GEOMETRIJA VODE

petak , 24.01.2014.

zlatan zrak
/polja u odbljesku
na žlici dana/
i kotači što se vrte linearno
i bez zvukova
igraju
prigušeno
u svojoj čistoj drami –
licu nužnosti

vidjeti sebe u pokretu
sebe u bio si,
trebao si,
zašto si:
i nije to model koji se slijedi,
tek ruka uz ruku,
blizina,
glupost,
isti kôd
............
napor da se otkine
čim veći komad jutra
u grlo
u njedra:
ta vječna, bajkovita šuma
u kojoj smo

kad je stopalo kretanje
i kad se prostor pretvara u glazbu,
kad se staro gorenje osjeća kao crveni dim
i kao vruća, tek porođena suza
tada te čujem
tamo gdje zvukovi uzimaju ulogu riječi
i gdje prošlost nije ploha
već linija kojom vješta ruka
ozbiljuje skicu sretnog lica:
pravac što propupava u nebo

jer lišavam te uloge modela:
budi
nepripitomljen otisak,
fotografija koja se ne gleda
a utiskuje se kao tetovirani znak

lišavam te svjetioništva,
prosvjetioništva,
budnosti,
budi lik izvan kruga:
geometrija vode
laka i bezbrižna
naplavljena energijom kapi
bez odgovornosti
da drugoga traže u svojoj ocaklini

odbaci težinu oka
što u slučaju vidi prasak
kojom sudbina lomi zid predodređenosti,
procjep u kojem trajanje
čeka na udah

odbijam govor o neizgovorivom
ne želim da budeš citat
na koji se mogu pozvati

lišavam
lišavam
lišavam
a ti kao more utječeš u krug
i lik u ikonu pretvaraš
i sunce u kvadrat ulijevaš
i ostaješ:
vreli dogođeni pečat
što lijepi tu sanovitu tvar

a znam,
nekako ipak znam
da samo si igra
u crno-bijelim parovima dana:
vitraj u snu,
i krhki verbalni pustolov
u prolaznosti

lišavam te

budi lik izvan kruga:
geometrija vode

<< Arhiva >>