Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/anamarija

Marketing

Ne dam se u auto...

...bilo kome. Možda zvuči glupo, ali stvarno se ne želim voziti s lošim vozačima. A pogotovo ne dam dijete u auto nikome u koga nemam potpuno povjerenje. Naravno ni to nije garancija, jer uvijek netko u drugom autu može skriviti nesreću i tu se izgleda ništa ne može...Večeras opet vijesti o nizu užasnih automobilskih nesreća, to je već postalo dio svakodnevice i to je užasno. Ne razumijem te mozgove koji dovode druge u opasnost ili zbog bahatosti i dosade u glavi ubijaju sebe i druge. Jer cesta je mjesto gdje neki liječe svoje frustracije ne misleći ni na koga. I to nije nista novo...pitam se samo kako je moguće da im se ne stane na kraj...ispada da auto može voziti zapravo svatko bez obzira na psihičku (fizička mi se čak čini nekad manje bitna) spremnost. Definitivno je činjenica da neki ljudi nisu spremni za obavljanje nekih stvari. Tako ima ljudi koji nisu spremni imati djecu ili oni koji nisu spremni sjesti za volan. Ipak to rade, osim što prvima ne treba dozvola i uništavaju svoju krv, a ovi drugi trebaju proći neki formalni ispit znanja (nikakve druge spremnosti) i dobivaju dozvolu da unište i druge nepoznate živote, tuđu krv. A "popravni ispiti" su onda samo produžavanje takvih dozvola, jer u pravilu nisam baš čula da je nekome trajno oduzeta vozačka nakon usmrćivanja...možda sam u krivu.
Uglavnom se ne volim petljati u tuđe živote i tko želi uništavati sebe , neka se nosi sam s time, ali ugrožavati druge ljude mislim da zahtjeva puno strože i djelotvornije kazne. Bilo koje namjerno ugrožavanje drugoga u prometu ja bih kaznila trajnim oduzimanjem vozačke jer nisu (ili ne žele biti) svi za sve. I ne moraju. Novčane kazne u takvim graničnim slučajevima samo potvrđuju da se danas novcem može sve, pa i platiti nesavjest vozača.
Auto je sredstvo koje bi trebalo služiti čovjeku. Na žalost danas pogotovo u Hrvatskoj postao je statusni simbol i mjerilo nečije vrijednosti. Svi ga žele i to što boljeg i skupljeg, uglavnom iznad vlastitih mogućnosti. Na kredite, leasinge, posudbom novaca od prijatelja i rodbine. I onda su to gazde na cesti, kada već ne mogu biti negdje drugdje. To je samo jedan od primjera da je nešto trulo u našem lijepom raju na zemlji...od kojega neki rade pakao.

Post je objavljen 26.06.2004. u 23:20 sati.