Alter Egoist
31.12.2008., srijeda
Sretna Nova Godina!
|
Želim vam sve što si i sami želite. |
- 18:50 -
Misliš? (5) -
30.12.2008., utorak
Pojmovnik
|
Prijateljstvo Što je to? Još jedna u nizu laži stvorenih da nas tješe dok klizimo kroz život po krvi naših predaka nehajni poput lista ujesen. Ljubav Snop slova povezanih u smislenu besmislenost želje da nađemo nekog tko ima moć čitati sve što mislimo, želimo i osjećamo. Nada Umira posljednja jer ne postoji, a nešto nepostojeće ne živi, stoga i ne umire. Vjernost Porduljivanje boli i suza. Razum Svijest o kulturološkoj i mentalnoj nesvjesti svijeta i sebe. Poezija Ljepilo srdaca skršenih osoba čije riječi liječe druge individualce koje je život ošamario. Pas Moj. Smrt Kraj. Svevremensko postojanje završetka života, sve dotiče i sve spašava. Jedino što se mora. |
- 22:46 -
Misliš? (4) -
29.12.2008., ponedjeljak
Opis (3)
|
Stoji na vrhu zgrade. Poprilično je visoka. Ne može odrediti koje je boje. Zapravo, sve oko njega je nekako bezbojno. Nebo, zgrada, grad, ulica daleko, daleko dolje, sve je nekako blijedo. Stoji na rubu zgrade. Zamišljenost mu oblikuje lice u grimasu bora. Pita se zašto je došao na krov. I zašto baš na ovaj krov kada su sve zgrade iste, sa istim bezbojnim krovovima? Ne sjeća se baš kako je došao tu, ali kad je već tu, mora se baciti dolje. Mršti se. Zašto bi se trebao baciti dolje? Pa dolje je smrt! "Samo bi budala htjela zagrliti smrt," pomišlja dok sve brže juri prema tlu. Led. Led i magla. Gleda oko sebe, i od te mu je pojave mučno. Okreće se i povraća komade papira sa čudnim tekstovima u wc školjku koja se tako prikladno našla ovdje. Rukavom maje koju je jučer vidio u izlogu briše usta dok promatra krdo pasa kako juri prema brdu. Smije se, jer shvaća da to nije krdo pasa, da to nipošto nije krdo pasa, jer se psi kreću u čoporu. Promatra taj čopor riba koje lete prema crvenom kolaču na nebu i pita se kojeg je okusa. Nebo, naravno. Polagano korača naprijed po cesti koja mu se našla pod nogama. Nema baš previše izbora. Hoda po krivuljama stvarnosti, ponekad upadajući u jamu nevidljivog osjećanja, ali uvijek uporno naprijed, kroz san života. |
- 23:42 -
Misliš? (6) -
28.12.2008., nedjelja
Ususret
|
Približavamo se Bijeloj crti Koja označava kraj. Ili početak? Zaletili smo se Kao vesele budale Ne primjećujući Nesretna lica I blijeda trupla Dječice Koja sretna snivaju Ne poznajući patnju. Kraj je blizu. Patimo zajedno Odjeveni u crveno... |
- 23:51 -
Misliš? (3) -
24.12.2008., srijeda
Božić je!
|
Sreću vam dijelim Radujući se radosti Emocionalno umirući. Tebi i tvojima sve najbolje želim A nadam se da i ti meni Nadasve sretan porod želiš. Blagoslov Boga Obasjan zvijezom Želim Vam svima I jedan sretan dan koji Će maknuti tugu sa tvoga lica ! (uskličnik) |
- 23:59 -
Misliš? (4) -
Opis (2)
|
Zatvorio se u sobu, kao što to često čini u zadnje vrijeme. Soba mu je mala, s crnim zidovima i kamenim postoljem u sredini. Na postolju je kamena posuda. Nekada je u njoj držao svoje srce, sada je prazna. Sjedi sada sam na rubu kreveta. U trenutcima kada ne žali svoje postojanje on se pita tko je kriv za njegovu nesreću. Često, kroz procese mukotrpnog razmišljanja, dolazi do zaključka da je sam kriv. Mrzi sebe i mrzi svijet. Bole ga ovi blagdani a Božični ga duh progoni u noćima bez sunca. No i dalje on sjedi u tami svoje sobe, čekajući oslobođenje Krista ili Smrti, ali na kraju svede se na isto. |
- 23:47 -
Misliš? (2) -
23.12.2008., utorak
Opis (1)
|
Tu noć je nemirno spavao. Znojio se pod teškim pokrivačem, a pomogao je i alkohol kojeg je večer prije nemilosrdno lijevao u sebe. Znojio se, migoljio, a kad bi se otkrio bilo mu je hladno. Često se budio i šakom pokušavao smekšati jastuk kako bi mogao ponovno zaspati. Sanjao je. Ustvari, to su bile misli koje su se pretvarale u slike koje su ga bombardirale stvarajući vrtlog od kojeg mu je bilo mučno. Gledao je lica djevojaka koje je poznavao kako se vrte oko njega i šapću mu istine koje nije htio čuti. Mahao je rukama pokušavajući ih otjerati, no one bi dolazile sve bliže i povisivale ton dok ne bi skočio obliven znojem, opsovao, i opet legao nadajući se drugom snu. Jastuk mu je smetao pa bi ga maknuo, ali bi ga ubrzo opet stavio pod izmorenu glavu. Usred noći kovao je planove, onako, u polusnu. Ideje je imao, kreativnost dražio. Planirao je razgovore, pozive na dvoboj, svađe, pomirbe... Retrospektivno je proživio cijeli svoj život, cijelo vrijeme obliven znojem, gušeći se i tresući istovremeno. Sanjao je prijatelja. Činilo mu se da gleda horor film, koje je tako prezirao, dok je promatrao slike koje su tekle paralelno uz njegove misli. Tada bi se trgnuo, opsovao (često je to činio), i odlučio da neće dopustiti sumnjama da upravljaju njegovim snom. Htio je da barem snovi ostanu u njegovoj vlasti, kada je sve drugo odavno bilo upravljano "višim" silama. Dvaput je ustajao, teturajući išao do kuhinje i ispio nekoliko čaša vode. Osjećao je kako mu se iznutrice mješaju i u jednom trenu pomislio što će se desit s njegovim bubrezima? Jer, donorsku je karticu posjedovao. Znao je da je u novčaniku, treća pregrada, čak i u ovakvom stanju. Takav je on bio-voljan dat svoj život za spas nekog drugog. Ali Život je imao druge planove za njega. Životni Smisao dao mu je težak zadatak: skupljati bol i lječiti se osmijehom. Iako je patio, volio se smijati jer je svijet tada bio ljepši. Ali ne te noći. Drhtureći, zavukao se pod pokrivač. Sljedećeg trena već ga je s gađenjem zbacio sa sebe. Bio je umoran. Spavati je htio, ali crne misli nisu ga napuštale. Gledao je patnju koju je osjećao. Bila je prestravična čak i za njega, iako je to bila njegova bol. Opet je navukao prekrivač. Noć više nije bila crna kada se onesvjestio od prevelike patnje, napora i želje za snom. |
- 10:22 -
Misliš? (9) -
22.12.2008., ponedjeljak
Sjena sjenovitih misli
|
Ja nisam. Zbilja nisam. Ne znam tko ću biti. I s kim. Znam samo jedno: Umrjet ću I to neću osjetiti. Umoran sam od Nošenja svih mogućih sranja. Zašto se svijet mora rušit Baš na moja leđa?! Ionako su dovoljno kriva. Alkoholom lječim komplekse smrtnosti Potajno se nadajući Srčanom oboljenju I pažnji Onih koji u ogledalu Vide vrijednosti života. Dosta mi je! Idem u mrak (SAM!) Umrijeti u miru. |
- 23:50 -
Misliš? (2) -
Akrostih
|
Sablasne sjene Raduju se Emocionalnom krahu kojeg Ću nositi u sebi, Anonimac u masi Nisam lažljiv I vjerujem da sam Jedini na svijetu Emač u duši Zašto me boli Anonimnost istine Mane tuđe Evo čitam Nadajući se Evoluciji ljubavi Jauk duše Evanđeljem čistim Rradostan u duhu Božića Nisam Emo. Tko sam?? Kradem dah životu, a i smrti Opijen jeftinim vinom Mise plaćam za Oprost duši koja se moli za vječni Raj A zna da nema Boga. Bacit se s balkona I rasut po sivom betonu Tek tako neću! Sam sam, Jadan Emo u sebi Bacam misli kao mreže A znam da te Ne zanima tko sam. A šta sad? Tresem se. Očaj je to. Samoća tjela, Antologija Misli, sve je to paradigma nemogućega. Jebeno neshvatljive fraze pišem, ja, Asocijalna osoba koja nema nikoga. |
- 23:27 -
Misliš? (2) -
21.12.2008., nedjelja
Definitivno
|
Mrak. Opet?! Divan osjećaj javlja se u meni. Čudim se zategnutosti svog lica. Stvarno je previše vremena prošlo otkad sam se smješio. Nedostajao mi je taj slatkast osjećaj. No da, mrak. Hodam polako, s ispruženim rukama. Velika je ovo prostorija. Glatka površina. Zasigurno zid. Hladan je. Pitam se čije je srce iza. Hodam uza zid. Kako bi smješno bilo da sad propadnem u jamu bez dna. Kročim. Gubim tlo pod nogama i počinjem tonut u mrak. Ironično, pošto već jesam u mraku. Padam. Još uvijek. Ne želim biti ovdje. Želim biti u frižideru. Ne znam zašto, ali frižider zvuči tako smirujuće, tako prihvatljivo, gotovo poželjno. Tihi zvuk! Šaputanje. Zvuči kao opasnost. Približava se odozdo. Ježim se. Patka. proletila je pored mene. Kvaknula je. Šaputanje je utihnulo. Od toga me još više strah. Glava me boli... ...Patka?! Što patka radi u mom mraku? Uostalom, kako sam ju mogao vidjet kad je mrak? Zašto baš patka? Zašto je kvaknula? Zašto?! |
- 13:54 -
Misliš? (4) -
18.12.2008., četvrtak
Zvončići, zvončići...
|
Udarac u potiljak Vlažnom kuglom Od najmekšeg snijega Onog blijedog od mržnje Prihvaćam objeručke (iako je u potiljak) I sasvim pristojno Kako su me učili Kažem: "Hvala" Uvredu života Bezbroj i jednu Zagrćem jaknom Crnom Pazeći da se ne smrzne Jer ne smijem biti sretan Iz jednostavnog razloga Što bi propao svijet Blagdanski duh Proganja me kroz stan Dok pseto Malo i bijelo Laje na kravu na televiziji Poklone dajem s Komadićima srca Želim sreću Nekome, negdje. Boli me ovaj Božić Uživajte, pogani. |
- 23:33 -
Misliš? (4) -
15.12.2008., ponedjeljak
Umor
|
Umoran od života Putujem za smrt Kartu sam nasljedio Dali mi ju roditelji S noge na nogu Na svih sto Kao stonoga (iako ih ni ona nema sto) Kašljem cement Pljujem krv Dosta mi je grada Sela želim Svoga rodnog Doduše, ne baš mojeg Već rodnog sela moje bake Jer ona jedina zna... Miris zelenog dana Okus pokošene trave U mlijeku neprokuhanom Tek izmuzenom Vještom rukom Seljaka Čudim se često (bolest ili lijek) Kada kažu ti si seljak Ja sam seljak u duši Jer biti seljak, to je ponos Čista duša, vrijedna ruka Priprost um Škole nas ne izgrađuju One grade nebodere Oko kolibe gdje smo odrasli Oko ovaca Koje smo lovili Po livadama Oko Mede, našeg vjernog psa Oko lavora, gdje se umivaš Oko javora i oraha, gdje se igraš Oko uspomena, oko srca, oko duše U kavezu živim(o) Eto vidiš, dok ovo pišem, plačem I nije me sram NIJE! Ja volim ono što sam, ono TKO sam Zidove dižu oko naših riječi Ali zidovi su tu da se ruše A riječi da ih ruše Ja sam koji jesam Umoran sam od borbe Sa svakim živim bićem Ponekim i mrtvim Dosta mi je udaraca Koje si sam zadajem (jer svatko je sam sebi najveći sado-mazohist) Umrijeti! Umrijeti želim! Živjeti! Živjeti želim! Umoran sam. |
- 23:59 -
Misliš? (8) -
14.12.2008., nedjelja
Ruža
 Opet sam tu. Sve oko mene je bijelo. Čudi me to. Nisam navikao na bjelinu. Više volim svoju crninu. Bijela puno više boli od crne. Osjećam se izgubljeno. Kuda ići? Idem ravno, jer ravno je najbliži put do negdje. Što je ono? Tamo, u izmaglici. Ruža je. Crvena, lijepa. Mirisna. Sviđa mi se. Želim ju mirisati. Želim ju držati. Želim ju obožavati. Pružam ruke, zagrlit ću ju. JAO! Ubola me. Zla, trnovita ruža. Gledam tanki mlaz crvene vode života kako izvire iz mojih grudi, gdje je nekada postojalo moje srce. Ne volim kada se to desi, zaprlja mi košulju. Teci rijeko moje krvi, natopi poljane, neka crno cvijeće raste. A ti, zla ružo, zašto si me ubola? Sada tek vidim što si. Latice su ti stare. Sive su. Poznat mi je ovaj miris truleži. Ti si jedna jako ružna ruža. Ne volim te više. Zbogom ružo, sretno ti bilo. Okrećem se. Odlazim od te ruže. Vraćam se svojoj tami. |
- 12:07 -
Misliš? (7) -
10.12.2008., srijeda
Nočetak (Novi početak)
|
Znaš kad onako iz čista mira jedna od onih malih mušica odluči žrtvovat svoj život zabijajući se poput kamikaze u tvoje oko? To ja zovem nesrećom. Za tvoje oko, naravno. Ali kada odeš na kavu sa preslatkom curom, pa ispadne još slađa i stvarno simpatična i još na kraju dobiješ poljubac... E, to se već zove sreća. Sretan sam. A sad ozbiljno: Svaka ti čast. Otkad si se pojavila Ispred mene I pogledala me Tim savršenim Komadićima Raja, Otkad si osmijeh Posijala u moje srce, Ja samo na tebe mislim. Dušu si mi opsjela Ti Najslađa drogo. Misli mi razbacuješ I u snove ulaziš. Ti si moja bolest, Hvala ti na tome. P.S. Ovom prilikom se ispričavam što sam u zadnje vrijeme malo posustao s postovima, ali eto, dođe vrijeme kada misli presahnu i zima stisne mozak, a inspiracija presuši kao riba na suhom. Pozdravljeni budite, prijatelji, i bdijte, jer vratit ću se. |
- 22:59 -
Misliš? (8) -
08.12.2008., ponedjeljak
Koraci...
|
Jauk. U daljini. Moj. Čujem ga. I čudim se. Kako moj glas može biti u daljini ako sam ja tu. Stojim. Valjda. Ne osjećam baš previše. Vjerovatno sam u prostoriji. Osvjetljena je blještavom tamom. Kao i uvijek. Pružam ruku. Gledam ju kako se odvaja od mojeg tijela. (!) Čekaj malo! Ti si MOJA ruka! Gdje ideš? Vrati se! Nestala je. Pa kako ću ja sad živjeti bez svoje ruke?! Na svu sreću, noge su mi... HEJ! A gdje ćete vas dvije? Prošetati? Ne biste li možda htjele ponijeti i moje tijelo sa sobom? Ne? Dobro... Moje tijelo i ja ćemo se... Nestade. Pa što je ovo? Gdje nestajem? Otkad je ovo ogledalo ovdje? Veoma je zanimljivo. Vidim svoje tijelo, ali nema glave. Smijem se. Svojim nepostojećim usnama. Smijeh. U daljini. Moj. A u drugoj daljini odzvanjaju koraci. Moji, također. |
- 22:14 -
Misliš? (3) -
07.12.2008., nedjelja
Dosada
|
Zijevam pred ekranom Ispunjen prazninom Do vrha. Što mi je činiti? Ništa, nedjelja popodne. Kao kletva lebdi Nad mojom glavom. Trebalo bi to ukinut. Nedjelju popodne. Guši me. Siše motivaciju Kao ogromni komarac. Pišem prazninu. Dobar vam tek. Zijev. |
- 17:20 -
Misliš? (8) -
05.12.2008., petak
Puknuće
|
Često, nekad Onako, tu i tamo Osjetim te blizu. Tad se smijem jer Još se sjećam Da kavu si pila Ujutro, Poslije duge noći A ja sam se smijao Jer kava je droga A drogirat se Ne želim! Gledala si me uvijek Onda s pogledom (Jer, s čime drugim se gleda?) Pomalo zbunjenim I provalila bi nešto Još mamurna od Sna. Da, vremena su to bila Biti će opet. Vremena ostaju, Ljudi odlaze. Eto, sjetih te se sad U sobi, pred ekranom Pored kreveta U snu (ubrzo). Kap po kap Padaju kapljice Sa stropa u lavor. Živciraju me. Kap po kap Padaju kapljice Kroz puknuće Sjećanja. |
- 23:26 -
Misliš? (5) -
04.12.2008., četvrtak
Osmijeh
|
Mladost su mnogi Proveli tugujuć, I sada ubogi Sami hodaju kroz noć. Patnja, bol, suza Nesretnih li misli! Slušaj pjesmu Muza Na jutarnju rosu misli! Reži sebe, druge reži Nije li ljepše rezati kruh? Od bujice krvi bježi Na cilj dođi ponosan, i suh. Osjećaje dijeli Na svakom koraku. Duša nek' ti se bijeli I u najcrnjem mraku. Majci priđi svojoj, I zagrljaj pruži joj ti. Poljubac nježan daj joj, Poljubac nježan prihvati. Ne boj se samoće Niti nepravde svjetske, Bolji dani doći će U domove Hrvatske. Na patnju zaboravi I probleme teške Veseli se, zabavi, Do srca se ide pješke. Žileta se odrekni Mladost svoju ne daj. Životu se osmjehni I reci: "Nije kraj!" |
- 09:32 -
Misliš? (5) -
02.12.2008., utorak
Čaše u zrak!
|
Živio mi, čovječe dragi, Živio! Dignimo čaše i Otpijmo! Hvala ti, osobo Što moje misli trpiš I afekte i raspoloženja. Hvala ti druže, Na potpori koju pružaš. Hvala ti što mi pomažeš Nositi svijet. Prijatelju iskreni, Iskreno ti hvala na Ušima koje čuju i Riječima koje liječe. Ti si stup moj I prijateljica. Moja svijest I utjeha. Živio prijatelju, Živio! Čašu ti podižem! Pijmo! Za Doriana. |
- 23:15 -
Misliš? (6) -
01.12.2008., ponedjeljak
Zagrljaje si bacala
|
Smješio sam se Kad bi me pogledala Onako nevino Poput malog vjernog psića. Smijao sam se Kad si se ponašala Pomalo blesavo Ne htijući prihvatiti svijet. Radovao sam se Kad bi me dotakla Nadasve nježno Usnama, po usnama. Trudio sam se Sačuvati te U baršunu i škrinjama Kako bih te mogao izvaditi Kada god poželim I uživati u ljepoti, Jer ljepota je ono što svi želimo. Prevario sam se. Nimalo nevina nisi bila Kada si me ostavila. Nimalo blesava Dok si iza leđa sanjala. Nimalo nježna Dok si zagrljaje dijelila Okolo. Dao sam ti svoje srce, A ti si ga slomila. Sada moram ići po novo... |
- 22:11 -
Misliš? (5) -
