29.06.2004., utorak
Šuvarova generacija
Evo, prošlu noć iznenada umro naš čuveni reformator školstva koji je svoj uradak provodio...davno, još u prošlom tisućljeću, ali u čije zadnje trenutke spada i moja generacija.
Nevjerojatno je to kako ti nečije ideje obilježe i odrede dio života, a onda ga jednog dana više nema, koncept mu je odavno propao, ali su ostale još gomilice raznih pokusnih kunića. Nekoliko generacija školovanih po principu svega po malo i ništa konkretno. Tako smo se mi u kulturi (danas valjda 7. gimnazija) morali nakon prva dva razreda opredijeljivati za tri različita smjera: ako se ne varam bilo je to neko bibliotekarstvo, zatim suradnik za teatar tv i film (-nakon toga si mogao suvereno raznositi kablove po HTV-u) i neki suradnik u indok djelatnostima, a najbolja fora je bila što većina mladih nadobudnika pojma nije imala što znači ta čarobna rječica. A volio je Stipe te razne skraćenice tipa TIPSS (za one mlađe-teorija i praksa samoupravnog socijalizma) kasnije preimenovana u PIG (iliti Politika i gospodarstvo). Nakon takve četiri godine s hrpom raznih predmeta (zadnju godinu uopće nismo imali matematiku-nije da mi je bilo žao,ali nek se zna) mogao si se predbilježiti u neki klan onih vječnih studenata-intelektualaca (jer ipak smo znali o svemu ponešto) najčešće na Filozofskom fakultetu i kombinirati razne varijante po sistemu pokušaja i pogrešaka. Tako si mogao studirati lingvistiku i filozofiju,a kada to završiš budeš valjda dipl. lingvofilozof ili poljski arheolog ili njemački komparativnoknjiževac i tako unedogled, prava vježba za matematičare u igri svih mogućih kombinacija. Poanta svega je da si od tih svih varijanti mogao raditi vrlo malo prikladnih i atraktivnih poslova...
Možda su više sreće imali ovi u "konkretnim" školama tipa MIOC-a, Tesle ili Ruđera koji su barem malo bili određeniji u svojim programima.
Sve u svemu, Stipe nas je lijepo obrazova, pa ja sada znam više od prosječnog Austrijanca u Milijunašu (samo da mi je znati poslovice i uzrečice :), ali zato nemam "konkretnog" posla. Sva sreća da sam se udala za inžinjera (pred kojim je karijera).
Ipak se uvijek s nostalgijom sjetim tih Šuvarovih školskih dana...bilo je lijepo, puno se markiralo, igralo Belu u kantini i tako...a kad je stigla zima cvrčak se smrznuo...a i naš Stipe, laka mu zemljica puna pametnjakovića bez posla.
|
- 22:00 -
Komentiraj (2) -
Isprintaj -
#
28.06.2004., ponedjeljak
Cool, happy iliti hepi, sex...
...oko toga se najčešće vrte oni blogovi obilježeni kao "cool" (valjda i zanimljivi). Za sada se moja bloger kompanjonka Hajdučica i ja borimo hrabro (pišemo jedna drugoj komentare) sa morskim psima blog-oceana.
Stalno mi na pamet dolazi uzrečica jednog Srbina koji je ko klinac ljetovao u Novalji s nama domorocima i kad mu je jedan od klinaca prepričavao neki film, on je samo kratko prokomentirao: "Nema ševe, nema mačevanja, jebeš takav film".
I fakat, komentara na pisanje o životu s djetetom, tzv. "obiteljskim vrijednostima" i sl. niotkuda (čast izuzecima). Nisam baš niti očekivala nešto, pa nije ovo jadikovka na to.
Eto, čisto sam napisala svoj komentar, kad to već mogu -he-he.
A za strpljive čitače mog bloga, evo i nagradnog teksta o jednom mom iskustvu, naravno o...znate već čemu...
Došao mi je polako s leđa, sav zadihan (narajcan što bi rekli cool blogeri) od mojih prethodnica , polako stavio ruku na dotično mjesto i počeo "raditi". Ja se baš nisam dala kao i obično, ali sam se s vremenom polako opuštala. Na radiju je tiho svirala glazba, zrak je bio ljepljiv i težak, a njegova ruka lagana i sigurna. Dodavao je još materijala za podmazivanje, sve se počelo pjeniti i rasti, bujati..A onda odjednom nešto hladno za rashlađivanje i ispiranje sokova. Pa onda opet sve ispočetka, s drugim pokretima sve bržim i jačim...pa opet "hladan tuš"....Taman sam bila na vrhuncu kada mi je blago šapnuo u uho: "Evo, gotovi ste, možemo na stolac za šišanje". Vau, stolac za šišanje....al to kojom drugom zgodom. Trenutno mi se uključuje mozak kućanice koja mora brzo obaviti hrpu stvari dok joj dijete spava. Baš me zanima da li sam uspjela napisati nešto "cool" i nadam se da mi muž neće zabraniti više odlaske fizeru.
|
- 15:53 -
Komentiraj (5) -
Isprintaj -
#
27.06.2004., nedjelja
Naplatne kucice,granice i sl
Stvarno se moj dragi i ja ne mozemo nacuditi kako se svake godine ponavlja ista prica u sve gorem izdanju s tim vrazjim naplatnim kucicama u Luckom.Evo, trenutno kolona od 13 km...moji su negdje taman pred Karlovcem i to ih jos ceka. Ne kuzim zasto se ne moze napraviti neki slican sistem kao i u drugom zemljama, sa vinjetama ili nekim automatskim naplatama, sigurno ima rjesenja,ali ta nasa poznata nepoduzetnost, uzas.
A uskoro i nas ceka putesestvija do mora. Sva sreca da odmorimo u Zg i onda drugi dan nastavimo za more. Sad je kao jedna granica manje, ali je osim jedne kucice koja se odmah prode, sve ostalo (barem za mene) isto. Vucemo se po Sloveniji (max 90km/h), vjecno se cudimo kak taj citav promet ide kroz naseljena mjesta. A da ne pricam da se molimo da nam nasa ljepotica ne napuni pelene izvan Austrije ili Slovenije (tamo u McDonald'su kod MAribora ima mjesto za presvlacenje) jer u Hrvatskoj, poznatoj turistickoj zemlji na stajalistima nema stolova za prematanje djece, pa moram iskriviti kicmu dok to obavljam u autu, a djevojcica bacaka nozice i sadrzaj iz pelena po okolnim stvarima (naravno,natrpani do krova).Uf, sad sam skuzila da opet ne koristim hrvatska slova, sto ti je navika...
E, da, jos u vezi voznje vezano uz prethodni tekst. Najopakije kazne bi uvela za roditelje koji ne voze djecu zavezane u sjedalicama. One glupe isprike tipa...ma nece se bas nama ili bas sada na toj kratkoj relaciji...ili pa ne moze dijete tako dugo sjediti...Porucujem tim biserima da onda cesce stanu i naviknu dijete na to, jer je lakse slusati malo cviljenja nego vise nista ne cuti...
|
- 23:37 -
Komentiraj (2) -
Isprintaj -
#
26.06.2004., subota
Ne dam se u auto...
...bilo kome. Možda zvuči glupo, ali stvarno se ne želim voziti s lošim vozačima. A pogotovo ne dam dijete u auto nikome u koga nemam potpuno povjerenje. Naravno ni to nije garancija, jer uvijek netko u drugom autu može skriviti nesreću i tu se izgleda ništa ne može...Večeras opet vijesti o nizu užasnih automobilskih nesreća, to je već postalo dio svakodnevice i to je užasno. Ne razumijem te mozgove koji dovode druge u opasnost ili zbog bahatosti i dosade u glavi ubijaju sebe i druge. Jer cesta je mjesto gdje neki liječe svoje frustracije ne misleći ni na koga. I to nije nista novo...pitam se samo kako je moguće da im se ne stane na kraj...ispada da auto može voziti zapravo svatko bez obzira na psihičku (fizička mi se čak čini nekad manje bitna) spremnost. Definitivno je činjenica da neki ljudi nisu spremni za obavljanje nekih stvari. Tako ima ljudi koji nisu spremni imati djecu ili oni koji nisu spremni sjesti za volan. Ipak to rade, osim što prvima ne treba dozvola i uništavaju svoju krv, a ovi drugi trebaju proći neki formalni ispit znanja (nikakve druge spremnosti) i dobivaju dozvolu da unište i druge nepoznate živote, tuđu krv. A "popravni ispiti" su onda samo produžavanje takvih dozvola, jer u pravilu nisam baš čula da je nekome trajno oduzeta vozačka nakon usmrćivanja...možda sam u krivu.
Uglavnom se ne volim petljati u tuđe živote i tko želi uništavati sebe , neka se nosi sam s time, ali ugrožavati druge ljude mislim da zahtjeva puno strože i djelotvornije kazne. Bilo koje namjerno ugrožavanje drugoga u prometu ja bih kaznila trajnim oduzimanjem vozačke jer nisu (ili ne žele biti) svi za sve. I ne moraju. Novčane kazne u takvim graničnim slučajevima samo potvrđuju da se danas novcem može sve, pa i platiti nesavjest vozača.
Auto je sredstvo koje bi trebalo služiti čovjeku. Na žalost danas pogotovo u Hrvatskoj postao je statusni simbol i mjerilo nečije vrijednosti. Svi ga žele i to što boljeg i skupljeg, uglavnom iznad vlastitih mogućnosti. Na kredite, leasinge, posudbom novaca od prijatelja i rodbine. I onda su to gazde na cesti, kada već ne mogu biti negdje drugdje. To je samo jedan od primjera da je nešto trulo u našem lijepom raju na zemlji...od kojega neki rade pakao.
|
- 23:20 -
Komentiraj (2) -
Isprintaj -
#
22.06.2004., utorak
Vatreno u Europu
Prvo nisam mogla vjerovati da dobro čujem...možda ipak moj njemački...ali na kraju je ipak istina koju sam danas odslušala kao prvu vijest svaki sat sa vijestima na radiju.
Naši vatreni navijači u Beču su se okomili na bečke policajce i napravili dar-mar u jednoj od glavnih ulica jednog bečkog kvarta.
Amatersku snimku smo mogli vidjeti u austrijskom "Dnevniku". Hrpa "veselih" kockastih majci koja je zatvorila promet i urla...
I onda mom mužu šef kaže podsmjehujući se kako su Hrvati divljali po Beču nakon ispadanja s prvenstva. Moj dragi mužić zaokupljen poslom nema pojma o čemu se radi.. Takve epizode su nam stvarno "dobro došle". Em se moraš duplo dokazivati, em pola esterajhera nema pojma o nama i smatra nas nekim divljacima koji su nedavno bili u balkanskim ratovima, em su nas prije tekme komentirali kao neke zalutale, em su "naši" momci to sve lijepo kao i obično zabetonirali.
No, dobro...ono što mi nikako nije jasno je kako i zašto su se momci odlučili iskaliti baš u Beču, a ne na primjer u Portugalu? Kakve veze ima Beč ili je to možda sve bez veze...
|
- 23:04 -
Komentiraj (3) -
Isprintaj -
#
Biti mama ...
Daj napisi nesto zeno...ili... di je moja blogerica....pa onda svako malo...blog mjesecnica ili ti mjesecni podsjetnik kojim me podsjecaju ... imate otvoren svoj korisnicki
racun na www.blog.hr. Logirajte se i napisite nesto!
Da, da, napisati nesto...spremala sam se ja odavno napisati svasta, dapace nisam znala od kuda da krenem jos dok sam prije ove navale blogova u Hrvatskoj kreirala svoj blog.
Od komentiranja zivota u Austriji i videnja stvari iz drugog ugla, do medijskog prostora u hrvatskoj zasicenog iritantnim voditeljima koji u nedostatku osjecaja za dostatnost informiranja i glazbe moraju prosipati svoju pamet i predvidljive frazetine koje nista ne znace, osim valjda uzivanja u vlastitoj duhovitosti i glasu....
I zakaj nisi?
E, pa zato sto sam u meduvremenu rodila malo prekrasno bice koje me zaokuplja od 0-24, koje ne moze zivjeti bez mene i svog tate koji mora puno (citaj dugo) raditi, pa onda jos i trenirati, pa ga nema uvijek doma kada djevojcica urla ili nesto treba.
A bake i drugih servisa za cuvanje malog bica nemam, pa svaki slobodan trenutak kada spava koristim za odlazak na WC (ako je bice budno gleda me iz sjedalice dok ja obavljam svoje osnovne fizioloske potrebe) jelo, skidanje dlaka (samo onih manjeg obujma) i slicne luksuze.
A da ne kazem da mi mozak funkcionira samo u podrucju tema vezanih uz dojenje (o problemima dojenja mogla bih napisati podeblji vodic – samo da imam vremena), vrste pelena, uspavljivanje, odgoj i razvoj malih ljudova.
E, pa ako je to zanimljivo nekome uz sve ove prevazne zivotne teme i dileme oko najvaznije sporedne stvari na svijetu (npr. majku koja doji i urla na igrace dok je dijete odoozdola gleda u nevjerici na rubu placa) pa onda vazne dnevnopoliticke (Seve i dr.) teme, onda cu pisati...i necu stati...pa nemojte reci da vas nisam upozorila. Jer nema nista osjetljivije od majke nakon poroda, kojoj kazu...jesi li se malo udebljala? Ili ...Daj napisi nesto...stalno si doma.
Eto, uspjela sam, a jos se nije ni probudila..idem na WC, mozda usicarim i «veliku nuzdu».
|
- 16:04 -
Komentiraj (8) -
Isprintaj -
#
|
