|
Puteljak. Šljunčani. Poduži. Pruža se. Ustvari, više nekako krivuda. U daljinu. Hodam. Korak po korak. Pažljivo preokrećem svaki kamenčić. Osjećam ju. Tu je negdje. Blizu. Iznad mene ljuljaju se valovi valovitog i crnog mora. Zapravo i nije cijelo crno. Ima i neke tamnoplave mrlje. Poneka je i svjetlija. Čini mi se da vidim jednu bijelu. Neobičan je osjećaj imati more nad glavom. Malo tjeskoban. Osjećam kapljicu za vratom. Dešava se, tu i tamo. Umoran sam. Puno je kamenčića. Pokušavam skrenuti s puteljka, no guste brade sprječavaju me. Zelene boce gmižu mi pored nogu dok plave lete iznad moje glave. Veliki printer ispisuje karte svijeta. Zanimljivo, svaka karta je identična, a ni na jednoj nema granice. Čaše su pune na samoposlužujućem pladnju. Zagušljivo je u ovom šatoru. Budim se. Ustajem. Puteljak. Šljunčani. Poduži. Pruža se. Ustvari, više nekako... |
|
Smijem se. Padate na lice I lomite si noseve A onda ustajete Kao da se ništa nije desilo. Pjevate glasno i bez ritma Glasne pjesme bez ritma. Smijuljite se glupostima Pod utjecajem alkohola. Na vama zarađuju sakupljuači boca. O herojstvu pjevate (pardon, PEVATE!!) I o ustaštvu A rođeni ste čak Poslije mene. Smješni ste a mislite da ste kul. Plastične čaše razbijate kao židovi. Glave su vam u oblacima dima Od cigareta i trave. Trunete, a niste ni svijesni. Smijem se ovoj ironiji, Ovoj snimci društva. |
|
Kraj je stao na startnu liniju. Pucnjevi su čučnuli i tišina je odjeknula. Kraj se zaletio u zid. Nestanci su se pojavili U staklenkama od krastavaca. Breskva je pojela usne, Podrignula i ispljunula zub. Patetičnost je narasla. Švelje su zašivene u početak svemira. Igle su izbodene pahuljama snijega. |
|
Bljesak se sakrio iza Neobrijane planine. Krugovi su se radili u žitu. Ptice su prale zube A mravojedi su uzgojili krila. Nevinost se izgubila putem. Zora je ubila mrak mačetom I klišejima. Trupla su imala blještavo bijele zube. Snovi su mjesečarili otvorenih očiju. Autobus je čekao tramvaj, Pa su zajedno otišli u pakao. Jaja su visila, obješena na gljivama. Oči su iskakale kroz šoferšajbe. Smijeh je dobio Alzheimera u partiji šaha. Lijekovi su tekli u rijekama. Brod je udario u krug u žitu. Ugrizao sam psa koji me gledao Kroz crnu rupu. Pasivna agresija se nije htjela igrati "Dođi u moj jebeni dvorac." Kukuriknuo sam novome jutru. |
|
Buket osmijeha okružio je djevicu Dok su nebeski čavli zabijali Laži u glave ćelavim ljudima. Pustinjski skočimiš preskočio Jer rupu ali jetru je zaboravio Na školskoj klupi. Britvice su skakutale sretno po zraku I ljudi su se smijali, od uha do uha. Vagali smo čarape i zaključili Da roda ipak ne nosi djecu. Čekajući autobus, vukovi su zaspali. Sanjali su nebeski plavo nebo I tri crne rupe. Recept za gulaš smiksao se U finu jetrenu paštetu s okusom Svježih suza. Sladoled od majoneze Otišao je na masažu Iako jogurt nema kičmu. Šljivovica je ispila jeger I povratila komad sira od jučer. Kvalitetno vino prodalo je kvalitetu Na eBayu. Jesen je obukla minicu I pojebala se s vinogradom. Noć je ostala bez sunca, Pala u depresiju I utopila se u sebi. |
|
Smije se. Opet. Proklet nek je njegov osmijeh. Uvijek mu je na licu. U njemu skriva i patnju i radost. Gleda me kako gledam ga. Ne mogu podnijeti njegove prodorne oči. Previše zna o meni. Izvija te lažljive usne u grimasu sažaljenja. Gledam tog čovjeka kojeg nitko ne voli, iako se stalno smije. Ili možda baš zato? Ne mogu ga više promatrati. Odlazim od ogledala. |
|
Dođi k meni, Anđele s neba. Zagrli me i Sreću mi pokaži. Kosa je tvoja Najmekši baršun, U očima skrivaš Tajnu života. Osmijehom Slomljeno mi Srce liječiš. Dođi anđele, Poljubac mi udjeli. Dok budem kušao Najotrovniji med Želit ću brzu smrt Jer znam da ću umrijeti Prokleto sretan. |
|
Hladne kapi Pljušte mi po licu. To zli ljudi moje ime Pljuju i svoja gledišta stavljaju Ispred svih ostalih. Otužno je to, Cijela slika ta... Gledam ih kako tuku se Zbog ocjena o izgledu Njihovih marki robe. Smijem se. Pa kad i je smiješno. Gledam ih kako se prepiru Tko je u pravu, Jer naravno samo je njihovo mišljenje Ispravno. O glupih li ljudi. Ali zato imam vas, Pjesnike, Da mi pjevate o životu i ljubavi, Suncu i sjenama, Vjetru i trokutima... Volim vas pjesnici Jer ste ISTINA! |
|
Dok noć prekriva oči Baršunom novoga sutra, Sjetne priče sanjamo Zagrljeni vlastitim sjenama. Nježnu himnu čujem, Srca tvoga pjesmu, Što tebi me vuče Na drugi kraj svijeta. Biserje noći pokazuje nam put. Izgubljeni unutar sebe Lutamo besmisleni po puteljcima strasti. Zvuci klarineta Uz melodiju tvoje slasti Bude zvijer u meni, Vukodlaka sa suzama. Ljubim ti čelo, Obraze i usne. Mrsim ti kose, A ti ležiš sama Na drugome kraju svijeta. |
|
Nije li ružna ova ruža suha Što na rukama tvojim počiva? Latice bez boje minule dane zovu Kada su leptire zvale na preslatki sok. Žalosna je ruža ta Što na dlanovima tvojim sniva, Uvela i ružna, ljepotu je zaboravila. Trn je njen izgubio snagu I više nikada neće Ubosti nevino djevojče Nježnobijelih ruku. Reci mi, reci, ružice jadna Jesi li u životu radosna bila? Čak i kad su ti vene prerezali, Jesi li miris svoga parfema poklonila Gospi nježnoga lica? |
|
Veoma zahvalno, Kako su me učili, Klanjam se Izričući hvalospjeve Veliki ljudima S malim... Mozgovima. Oštricom sječem Svaku osobu koja se ne slaže S jedinom istinom mojih učitelja. Vlastito Ja zjapi prazno dok Tuđa Ja ja dvorim Votkama i tekilom. Gledam svoje uplakano Ja I bez imalo osjećaja Pucam mu u glavu Teškim cajkama. Smijem se jer sam kreten. Ustvari, ne baš zato, Nego zato što sada imam Puno, puno prijatelja. |
|
Kroz bradu gledam svijet Izgreben neobrijanošću Snova i osjećaja Smijem se Jer Škakljav je to osjećaj, Ta brada. Hladnoću trpim Tuđih vizija I snova. Bosonog hodam po krovovima Pješčanih kula obojanih osvetom Beskonačnih dvoboja između Pravde i Pravice. Glamur seksa zaključan je u škrinjicu A nama smrtnima ostaju ruke Da sami svoju sudbinu krojimo Koncem zlatnim, pomalo krvavim. Blesimetar dimnjaka pokazuje Brojevna slova mračnih jutara. Tko je što saznajemo plašeći Jedni druge Uspomenama ispod kreveta. |
|
Cvrkut psovki na granama Mršav poput radija u kavezu Odzvanja kroz rešetke zastora I zasuna. I Lokota. Puške na uglu, kao proroci, Jutarnju molitvu mole. Šljemove pružaju i po jeftinoj tarifi Prodaju priče o boljem sutra. Kroz rupe u plinovodu Dolaze, mali i zeleni, prijatelji. Veselo nam mašu svojim troprstim rukama I vode nas na putovanja kroz Istinu. Prolaznici u životu, svi do jednoga, Zaustave se na tren. Nježan žubor potoka Krvi i suza osluškuju s pogledima Sjećanja. Papirnate ubruse na cestu polažemo S velikom pažnjom. Bilo bi loše, dapače nekulturno, Stati u govno u ovom savršenom Danas. Tu sam i Ja. Gledam iz prvog reda. Stara nonica na prozoru Drhtavom rukom pobire Bijelu maramu I Posljednji Osmijeh. |
|
Još jedno u nizu pisama, još jedno neopisivo neuredno pismo pišem. I nisu samo slova ta koja stvaraju taj nered na čistom papiru; ima tu i razbacanih misli. Naći će se i poneki osjećaj. Molim te, nemoj se bojati ovog mog pisma iako mu vanjština nije na pohvalu. Dok ti ispisujem ova nevidljiva slova na čistom crnom papiru, proživljavam jedinstvene trenutke sadašnjosti koji svakim sljedećim slovom postaju prošlost. Riječi ti nudim-riječi su jedino moje oružje jer bogovi mi nisu bili skloni i ljepotu su mi uskratili. Ljubav također. Ali, ne pišem ti ovo pismo da bih tražio izlike u bogovima. Pišem ti jer mi teške more gnječe dušu. naime, otkad sam spoznao istinu o sebi i o svemu što me okružuje, otkad sam postao sposoban vidjeti (i uvidjeti), ja više ne znam što mmi je činiti. Često mi se čini da sam u snu iz kojeg nema izlaza (iako me privlači pomisao na skok sa sive zgrade) i da se sve oko mene urotilo s jedinom namjerom da svemir stane. Naime, želim ti reći... |
|
Ne želimo biti vojnici! Ne želimo umirati za viši cilj! Želimo živjeti za njega! Želimo postojati u sada i sanjati u ovdje. Molimo Boga za ljude, Molimo ljude da nas ne diraju svojim oštrim noževima. Zovemo prijatelje na kavu. Zovemo vjeru na novi broj jer je upravo promjenila mrežu. Klanjamo se matici idiota. Klanjamo se totemima rata. Volimo ljubiti. Volimo patiti. Umrijeti želimo. Umrijeti nas je strah. Boriti se želimo, Boriti nas je strah jer postoji mogućnost da izgubimo. Tko smo? Tko će nam pokazati put i ugurati sreću u ruke tiho šapćući: "Biti će bolje"? |
|
Vjerujem u snove i u moć riječi. Postojim s razlogom, i vjerujem da razložno postojim. Smijem se često, jer vjerujem da je svijet ljepši kad se smiješ. Borim se protiv svih uštogljenika jer vjerujem da treba uvijek i svugdje biti drugačiji i originalniji. Nisam ono što nisam jer vjerujem da ne možeš biti ono što nisi. Radujem se lijepim stvarima jer su lijepe, a u lijepim stvarima treba uživati, kao i u lijepim ženama. Katkad se derem bez razloga, čisto da se opustim i da se čuje i moj glas. Vrištim kao luđak kad me se škaklje iako nisam škakljiv. Volim biti ja, jer nitko drugi nema dovoljno hrabrosti podnijeti moj identitet. Blesiram se često. Uvijek i u svakoj prigodi borim se protiv Nepravde, jer me nervira. Pjesme pišem da bi se čitale, i da bih ih čitao kasnije, jer preko njih shvaćam sebe. Tu sam, dakle jesam. Volim jest Nutellu na žlicu, i ne volim Slovensku vladu. Vjerujem da jedna osoba može učiniti puno toga, u pravim uvijetima, za koje se mora sama izboriti. Vjerujem u prijateljstva i da se sruženi zidovi mogu uvijek iznova obnoviti. Trenutno pišem gluposti. Vjerujem da sam upravo završio pisati ovaj post. |
|
Po sjenama se šuljam Skriven od pogleda U tišini bezdana. Milost prosim Od uzdignutih glava I vješto poput beskućnika Nalazim zaklon od Kiše i ružnih riječi. Pohlepno grabim Svaku lijepu gestu I poneki milosrdni osmijeh Te ih pažljivo spremam U torbu od snijega. Otkucaje brojim, Jedan po jedan Moleći više sile Za zvijezdu koja će mi Pokazati Baš pravi put. U snove ulazim i Vampirskim ugrizom Sišem uspomene Sa zelenih livada I kišnih trčanja kući. Kao skitnica Radujem se zori Jer noćne more tjera I trake svjetla Polaže Pod moje noge. |
|
Sretni smo mi Mali kraljevi U kraljevstvu ovom Malenom I često tijesnom Gdje sa svojim Vitezovima Pijemo i Smijemo se Životu u zube. Maljeve zabijamo Problemima u leđa I u poštenim dvobojima Osvajamo poglede Princeza S cvijećem u kosi A potom tamnim pivom (Hrvatskoga kralja imenikom) Liječimo rane Zadobivene U borbi sa smrću. Sretni smo mi Kraljevi mali U kraljevstvu ovom Malenom. _________ Prigušeno svjetlo Tamno pivo Prijatelj Zbilja je malo za sreću potrebno. Bljesak radosti Atmosfera Razgovor. Duševno olakšanje. Duhovi balerina Obješeni na zidu Miluju pogledima Apatičnu svijest i Gole misli Obasjane Jaukom prijateljstva. Saksofon. Emocije. Dodir mira Laganim tempom i Anđeoskim Ritmom. |
Studeni 2023 (1)
Rujan 2023 (1)
Srpanj 2023 (1)
Travanj 2023 (1)
Ožujak 2023 (1)
Veljača 2023 (1)
Siječanj 2023 (1)
Ožujak 2022 (1)
Prosinac 2021 (6)
Studeni 2021 (2)
Travanj 2021 (2)
Ožujak 2021 (1)
Prosinac 2020 (1)
Rujan 2020 (1)
Srpanj 2020 (1)
Lipanj 2020 (2)
Travanj 2020 (1)
Ožujak 2020 (1)
Lipanj 2019 (2)
Travanj 2019 (1)
Kolovoz 2018 (2)
Svibanj 2018 (1)
Siječanj 2018 (2)
Siječanj 2017 (1)
Veljača 2016 (1)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (1)
Rujan 2015 (1)
Studeni 2014 (1)
Rujan 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Svibanj 2014 (3)
Veljača 2014 (3)
Siječanj 2014 (2)
Studeni 2013 (2)
Listopad 2013 (2)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (2)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (1)
Travanj 2013 (2)
Veljača 2013 (1)
Siječanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (3)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (3)
Svibanj 2012 (2)