Ova je za tebe, stari prijatelju moj. Ova nije naiskap. Sjećam te se, još kad smo bili klinci. Bio si raščupan i klempav. I blesav. Još uvijek si blesav. Ostani takav, molim te. Sjećam se kreativnosti kojom si zračio kad smo slagali legiće. Uživao sam sa strane gledat tvoj kreativan proces, način na koji si se smiješio, pa mrštio, pa opet smiješio sam sa svojim mislima dok si pretakao dio duše u svoje kreacije. Sjećam se ogrebanih, krvavih koljena i straha jer moraš doći doma pred mamu, a rasparao si novu trenerku. Sjećam se igranja i trčanja po šumi. Sjećam se kako si naivno volio ovaj svijet. Sve što zrači, barem malo, životom počastio si pogledom, mišlju, dodirom. Naučio si me da se život živi, a kad živiš život to osjetiš. Sjećam se koliko te bolilo, i koliko puno puta. Al već za par dana u očima je opet bio taj sjaj, ta životna energija koju nikakvi zli ljudi, nikakvi problemi nisu mogli utrnuti. Ništa nije moglo ugasiti život koji si tako naivno i rasipno poklanjao svima. Sjećam se izraza tvog lica kad bi u toplim ljetnim noćima satima gledali u zvijezde. Tvoja začuđenost veličinom svemira i manjinom čovjeka dok upijaš svaku iskru koja žari tamo negdje gore. A zvijezde kao da su htjele ogledati se baš u tvojim očima, u bistrim, nježnim, suosjećajnim i toplim očima. Sjećam se prijatelju, tvog prvog prekida. Kad tvoje srce pukne, to odjekne svemirom. I unatoč tome, nastavio si dalje. Sjećam se neshvaćenosti, borbi, udaraca i padova. Želje da se pojavi jedna osoba koja će razumjeti barem dio onog svega što nosiš u sebi. Koja će moći preuzeti barem dio tereta i s tim tvojim teretom svejedno nasmješeno hodati uz tebe, kao što ti nasmješeno hodaš pored drugih dok nosiš njihove terete. Sjećam se kad si krenuo bježati od sebe. Kad si shvatio koliko je svijet velik i koliko će te koštati biti svoj. Bio sam uz tebe i gledao kako gasiš sve što možeš u sebi, samo da bi dani lakše prošli, a ljudi manje bolili. I uspio si, dijelom, postati bliži njima. Unatoč svim osmijesima vidio sam koliko duboka je bila tvoja tuga. Oči nikad ne lažu. Trebalo je vremena, no shvatio si. Ti si ti. I bježanje nema smisla. A onda smo ostarili. Nekoliko sijedih više, nekoliko bora više. A ti si još uvijek raščupan i klempav. I blesav. Još uvijek si klinac s kojim sam odrastao. Vidim to kad me iskreno pogledaš u oči, i kad nestanu magle koje skrivaju tvoju čaroliju. Ostani klinac. Ostani blesav. Svijetu to treba. Ostani svoj, molim te. Ova je za tebe, stari prijatelju moj. Ova se pijucka. |
Studeni 2023 (1)
Rujan 2023 (1)
Srpanj 2023 (1)
Travanj 2023 (1)
Ožujak 2023 (1)
Veljača 2023 (1)
Siječanj 2023 (1)
Ožujak 2022 (1)
Prosinac 2021 (6)
Studeni 2021 (2)
Travanj 2021 (2)
Ožujak 2021 (1)
Prosinac 2020 (1)
Rujan 2020 (1)
Srpanj 2020 (1)
Lipanj 2020 (2)
Travanj 2020 (1)
Ožujak 2020 (1)
Lipanj 2019 (2)
Travanj 2019 (1)
Kolovoz 2018 (2)
Svibanj 2018 (1)
Siječanj 2018 (2)
Siječanj 2017 (1)
Veljača 2016 (1)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (1)
Rujan 2015 (1)
Studeni 2014 (1)
Rujan 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Svibanj 2014 (3)
Veljača 2014 (3)
Siječanj 2014 (2)
Studeni 2013 (2)
Listopad 2013 (2)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (2)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (1)
Travanj 2013 (2)
Veljača 2013 (1)
Siječanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (3)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (3)
Svibanj 2012 (2)