Alter Egoist

28.09.2015., ponedjeljak

Nitko ili netko?

Biti nitko zvuči lijepo, poput jedne kapi u kiši koja traje danima. Nebitna, ništavna kap, ista kao i milijuni drugih kapi, ništavnih, nebitnih. Kada si nitko, nisi primjećen. Nisi osuđivan. Nisi ranjiv. Biti nitko zvuči zabavno. To je moć, kao biti nevidljiv. Nitko je ništa. Prazna prostorija. Biti nitko je kao hodanje po najgušćem mraku bez zvijezda, bez svjetala. Hodanje po mraku u kojem je nebitno jesu li ti oči zatvorene ili otvorene jer vidiš isto: ništa. Biti nitko djeluje kao idealan bijeg od problema. Zamisli; kao nitko ne moraš učiti. Ne moraš obavljati dosadne zadatke. Ne moraš svaki dan ići na posao ili ga tražiti. Ne moraš patiti, ne moraš plakati. Kao nitko ne moraš se suočavati sa glupim, frustriranim, zlim, perverznim, sjebanim, bolesnim ljudima. Čarobno je biti nitko. To znači postojati a ne biti.

Ali

Biti netko znači biti. Netko se smije. Netko ima uspomenu iz najranijeg djetinjstva. Netko se porezao i zna osjećaj boli i straha koji ga je obuzeo. Netko zna cijeniti svoj život, sa svim ozljedama, nepravdama, prokletstvima koje nosi. Isto tako, netko se zna smijati, pričati viceve, stvarati uspomene. Netko pamti svoj život, ne tuđi. Netko zna točno trenutak kada mu je srce bilo slomljeno, i točno trenutak kada je zaraslo. Netko voli živjeti. Netko ima ime, obitelj. Netko vidi boje, netko čuje šum jesenskog vjetra u krošnjama, netko poznaje okus vode, netko zna osjećaj hladne vode na licu i miris gorućeg drva. Netko zna kako je ružno stajati na buri i čekati. Netko zna kako je biti mokar, znojan, ljut, drzak, bahat, svoj. Netko komunicira sa okolinom čak i kada ne zna jezik. Netko diše, plače, jede, voli, pati, mrzi, ljubi, pije, puši, trči, pada. Bolno je biti netko, a istovremeno toliko lijepo. Netko pamti što nitko nikada neće.
Da bi bio nitko, moraš se odreći svega što te veže uz osobu koja jesi.

Ja sam netko, a ti?

- 11:50 - Misliš? (1) -

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Studeni 2023 (1)
Rujan 2023 (1)
Srpanj 2023 (1)
Travanj 2023 (1)
Ožujak 2023 (1)
Veljača 2023 (1)
Siječanj 2023 (1)
Ožujak 2022 (1)
Prosinac 2021 (6)
Studeni 2021 (2)
Travanj 2021 (2)
Ožujak 2021 (1)
Prosinac 2020 (1)
Rujan 2020 (1)
Srpanj 2020 (1)
Lipanj 2020 (2)
Travanj 2020 (1)
Ožujak 2020 (1)
Lipanj 2019 (2)
Travanj 2019 (1)
Kolovoz 2018 (2)
Svibanj 2018 (1)
Siječanj 2018 (2)
Siječanj 2017 (1)
Veljača 2016 (1)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (1)
Rujan 2015 (1)
Studeni 2014 (1)
Rujan 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Svibanj 2014 (3)
Veljača 2014 (3)
Siječanj 2014 (2)
Studeni 2013 (2)
Listopad 2013 (2)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (2)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (1)
Travanj 2013 (2)
Veljača 2013 (1)
Siječanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (3)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (3)
Svibanj 2012 (2)

Komentari On/Off

Blitva.

Ne.
Život mi nije pretjerano loš.
Nisam kao ti.
Uživam u lijepim trenutcima.
Katkad mi dođe pa sam loše volje.
Onako, reda radi.


ŽIVOT JE DAR

Ja znam da rane nisu vječne
Svjedoče o tom ožiljci moji
I ne prihvaćam model ružni
Haljine što sudba mi skroji.

Nad bezdanom prkoseć vjetru
S osloncem u sebi čvrsto stojim
I ne plaše me drhtave sjene
Jer svoj put ja vedrinom bojim.

I kad me život nemilo bije,
Udara kao bijesni grom,
Vrtlogu crnih, zlokobnih misli
Odupirem se snagom svom.

U tišini sobe plakati ću tiho,
Al' na sebe ruku ja dignuti neću,
Bol ću izreci majci il’ prijatelju svom
Jer u vječnoj mijeni sunca se kreću.

Negdje na mene čekaju mirne vode
I široka njiva plodonosnog sutra
I tko bi poželio umrijeti sada
A ljepotu novog ne vidjeti jutra.

morska zvijezda, blogerica




ROULETTE

Red is love
Black is death
My life is a roulette.

I hit red
But again
My life is unfair.
Instead of the love
I hear a cry
I spill some blood
Leave a scar
I wish to die.

I hit black
And guess what?
Now my life is fair.
I got the Death on my ass
Waiting for me to crack

I heard the last cry
I spilled the last blood
I left the last scar
Cause the Death had come.

Mladi Pjesnik, bloger




GOLUBOVI

Sjedim sama
Uz otvoren prozor
I gledam crveni krov
Susjedove kuće.
Sletješe dva goluba
Jedan smeđi, a drugi sivi
Dva goluba u ljubavi.
Golubovi vole krovove kuća
Sastaju se na njima
I slatko se ljube,
Njihova ljubav
Nježna je i umilna
On je siv, ona je smeđa
Ili je možda on smeđ, ona siva?
Tko bi to znao?
A zar je važno?
Oni se vole
I čitav svijet je ispod njih
Kao da ne postoji,
Ulicom prolaze ljudi
Užurbani, zamišljeni
Sami sa sobom
U oklopu svog ega
Izvan kojega je sve nepoznato
Sumnjivo i strano,
Golubovi se samo ponekad
Spuste tu među ljude
Da vide kako
Svatko svoje bitke bije
I kao da kažu:
Volite se ljudi,
Pogledajte samo nas sretnike.

Lasta, blogerica




*NO NAME*


U toplini svoga doma
Dok svi su vani
Meni je totalna koma
Kao i drugima lani.

Što bi bilo, kad bi bilo
Mene zanima samo.

Volim, al ne postojim
To istina je cijela!
Zašto i moj život
Ne bi bila boja bijela?

Boja bijela, bijele ruže
One što u vrtu cvate,
Sporo k'o što glista puže,
Dok joj se noge blate.

Moj život je crna lista,
Na kojoj crnim slovima pišem,
I to nikako ne blista,
Jer ispada da ni ne dišem.

Nesretna jesam,
To poreći ne mogu.

Volim, al ne postojim
To istina je cijela!
Zašto i moj život
Ne bi bila boja bijela?

K.K.

Linkovi: