Alter Egoist

24.12.2021., petak

Kauč

Nosila je sve moje najdraže neboje.
Ogrnula bi se njima, i iščekivala tajno kucanje po štoku ulaznih vrata. Čekala me iza tih tajnih vrata, odjenuvši najblistaviji osmijeh i najpohotnije oči.

Iza njenih vrata vrijeme je uistinu bilo relativno. U par sekundi znali smo sve. U par minuta proletili bi životi, kao na samrti. Proklinjali smo vrijeme zajedničkim jezicima i svemirskim psovkama.

Ispunjavala me zaboravljenim znanjem, a zauzvrat ja sam nju obasipao najiskrenijim pohvalama. Kauč je povezivao više od prostorije. Bio je podrška isprepletenim umovima i zapetljanim tijelima.

Uvijek bih od nje odlazio viši od svijeta. Ispratila bi me jednostavnim vokabularom, besramno me prozivajući zbog prolaska vremena.

A vrijeme je relativno. I ponovno će doći čas da pokucam na njen tajni štok.
- 14:11 - Misliš? (0) -

23.12.2021., četvrtak

Sjenčanje

Njena se sjena prišuljala mojoj, osjetljivoj sjeni. Mojoj sjeni koja laje na sve što se kreće. Sjeni koja ispari pred žarkim bojama i blistavim ljudima. Prišuljala se njena sjena mojoj, sjeni, i moja ju sjena otjerala nije. Moja je sjena njenu, sjenu, promatrala začuđeno, koliko je sjeni to dopušteno s obzirom da nema oči. Njena sjena prišla je do moje, s osmijehom na sjeni. Moja se sjena ponaša čudno pred ovom, njenom sjenom. Zašto ne bježi ta kukavička, moja sjena, od sjene njene koja se šulja tako blizu? Sviđa li se mojoj sjeni osmijeh na sjeni njene sjene? Ili pak sjaj pločica na mjestu gdje bi sjeni njenoj bile oči, kad bi ih imala? Nevjerojatna je, ta njena sjena, kad uspijeva prići mojoj sjeni, i da moja, sjena, ne zatreperi na blizinu druge sjene. Tako je blizu mojoj sjeni njena, pa sjena; moja sjena zasigurno ju njuši. Prišla je mojoj, sjeni, njena, sjena. Na tren su se gledale, mislim, jer sjene nemaju oči. Prišla je ta njena sjena blizu, najbliže! I stopila se s mojom sjenom.
- 10:40 - Misliš? (0) -

22.12.2021., srijeda

Zima

Zahladilo je.

Zima me ogrnula svojim vjetrovitim haljinama.
Grize me za obraze
I silovito me ljubi; njeni poljupci me guše.

Zabija se u mene,
Grli me,
Mazi.
Dobrojutro veli.

Stišće se uz mene kao da je njoj hladno,
Njoj; zimi.
Što se više stišće, mazi i grize, što se više trudi; to hladniji postajem.

Bježi ća zimo, ne trebaš mi ti.
Mazi, ljubi i grizi onog nekog tamo, koji voli tebe i svo tvoje inje.
Meni je dovoljno hladno i bez tebe.

Meni je zahladilo kad je otišla kući.

- 13:15 - Misliš? (0) -

21.12.2021., utorak

Nije bila savršena

Ljubila se intelektom; usnama koje su znale riječima-oštricama rezati kroz najdeblju kožu. Istim tim usnama ispunjavala je pukotine mojih, cigaretom osušenih usana.

Isijavala je strastveno ali dostojanstveno, očima dubokog Nila koje su me potapale u podsvemir; draguljima u kojima nikad nisam uočio laži.

Svirala je dodirom od tekuće svile; maznim prstima spretno je birala baš one note za koje je znala da će vibrirati čitavim mojim tijelom.

Izvijala se gracilno po kauču. Bila je poput mačke na osunčanom prozoru; znala je točno koliko joj topline treba da može nesmetano divljati kroz naredne dane.

Ne varajte se: nije bila savršena.

Mislila je brže od teksta, al nikad bez konteksta.
Redovito je stvarala nered, i uvijek iznova, Sizifovski, dovodila se u red.

Nije bila savršena.
Ali, nisam ni ja.

- 13:40 - Misliš? (0) -

20.12.2021., ponedjeljak

Ples

Najfinijim mirisima odjeven spuštam se u grad.
Mjesečina čisti ulice i otvara mi pút.
S osmijehom u džepu i pogledom od zlata ulazim na bal pod maskama.
U sjeni ove noći ne trebaju mi oči kako bih te naslutio;
Dovoljan je tvoj vreo dah.
Soba opijena tvojim smijehom okreće se u krug.
Duboko se klanjam i pružam ti ruku - smiješ li zaplesati?
Maskenbal je slijep za nas, maske smo izuli pred ulazom.
Vrijeme i alkohol teku nam pod nogama; mokrih čarapa izlazimo van.
Prstima mi pleteš san dok ne zaspim na tvojim snenim bedrima.
- 00:53 - Misliš? (0) -

12.12.2021., nedjelja

Suton

Prepustio sam svoju glavu sjevernim vjetrovima.
Njima, koji jedini uspijevaju otjerati oblake s neba.
Stoga možda, makar i na tren, očistit će

Čađu i prašinu
Covide i stetoskope
Eschere i van Goghove
Cesariće i Baudelaire
Poljupce i ugrize
Lipe i kadulje

Koje nosim ispod svoje kose.
Koji su cigle moje osobnosti.
Što iz želje, što iz potrebe.

Sjevernim vjetrovima prepustio sam glavu.
Nek čine s njom što ih je volja.

A ja ću baš tu postojati, i uživati u razlivenim bojama najšarenijeg zalaska.

- 18:25 - Misliš? (0) -

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Studeni 2023 (1)
Rujan 2023 (1)
Srpanj 2023 (1)
Travanj 2023 (1)
Ožujak 2023 (1)
Veljača 2023 (1)
Siječanj 2023 (1)
Ožujak 2022 (1)
Prosinac 2021 (6)
Studeni 2021 (2)
Travanj 2021 (2)
Ožujak 2021 (1)
Prosinac 2020 (1)
Rujan 2020 (1)
Srpanj 2020 (1)
Lipanj 2020 (2)
Travanj 2020 (1)
Ožujak 2020 (1)
Lipanj 2019 (2)
Travanj 2019 (1)
Kolovoz 2018 (2)
Svibanj 2018 (1)
Siječanj 2018 (2)
Siječanj 2017 (1)
Veljača 2016 (1)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (1)
Rujan 2015 (1)
Studeni 2014 (1)
Rujan 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Svibanj 2014 (3)
Veljača 2014 (3)
Siječanj 2014 (2)
Studeni 2013 (2)
Listopad 2013 (2)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (2)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (1)
Travanj 2013 (2)
Veljača 2013 (1)
Siječanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (3)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (3)
Svibanj 2012 (2)

Komentari On/Off

Blitva.

Ne.
Život mi nije pretjerano loš.
Nisam kao ti.
Uživam u lijepim trenutcima.
Katkad mi dođe pa sam loše volje.
Onako, reda radi.


ŽIVOT JE DAR

Ja znam da rane nisu vječne
Svjedoče o tom ožiljci moji
I ne prihvaćam model ružni
Haljine što sudba mi skroji.

Nad bezdanom prkoseć vjetru
S osloncem u sebi čvrsto stojim
I ne plaše me drhtave sjene
Jer svoj put ja vedrinom bojim.

I kad me život nemilo bije,
Udara kao bijesni grom,
Vrtlogu crnih, zlokobnih misli
Odupirem se snagom svom.

U tišini sobe plakati ću tiho,
Al' na sebe ruku ja dignuti neću,
Bol ću izreci majci il’ prijatelju svom
Jer u vječnoj mijeni sunca se kreću.

Negdje na mene čekaju mirne vode
I široka njiva plodonosnog sutra
I tko bi poželio umrijeti sada
A ljepotu novog ne vidjeti jutra.

morska zvijezda, blogerica




ROULETTE

Red is love
Black is death
My life is a roulette.

I hit red
But again
My life is unfair.
Instead of the love
I hear a cry
I spill some blood
Leave a scar
I wish to die.

I hit black
And guess what?
Now my life is fair.
I got the Death on my ass
Waiting for me to crack

I heard the last cry
I spilled the last blood
I left the last scar
Cause the Death had come.

Mladi Pjesnik, bloger




GOLUBOVI

Sjedim sama
Uz otvoren prozor
I gledam crveni krov
Susjedove kuće.
Sletješe dva goluba
Jedan smeđi, a drugi sivi
Dva goluba u ljubavi.
Golubovi vole krovove kuća
Sastaju se na njima
I slatko se ljube,
Njihova ljubav
Nježna je i umilna
On je siv, ona je smeđa
Ili je možda on smeđ, ona siva?
Tko bi to znao?
A zar je važno?
Oni se vole
I čitav svijet je ispod njih
Kao da ne postoji,
Ulicom prolaze ljudi
Užurbani, zamišljeni
Sami sa sobom
U oklopu svog ega
Izvan kojega je sve nepoznato
Sumnjivo i strano,
Golubovi se samo ponekad
Spuste tu među ljude
Da vide kako
Svatko svoje bitke bije
I kao da kažu:
Volite se ljudi,
Pogledajte samo nas sretnike.

Lasta, blogerica




*NO NAME*


U toplini svoga doma
Dok svi su vani
Meni je totalna koma
Kao i drugima lani.

Što bi bilo, kad bi bilo
Mene zanima samo.

Volim, al ne postojim
To istina je cijela!
Zašto i moj život
Ne bi bila boja bijela?

Boja bijela, bijele ruže
One što u vrtu cvate,
Sporo k'o što glista puže,
Dok joj se noge blate.

Moj život je crna lista,
Na kojoj crnim slovima pišem,
I to nikako ne blista,
Jer ispada da ni ne dišem.

Nesretna jesam,
To poreći ne mogu.

Volim, al ne postojim
To istina je cijela!
Zašto i moj život
Ne bi bila boja bijela?

K.K.

Linkovi: