SWALLOW

subota , 08.11.2014.

ljudi govore glasnicama
strunom sreće
napetom među rebrima.
ponekad prigušenom tugom
u napuhanoj, tvrdoj utrobi.
najčešće staloženošću
ravnim tonom svakodnevice.

i mi smo nekada tako.
kao vrapci
kao lastavice.
prosipali zvuk niz pločnik
note u vjetar
smijeh u žice.
jedan od drugog klesali jeku
i dan je bio kratak
i dan je bio val.

onda je došao dan
u kojem smo zanijemili.
pogledao si me jasno
kao da gledaš kuću ili stablo
i sam sebi odrezao jezik.

moje se grlo još malo otimalo
promuklo od tuge
zanjihano od iznenadnosti
a onda se i moj jezik umrtvio
hladan kao tuđi
zaleđeni ud.

ljudi govore
ljudi žvrgolje
ljudi brbljaju
ljudi guguću.
ti i ja ne znamo
što je govor.
ti i ja znamo
da smo govorili.
ne želimo se podsjećati
da se sjećamo.

i dalje poznajemo slova.
i daje prepoznajemo lica.
i dalje drhtimo.
nalik drugima.
samo ne govorimo.
ti i ja progutali smo sebe.
da bismo mogli dalje.
pločnikom.
šumom.
drvoredom.
da bismo mogli.
nalik. sebi.
tipkovnicom.
sjećanjem.
nalik. biti.
kao ptice koje ne pjevaju.
kao slika.
progutali.

swallow.
my swallow.