Eto, švrljala ja malo po blogovima i tako vidjela sve i svašta!"
i bila bjesna i tako ...... nastade ovaj tekstić!
Željela bi pisati o ljubomori i pakosti našeg razreda. Prvo bi počela sa podijeljenosti našeg takozvanog "razreda", svi se stalno ulizuju drugima i smiješkaju im se pred licima ali , to uvijek, obično ispadne tračanjem iza leđa i a smiješkanjem ispred leđa. Prije ili kasnije žrtva to sazna i ona počne isto tako, i oboje se prave "dobrice" jedne pred drugima a kasnije... SVE I SVAŠTA!
Umjesto da riješe taj problem neslaganja, oni....
i tako se sve ponavlja kao pokvarena gramofonska ploča!.....
Neki se nakraju posvađaju javno, počnu se tuči kad se vide a neki se još prave da su si dobri. I šta sad?
kad je svaka druga osoba takva? kada misliš da , tu , imaš nekog prijatelja koji te voli... poštuje, očekuješ da će ti taj jedan dan pomoći ... ali umjesto toga oni ti &/$odmognu(&#" izdali su te, i ti ipak nekako izdržiš da ne zaplačeš od razočaranja u tu osobu, i šta onda. Sutra je novi dan, digneš se ideš u školu i glumiš da je sve _ok_ , potisneš taj stres, on te zaokupi manje učiš a, loše ocjene se nakupljaju u dnevnik, postaneš isfrustriran, osječaš se kao da te nitko ne razumije, postaneš agresivan, posesivan, napadaš i tračaš ljude, upadneš u loše društvo, dođe i sve ostalo i tako postaneš jedna osoba iz našeg razreda..
uskoro, oni tebe počnu tračat, počneš odbijati ljude, oni te svi mrze.. grozan je to osječaj.
I uvijek ispadne tako, nepravedno. Neki dan poslje mog tuluma, dečki su pričali meni kao da svi mi pratimo Emu i. ... kud god ona tu smo i mi. To je istina, jer, svi se žele družiti sa Emom zato što je ona „poželjna“ u društvu. Neki se ne druže s njom zbog nje , ne zato što joj istinski žele biti prijatelji nego joj žele biti prijatelji zbog onog što ima. I nisu to svi. Ne govorim i znam da su to svi, ali, neki jesu. Kad su cure (neke cure) u Eminom društvu, sve su, nekako, nasmijane, žele biti što smješnije i imati što sočniji trač da bi zaokupili nju. Te osobe zaborave tada svoju naj frendicu koja je iza njih ili u blizini i samo se usredotoče na nju. I ja nisam ljubomorna, naprotiv, to se meni ne sviđa. Nisam uistinu ljubomorna na Emu i nikada nisam bila, ovo, govorim Iskreno. Zašto bi bila ljubomorna na nju ?
Ima li ona nešto što ja nemam?
Jer ja imam sve; super prijateljice i od njih puno učim u životu, kada se posvađam sa njima, shvaćam puno stvari. I uvijek bismo tebali učiti, i iz loših i iz dobrih iskustava.Iskreno govorim da nebi trebali mrziti Mirnu, nego joj pomoći da jne bude takva. Jer već se svi mi utapamo i gušimo u svojoj oholosti i zlim namjerama, a nikad nismo pomogli nikome, nikad nismo razmislili kako se drugi osječaju , uvijek smo samo mislili na SEBE. SVI smo mi materijalisti. >Ne možemo shvatiti što sebi zapravo radimo. Neki dan sam pričala sa Marinom i ona je rekla da je Mirna nesretna zato što nema novaca. To nije istina. Jer, možeš imati sve novce na svijetu a ipak neimati prijatelje i biti nesretan. A možeš biti siromašan, a biti, vrlo sretan zato što imaš prijetelje i obitelj i nekoga tko te tamo negdje uistinu voli i poštuje. Jer sve materijalne stvari, one te ne mogu voljeti, ne mogu ti pomoći u teškim trenutcima.
Kada umremo, ne nosimo sa sobom ni svoj novac , ni svoje nove boss cipele nego samo svju dušu i djela koja smo učinili i ndobro koje smo učinili za neke ljude. Neki možda misle da je sve ovo sranje koje ja pričam i da sam ja neka glupa trinaestogodišnjakinja koja pričajuči gluposti misli da je ozbiljna, ali ja ću UVIJEK BRANITI svoja uvjerenja i stav, za razliku od nekih koji su se odrekli svoga stava i počeli oponašati neke ljude iz razreda misleći da će time biti nešto popularniji ili, poželjniji. Jeste li čuli u novinama šta ljudi rade da bi bili popularni, e pa , ta popularnost zavarava nas sve. Jer da su nam ti ljudi pravi prijatelji oni bi se družili s nama zbog onoga što jesmo a ne zbog toga kaj smo ipričali dobar vic ili se pofukali u školskom Wc-u. GLUPOST. Svi smo mi na jednaki način vrijedni. Nitko nije savršen i svatko je u nečemu dobar. Ja vjerujem u to i uvijek ću imati takav stav. Pa si vi razmislite o ovome što sam ja naškrabala.
Post je objavljen 08.11.2004. u 23:05 sati.