Ana Banana blog

ana banana
13 studeni

Petica za zalaganje, jedinica za 'realizaciju'

OSVRT NA PREDSTAVLJANJE STRATEGIJE OBRAZOVANJA ZNANOSTI I TEHNOLOGIJE

6. studenog imali smo priliku, kao studenti nastavničkog smjera diplomskog studija Filozofskog fakulteta u Splitu, poslušati predstavljanje "Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije" u sklopu 9. Dana osnovne škole.

Krenut ću od prezentacije profesora Nevena Budaka. Kada sam obaviještena o spomenutoj manifestaciji, potražila sam što se o toj temi može pronaći na internetu. Samo na stranicama Vlade Republike Hrvatske može se pronaći sve potrebno: tekst Strategije, rasprava, sažetak i prezentacija kojom se poslužio i sam prof. Budak. Ipak, zdrav razum nalaže da će se na usmenom izlaganju saznati nešto više jer je govorena riječ življa od pisanog teksta, a i nudi mogućnost postavljanja pitanja na licu mjesta i to osobi koja je izravno povezana sa Strategijom i koja je (odnosno, koja bi trebala biti) kompetentna razjasniti eventualne nedoumice. Nažalost, zdravorazumsko zaključivanje nije se pokazalo ispravnim jer izlaganje prof. Budaka nije ponudilo ništa više od tekstova s interneta. Prezentacija se svodila na ponavljanje ispraznih rečenica koje nemaju neku svrhu osim da budu izgovorene. Izlaganje je započeto rečenicom kojom započinje i tekst Strategije: "Hrvatska prepoznaje obrazovanje i znanost kao svoje razvojne prioritete koji joj jedini mogu donijeti dugoročnu društvenu stabilnost, ekonomski napredak i osiguranje kulturnog identiteta..." I s tim završava sve relativno konkretno što se na predavanju moglo čuti. Naime, prof. Budak gotovo je čitav govor upotrebljavao kondicionale: mogli bismo... trebali bismo... kao da se i sam ograđuje od Strategije. A ako Vlada i njezini službenici nisu sigurni u provedbu vlastitog plana, tko jest? Kao šlag na torti loše prezentacije, prof. Budak sam je priznao kako je nekompetentan govoriti o dijelu Strategije koji se odnosi na osnovnoškolsko obrazovanje (na Danima osnovne škole!!!)

Što se tiče teksta Strategije, nalikuje mi na govore hrvatskih političara u predizborno vrijeme – puno govori, ništa ne kaže. Cilj apstraktno definiran – "Za postizanje razine visokorazvijenih zemalja Hrvatska mora biti otvoreno, mobilno i inovativno društvo". Ali ono što strategija treba donijeti jest PLAN. Plan se, u Anićevom Rječniku hrvatskog jezika, definira kao "unaprijed utvrđen skup mjera kojima se predviđa ostvarenje određenih zadataka i vrijeme u kojemu ih treba izvršiti". Definiciju iz rječnika navodim jer očito nitko iz Vlade nije s njom upoznat. Naime, Strategija ne nudi nijednu konkretnu mjeru. Neke od njih su: usvajanje ključnih kompetencija, uključivanje većeg broja građana u sustav cjeloživotnog obrazovanja, dinamičan razvoj informacijskih tehnologija, licenciranje ravnatelja, sustav samovrednovanja, jasno definirani i provjerljivi ishodi učenja na studiju... Ni za jednu mjeru ne navodi se odgovor na možda najvažnije pitanje: kako je provesti? Najbliže konkretnoj mjeri jest uvođenje devetogodišnjeg osnovnoškolskog obrazovanja s kojim bi se trebalo krenuti 2018. godine, ali čak ni tu nije definirano kako bi izgledala ta dodatna godina (ako je preslika dosadašnjeg obrazovanja, onda je sigurno bolje da je ne uvode). Naravno, nije navedeno ni kojim novcem bi se sve mjere financirale. Jasno je da sadašnji budžet, oko 0,65% BDP-a, neće biti dovoljan.

Ostaje još objasniti naslov osvrta - "Petica za zalaganje, jedinica za realizaciju". Dok sam ja bila učenik nižih razreda osnovne škole, učiteljica je imala običaj lošijim učenicima davati dobre ocjene iz zalaganja ako bi vidjela da se trude, kao poticaj za daljnje učenje. Moja petica ide trenutnoj Vladi jer se napokon netko sjetio, pa makar i 20 godina nakon ostatka svijeta, da nam treba strategija kako bi se provela prava i uspješna reforma obrazovnog sustava. Nažalost, osim dobre ideje i inicijative, nisu ponudili ništa konkretno, i zato i dalje imaju jedinicu.

Za kraj, umjesto zaključka, kao budući učitelj koji će se u nastavi trebati pridržavati ove Strategije, izražavam želju da me netko demantira.

<< Arhiva >>

O autorici

Jedino kad pišem ne osjećam da bih trebala raditi nešto drugo i tako sam napokon prestala koristiti svoju omiljenu izliku ("Nemam vremena!") i odlučila otvoriti blog. Živimo u vremenu u kojem je svakome pojedincu zajamčena sloboda govora pa neka se i moj glas čuje. Komentari i kritike su dobrodošli. Čitamo se. Ana :)

Arhiva

< studeni, 2013  
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  

Studeni 2013 (1)
Listopad 2013 (1)
Travanj 2013 (2)
Ožujak 2013 (2)
Veljača 2013 (3)
Siječanj 2013 (4)
Prosinac 2012 (6)
Studeni 2012 (7)
Listopad 2012 (2)