PJESMA SE SAMA

utorak , 04.03.2014.

pjesma se nekako sama ispisuje
i ne trpi muke da se rodi
jer svaki most ima svoj proplamsaj
i svoje zemne krakove
i stvari postaju riječi
a riječi stvari
u vremenu kad zaboravismo
zašto smo krenuli
i zašto nam mjesec
u lice utiskuje
isti krug

zlatan osmjeh dunje
na licu ti prepoznajem
i titraje rosnih prstenova
riječi ipak
riječi ti već odavno ne čujem

pjesma se nekako sama ispisuje
palucavim jezikom
u mojoj nigdini
jezikom ružičastim
koji nije tvoj
sama se
dovršava