava račica koja napada djevice, dobra frendica,štreberica, pametna, zanimljiva. Mogu primjetiti da se uvijek natječe s Lunom- uvijek ju želi nadmašiti(npr. napisati bolje i točnije zadaču iz zemljopisa) Diže se u 6.00 ujutro, što, recimo, meni...... S njom se najbolje uči, kad s njom učiš, sve zapamtiš.Mislim da ona ima čudan pogled na svijet oko sebe (barem meni) često se ljuti kada ju ometem pod matematikom i uvijek nađe razlog da se naljuti. Ona vam uvijek misli da joj smrde noge i stalno priča da smrdi po znoju. Misli da je debela i zato je često na !intenzivnim dijetama" Meni je marina sasvim normalne težine: MARINA ; NISI DEBELA!!!!!!!!!!!!! Posebno mi se sviđa zAto što sa njom možeš pričati o svemu. Ona želi biti odlikašica, i prolaziti sa pet nula,tako i u srednjoj i onda se upisati na dobar fakultet i zarađivati puuuuno novaca. Čudno mi je što bi njen dečko iz snova trebao izgledati ovako:Izrazito ppppppppuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuunnnnnnooooooo pametan, vrlo ozbiljan, zarađivati puno novaca, nositi naočale i...... tako, zakon JE kada sa njom idem u kino, uvijek se zabavimo, a poslje izkritiziramo cijeli film do temelja. MARINA AKO OVO ČITAŠ: tvoj dečko iz snova je onda Stefan F.! |
01.11.2004., ponedjeljak
Andrija
Andrija je mali kovrčavi političar koji ide sa mnom u razred.Mogu priznati da ga baš i ne volim (šta ja sebe zavaravam? UOPČE GA NE VOLIM) uvijek je misli da je u pravu, ako se njemu ne sviđa nešto onda on misli da se to i drugima ne smije sviđati. Ima svoj glupi politički stav i ne slavi blagdane koji nisu hrvatski, a od jedne riječi napravi takvu filozofiju da je ti ide na povračanje. Mrzi internet i blog i mogu reči da se ponaša kao dedek koji živi u staračkom domu iznad moje kuče.Oblači se k'o moj deda- karirana košulja, samt hlače i tenisice koje izgledaju kao uskršnja jaja. On je mali bosničev potrčko, da bosnič stavi drek na glavu i on bi. Mogu reči za njega i da je velika tužibaba. Uvijek vrijeđa tuđe mišljenje i svatko tko ide ili ima blog njemu je kreten. Uvijek se ponašao dedekasto i bebičasto. Dedekasto+bebičasto= the real pain in the ass! takve mješance rijetko srečem, to jest , samo sam njega srela. Nikad neče i ne može shvatiti da nam svima ide na živce sa tim političkim glupostima i da smo premladi da bi slušali takva sranja! |
| < | prosinac, 2004 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
moj pogled na svijet, razred i ostale teme.
Linkovi
Blog.hrblogić mog razreda
anamarie- moj blog
emmica kremmica
Anta kanta
nina- blog frendice iz raz.
mata fata
Tomi- blog frenda iz raz.
viki- blog kompjuterskog genija i frenda iz razreda, ali on tvrdi da on nije komp. genije
Marina mandarina
kao što sam rekla-all in pink¸
pipi duga čarapa
na ovom blogu namjerno pišem samo č i pravopisne greške- eto ti na emma!!!!!
whatever our struggles, and werther we sink or swim, our world is no more permanent than a wave rising on the ocean.