Alter Egoist

28.02.2009., subota

Razlozi

Blještavilo ničega
Ostavilo nes je u mraku
I sada lutamo ispod svjetiljki
Mi mazohisti novoga jutra.

Rasparanih rukava
Ronimo u grmlje
Tražimo toplinu
Još jedne Smrti.

Obješeni vjeđama
Sklopljenih košulja
Reanimiramo emocije
Zovemo djetinjstvo u krilo...
- 00:03 - Misliš? (5) -

25.02.2009., srijeda

Plakanje

Osvanuo je na vratima, blijed poput pjene na svježe kuhanom cappucchinu. Bio je bez parfema. Nosio je najljepšu majicu. Inače mu je odlično pristajala, ali sada je samo isticala njegovo blijedilo i upaljene oči. Zahvalio mi se na svemu, moj predivni ego. Pitao sam kamo ide, odgovorio je k svjetlu. Nasmijao sam se. Laganim koracima uputio se prema jednima od dvanaest vrata poredanih ukrug. Gledao sam njegovu sjenu kako odlazi. Prije nego je iščezla, moja me sjena tužno pogledala. Išao sam spavati izrazito zabrinut za sebe. Sanjao sam život, sjene i svoj ego. Za njega zora nije više nikad izašla.
- 22:41 - Misliš? (6) -

Pasji a-dur

Tiho
Na glasnije
Penjem se na visinu
Koja garantira da će me smrskat
Kada se spotaknem
I poletim
Snovima jutra
Koje neće doći
Ožiljcima srca koje neće kucati
Za mene, za nju.
Polagano nestaje
Svijest
Crnilo, blagoslovljeno crnilo.
- 22:38 - Misliš? (4) -

23.02.2009., ponedjeljak

Misao noći

Djevojačkim snovima vođeni
Sanjamo pustoš vjetrova
Miris kasnog jutra
I zore nove jeseni.

Listovi žuti, listovi stari
Listovi prazni, listovi pusti.

Krv na vlasulji ponoći
Obasjana suzama mjesečine
Suši duše i miluje kosture

Listovi razuma, listovi sreće
Listovi misli, listovi sna.

Vanjštinom obojani
Razuzdani jecaji
Kruže ulicama
Gaseći svjetla.

Listovi smo, listovi prazni
Čekamo popunjenje
I oslobođenje,
Blagoslovljeni listopad.
- 23:55 - Misliš? (4) -

22.02.2009., nedjelja

"volim te, ali ne mogu bit s tobom"

ovaj je tekst napisan iz očaja. napisan je s potpunim osjećanjem. vjerujem da se jedino iskreno osjećanje dešava kada istinski patimo. tek tada spoznajemo što osjećamo i koliko smo sposobni učiniti. odgojio sam sebe da budem romantik. oduvijek sam htio biti kavalir. lijepi kompliment, pjesma i ruža u zvjezdano večer-dobitna kombinacija, mislio sam. uvijek sam bio preemotivan. sve sam osobno shvaćao, poistovjećivao se s patnjom drugih. svaku djevojku volio sam svim srcem, i svaka mi je slomila to isto. pametan čovjek bi naučio na svojim greškama i prestao se samoozljeđivati. ja sam glup, unatoč svojoj inteligenciji. najveća mana. no da, pričam o glupostima. oprostite mi. jednostavno, osjećam se bolje kada pišem...



Kažu da ono što te ne ubije, ojača te.


A što je s onim što te ubije?!
- 21:14 - Misliš? (9) -

Plutanje

Ostavljen na rubu
Praznoga lista
Pušten iz kaveza
Na slobodu raskrižja
Sjedim čistih zubiju.

Glasom razuma
Uvjeravam tišinu
Da trokuti nemaju oči
Da se naši grijesi neće
Izreći slučajnom prolazniku.

Suncokretima okretani
Vijorimo se vjetru
Nogama izuvamo bose
Sjemenke dosade.

Hvala ti noći
Na snu bez misli
Na dubokome dahu
Na vječnome sutra

Želimo li živjeti
Morat ćemo plutati
Kako ne bismo potonuli
U neki drugi dan.
- 00:03 - Misliš? (4) -

20.02.2009., petak

Odiseja načina

Gledam ih (često to radim)
Kako se igraju zločestih dečkiju
Kako demoliraju zahvaćeni valom patriotizma
Zabavljeni patnjom drugih

Masku sam skinuo
Da me ne bi prepoznali dok se guram
Među njima, ljudima modernoga danas
Glasove proizvodim ispuštajući
Komadiće duše svakim novim jecajem

Koji si ti ninja?

Puzzle slažem matematičkom neodgovornošću
Glasno i razuzdano,
Poput ptice na dimnjaku
Koju su otjerali vrućim dimom
Preklinjanja

Nisam, ne biti, ne postojati, ne odustati, ne umrijeti
Previše je tih "ne" za jednoga mene
Koji želi nekog, ali prije svega
SEBE
- 23:38 - Misliš? (6) -

16.02.2009., ponedjeljak

Ona je...

Ona je sjajna, kao sunce u suton.
Ona je plaha, kao srna u planini.
Ona je nježna, kao golubica u ruci.
Ona je lijepa, kao duga na nebu.
Ona je neshvatljiva; ona je žena.

Ona je posebna, kao pahulja snijega.
Ona je tužna, kao stablo u jesen.
Ona je neshvaćena, kao stranac.
Ona je voljena, ali to ne zna.
Ona je cvijet, moga srca kraljica.
- 22:34 - Misliš? (11) -

15.02.2009., nedjelja

On

Nebeske suze kišile su ironiju na njegovo izmučeno lice
Dok su se šutke stapale s njegovim bolnim mislima.

Vjetar je puhao njemu u čast ali on to nije primjetio.
Stajao je na litici razuma boreći se s duhovima vjetrenjača (i gravitacijom).

Osmijeh je napravio grimasu od njegova lica dok se trudio
Uklopiti svoje postojanje u kromatsku ljestvicu Sudbine.

Mišljom se igrao poput djeteta u plićaku
Nesvjestan da svojim životom privlači plimu svemira.

Razlike je sanjao tonući u mjesečevu sjenu
Obasjan jedino toplinom dodira.

Lopticu je gurao po terenu strave iako se zakleo
Na vjecno postojanje u tišini zore.

Razum je sakrio pod kamenčić alkohola i trudio se utjeloviti
Svijet svojim skicama narisanim krvlju nesvjestice.

Naposlijetku je ustao i ostvario sebe
Pokazavši valovima da je sna dostojan.
- 21:41 - Misliš? (6) -

12.02.2009., četvrtak

Zašto pobogu?

Zašto si rekla da me voliš, zlobnice? Zašto nisi jednostavno lagala kad si znala da ne možemo zajedno snivati u ovom životu? Zašto se nisi okrenula i otišla? Zašto si me natjerala da ti srce predam? Zašto moramo oboje patiti? Zašto je život okrutna kuja? Zašto nam nije suđeno? Zašto te tako prokleto volim? Zašto ne prestajem misliti na tebe? Zašto pobogu?!
- 12:10 - Misliš? (5) -

07.02.2009., subota

Optuženi u zoru

***ONI***

Sjedili su. Zajedno. Odvojeni četirima sivo zelenim zidovima. Obasjani suncem najcrnje noći. Kišili su radosnice. Razumjeli su patnju tišine. Šutjeli su joj mudrosti, a ona ih je upijala. Bešumno. Prozore podebljane tušem otvarali su prema sjeverojugu i divili se zakrivljenosti života. Razuzdano su se borili jastucima. Graciozno su se utapali u pobjedama. Vjerovali su sutrašnjici. Obećala im je trenutak. Čežnja je kišila iz visokih, polupraznih čaša. Rezali su trokute iz rijeka. Ljepili su ih na vrata. Ptice su pjevale. Pjevali su pticama. Tjelesno je bilo duhovno. Duhovno se pročistilo, ali je ostalo duhovno. Emocionalno povezani, veslali su zahvaćeni sjajem ugašene žarulje. Slova su se spelovala bez prestanka.

Ležali su. Nasmiješeni vjetru. Kose su zamjenili i zavezali u čvor. Bolilo je, ali je osjećaj bio savršen. Plahtama su radili figure na podu. Sjenama su radili figure od ruku. Okrutno su postojali. Bezbolno su nestali, pojavljeni svevremenošću poljupca. Zadihani, predahnuli su. Zatim su nastavili skakati po vrhovima planina. Kriomice su ispuštali osjećaje. Zavjese su šivali produhovljenim kružnicama. Pitali su istine. Odgovarali su kistovima. Ponosno su hodali galerijom zajedničkih snova. Treperili su zlatne cvjetove. Bosonogi, ljuljali su postojanje. Šišali su razočaranja velikim ljubavnim škarama. Ozdravljali su riječima. Dvorce su pisali. Noć su iscrpili. Polagano i nadasve nježno, iščezli su na prvim zrakama zore.


***ONA***

Smeđe je obojala vlasi svijeta. Obasjavala je osmijehe svojim očima. Željno je upijala postojanje. Iz pletene košare bacala je radost. Latice su padale pod njene noge. Zubima je palila strah. Usnama očrarvala nebo. Zvijezde su padale njoj u čast. Cvjetala je tonući u dubinu sjena. Trgala je zavjese narančastih rubova. Glasom je poklanjaja dušu. Davala je nadu svakome danu.
- 23:30 - Misliš? (2) -

06.02.2009., petak

Razuzdanost nekog ne

Sposobni smo, svi do jednoga, postići postojanje. Neki od nas se boje svojih mogućnosti. Neki od nas se boje svojih nemogućnosti. Neki se samo boje. Ali to ne bi trebalo sprječavati našu sposobnost da ljudujemo. Jer, na kraju krajeva, mi smo ti koji svojom maštom krpamo ozonske rupe. Nastojimo zatomiti srebrno gestikuliranje misli i postajemo kule od karata. Nije mi jasno, zašto sputavamo sebe da zadovoljimo druge?

Može li mi itko reći, što je između vode i jezera?
- 23:31 - Misliš? (1) -

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Studeni 2023 (1)
Rujan 2023 (1)
Srpanj 2023 (1)
Travanj 2023 (1)
Ožujak 2023 (1)
Veljača 2023 (1)
Siječanj 2023 (1)
Ožujak 2022 (1)
Prosinac 2021 (6)
Studeni 2021 (2)
Travanj 2021 (2)
Ožujak 2021 (1)
Prosinac 2020 (1)
Rujan 2020 (1)
Srpanj 2020 (1)
Lipanj 2020 (2)
Travanj 2020 (1)
Ožujak 2020 (1)
Lipanj 2019 (2)
Travanj 2019 (1)
Kolovoz 2018 (2)
Svibanj 2018 (1)
Siječanj 2018 (2)
Siječanj 2017 (1)
Veljača 2016 (1)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (1)
Rujan 2015 (1)
Studeni 2014 (1)
Rujan 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Svibanj 2014 (3)
Veljača 2014 (3)
Siječanj 2014 (2)
Studeni 2013 (2)
Listopad 2013 (2)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (2)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (1)
Travanj 2013 (2)
Veljača 2013 (1)
Siječanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (3)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (3)
Svibanj 2012 (2)

Komentari On/Off

Blitva.

Ne.
Život mi nije pretjerano loš.
Nisam kao ti.
Uživam u lijepim trenutcima.
Katkad mi dođe pa sam loše volje.
Onako, reda radi.


ŽIVOT JE DAR

Ja znam da rane nisu vječne
Svjedoče o tom ožiljci moji
I ne prihvaćam model ružni
Haljine što sudba mi skroji.

Nad bezdanom prkoseć vjetru
S osloncem u sebi čvrsto stojim
I ne plaše me drhtave sjene
Jer svoj put ja vedrinom bojim.

I kad me život nemilo bije,
Udara kao bijesni grom,
Vrtlogu crnih, zlokobnih misli
Odupirem se snagom svom.

U tišini sobe plakati ću tiho,
Al' na sebe ruku ja dignuti neću,
Bol ću izreci majci il’ prijatelju svom
Jer u vječnoj mijeni sunca se kreću.

Negdje na mene čekaju mirne vode
I široka njiva plodonosnog sutra
I tko bi poželio umrijeti sada
A ljepotu novog ne vidjeti jutra.

morska zvijezda, blogerica




ROULETTE

Red is love
Black is death
My life is a roulette.

I hit red
But again
My life is unfair.
Instead of the love
I hear a cry
I spill some blood
Leave a scar
I wish to die.

I hit black
And guess what?
Now my life is fair.
I got the Death on my ass
Waiting for me to crack

I heard the last cry
I spilled the last blood
I left the last scar
Cause the Death had come.

Mladi Pjesnik, bloger




GOLUBOVI

Sjedim sama
Uz otvoren prozor
I gledam crveni krov
Susjedove kuće.
Sletješe dva goluba
Jedan smeđi, a drugi sivi
Dva goluba u ljubavi.
Golubovi vole krovove kuća
Sastaju se na njima
I slatko se ljube,
Njihova ljubav
Nježna je i umilna
On je siv, ona je smeđa
Ili je možda on smeđ, ona siva?
Tko bi to znao?
A zar je važno?
Oni se vole
I čitav svijet je ispod njih
Kao da ne postoji,
Ulicom prolaze ljudi
Užurbani, zamišljeni
Sami sa sobom
U oklopu svog ega
Izvan kojega je sve nepoznato
Sumnjivo i strano,
Golubovi se samo ponekad
Spuste tu među ljude
Da vide kako
Svatko svoje bitke bije
I kao da kažu:
Volite se ljudi,
Pogledajte samo nas sretnike.

Lasta, blogerica




*NO NAME*


U toplini svoga doma
Dok svi su vani
Meni je totalna koma
Kao i drugima lani.

Što bi bilo, kad bi bilo
Mene zanima samo.

Volim, al ne postojim
To istina je cijela!
Zašto i moj život
Ne bi bila boja bijela?

Boja bijela, bijele ruže
One što u vrtu cvate,
Sporo k'o što glista puže,
Dok joj se noge blate.

Moj život je crna lista,
Na kojoj crnim slovima pišem,
I to nikako ne blista,
Jer ispada da ni ne dišem.

Nesretna jesam,
To poreći ne mogu.

Volim, al ne postojim
To istina je cijela!
Zašto i moj život
Ne bi bila boja bijela?

K.K.

Linkovi:

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr