18.11.2004., četvrtak
STAV
Ovo što ću sada napisati sve je istina i moj STAV pa se nemojte, molim vas, ljutiti. Ovo vam govorim iz dobrih namjera. Nemogu se osjećati usamljenije nego sada. Naime, nešto se dogodilo, moja (naj) frendica Emma danas.... ne, ne danas , nego već dugo...Pričali smo i ja sam se uvrijedila bezveze , ali namjerno da vidim hoće li se ona i Anta opet ponašati tako. Ponašati da me nema, da ne postojim. Jer, uvijek kad se posvađamo Anta koja nema veze s tim uvijek ode za Emom i ponaša se da me nema, glumi kao da kad se ja posvađam s Emom kao da sam se posvađala s njom i danas u tramvaju me izdala, potpuno. Glumila je da ne postojim (anta) da me nema i samo išla za Emom i ne obazirala se na mene. To nije lako, nimalo. Uopće nije lako. Da su se ona i Ema posvađale ja nebi Antu zapostavila i išla za Emom nego bi se ponašala prema njima jednako. I boli me ... što nemam nikoga uz sebe... što nemam nikog iskrenog koj se zaista želi družiti samnom.Dođe mi da zaplačem jer sam potpuno sama u kaosu života. Ali ja ipak trpim zato što, kada padneš moraš se dignuti i ti padovi nas uče i svaki pad smo zaslužili. I iako je bolan, prije ili kasnije ću se dignuti valjda. Kada sam se sjetila te scene u tramvaju kroz mene su prolazili trnci. Trnci koji pokazuju kako je to biti sam. Već sam puno puta imala taj osjećaj, ali ovaj je bio jedan od jaćih. Oćajna sam i plačem. Mislim da sam bezvrjedna , da sam jadna. Neznam što da radim i neki ljudi neznaju kakav je to osjećaj povrijediti nekoga tako zato što to nije upućeno njima. Ema možda nikada neće shvatiti kako ona vrijeđa ljude. Matea je zamolila Emu da joj dotakne nos il tako nešto i ona ju je zviznula po nosu (ema) i još se smijala, nije se ni ispričala. Ništa. I uvijek se ponašala kao da se ona nesmije ispričavati nikome. Misli da nije dostojna toga. I nezna kakav je osjećaj biti sam. Nezna. I može sada na ovaj tekst ostaviti bilo kakvu primjedbu ili me uvrijediti ali me briga. Neću više prositi pažnju nje i Ante. Nisu me zaslužile. I uvijek nastojim zaboraviti šta su mi napravile ali one uvijek iznova to rade. Rade male pogreške ali velike uvrede za osobe kojima su namijenjene. Sama sam , i pokušavam pobijediti ovaj hladni svijet. Mislila sam jako puno i mislila da sve moje bitke bile završene. Ali sam shvatila da sam tek počela tražiti svoj put. I ako me moja slabost tjera da patim , ali ako opraštam i budem onakva kakvu svi hoće više neću biti svoja. I svi smo rođeni da se ističemo ali to je baš naša slabost i mi moramo dokazati hoćemo li pobijediti svoje sumnje i ostati isti ili pustit da nas svijet pokvati i ostavi nas same. Ovo je dokaz da svi trebamo nekoga na koga ćemo se osloniti. Nekoga tko će nas bezuvjetno voljeti nasuprot našim manama i razumjeti nas. Ali, postoji li takva osoba? Neznam. Htjela bih.I neka svi oni koje uistinu poznajem znaju da ću se truditi ućiniti sve za njih i pomoći im . Napraviti suprotno od onoga što su meni neki radili. Pa barem, ako ja nisam sretna neka budu oni. Jer kada usrećujem druge osjećam se super. |
| studeni, 2004 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | |||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
moj pogled na svijet, razred i ostale teme.
Linkovi
Blog.hrblogić mog razreda
anamarie- moj blog
emmica kremmica
Anta kanta
nina- blog frendice iz raz.
mata fata
Tomi- blog frenda iz raz.
viki- blog kompjuterskog genija i frenda iz razreda, ali on tvrdi da on nije komp. genije
Marina mandarina
kao što sam rekla-all in pink¸
pipi duga čarapa
na ovom blogu namjerno pišem samo č i pravopisne greške- eto ti na emma!!!!!
whatever our struggles, and werther we sink or swim, our world is no more permanent than a wave rising on the ocean.