Ana Banana blog

Žrtve splitskog đira

Žene u Splitu su "najlipše žene na svitu", to se zna. A ni muškarci nisu za bacit. Dovoljno je prošetati rivom da se uvjerite u ove tvrdnje. To je splitska modna pista, svi šetaju ili piju kavu u svojim najboljim izdanjima - u novoj (markiranoj) odjeći, s novim sunčanim naočalama (koje su obavezan detalj bilo sunce, bila kiša), u novim cipelama,... Jer, osim što je gušt popit' kavu i popričati s prijateljima, važno je biti viđen. Svi se žele pokazati, istaknuti se, biti primijećeni. Ironično, u svoj toj želji da budu drugačiji i zanimljivi – svi su jednaki.

Dok sam bila u Italiji, jedna me gospođa, koja je načula da sam iz Splita, upitala: A to je onaj grad u kojem su svi uvijek dotjerani? Da, to je taj. Nije dovoljno pouzdati se samo u gene i majku prirodu; ovdje se radi na ljepoti, lijep si onoliko koliko uložiš u sebe. A to ulaganje u sebe traži vremena – zato se jutarnja kava pije u podne. I zato ljudi (uglavnom žene, ali u posljednje vrijeme sve više i muškarci) kasne. Ali im se to i oprašta. Kako i ne bi?

No, vratimo se na spomenutu jednakost. Ako malo pažljivije pogledate svo to šarenilo i kreacije, shvatit će je da situacija nije ni blizu originalna ili maštovita kako vam se čini. Svaka žena ima 'UGGsice' ili bijele starke, velike sunčane naočale (obavezno dizajnerske, nikako falše), torbu i body (onaj ljetni, bez naramenica) iz Bershke, sako iz Zare, rebe iz Diesela. I sve se to kombinira na isti način, eventualno u drugoj boji. Tu su naravno i nezaobilazni modni dodaci – naušnice, prstenje i ogrlice, uvijek dovoljno veliki da se primijete ukoliko ih netko odluči zabilježiti fotoaparatom (a to je česta praksa i jedan od bitnijih razloga zašto se uopće ide na rivu). Nisu samo žene podložne praćenju modnog trenda, pridružuje im se i sve veći broj muškaraca. Ovdje svi žele biti zvijezde. Sportaši i pripadnici Torcide uglavnom su uvijek u sportskoj odjeći (Nikad rebe uvik tuta 1950!), a nezaobilazni galebovi (uglavnom samoprozvani galebovi jer oni pravi su izumrla vrsta, žene su sada te koje trebaju prilaziti muškarcima, kao na popularnoj reklami za pivo) se prepoznaju na kilometar po košuljama, uskim majicama i šoksama. Da u društvu nisu poznati kao galebovi, vjerojatno bi ih ljudi zvali maminim sinovima. Ali to je sada in. Naravno, valja uzeti u obzir da u Splitu i nemaš neki izbor prilikom kupnje odjeće jer se uglavnom sve svodi na 4 trgovine. Ali, malo mašte u kombiniranju (čast iznimkama) ne i škodilo.

A što se krije iza ljepote fasade ili iza maske? Teško je reći i ne bi trebalo generalizirati. Međutim, ako sjednete na kavu u Splitu i malo poslušate razgovore ljudi oko sebe (gdje god sjeli na kavu, bit će ljudi oko vas), vidjet ćete da se život uglavnom, nažalost, svodi upravo na masku – izgledati što bolje i to svima pokazati. Čut ćete i kritike na račun života u Dalmaciji i Hrvatskoj općenito: nema posla, nema novca, gorivo poskupljuje, kruh također. Ukratko, za život se nema, za kavu, cigarete i nove cipele se, nekako, ima. I nije toliko važno što možda nemate posao ili nikako ne uspijevate završiti školu, već je najvažnije da to uspješno sakrijete. Ako već gazimo po govnima (da oprostite), barem ćemo gaziti u lijepim cipelama.

Pobrkali smo vrijednosti. Nemam ništa protiv šminke i lijepe odjeće, dapače, ali zašto ostajemo samo na tome? A ako već ostajemo samo na tome, zašto smo i u tome neoriginalni i podložni utjecaju mase? Dalmatinci su poznati po svome 'ko mi šta može stavu i po dišpetu (iliti inatu – 'neću onako kako mi kažu, nego ću onako kako JA oću'), ali čini se da to danas stoji samo u teoriji. U praksi svi misle isto (a kad svi misle isto, nitko ne misli mnogo) i svi izgledaju isto. Možda se zapravo boje istaknuti? Nameće se zaključak da zapravo nije cilj svakodnevnog višesatnog sređivanja biti primijećen, nego upravo suprotno – utopi se u masi, budi prihvaćen, glasno govori ono što ljudi žele čuti, ono što misliš (ako misliš, mada, bilo bi ti bolje da to uopće ne radiš), zadrži za sebe da te ljudi ne bi čudno gledali, žugaj protiv svih i svega, ali ne mjenjaj ništa. I nauči uživati u tome!