"Škole nas ne izgrađuju One grade nebodere Oko kolibe gdje smo odrasli Oko ovaca Koje smo lovili Po livadama Oko Mede, našeg vjernog psa Oko lavora, gdje se umivaš Oko javora i oraha, gdje se igraš Oko uspomena, oko srca, oko duše U kavezu živim"
Ovo mi je jako lijepo, slažem se u potpunosti... Dugo nisam bila na selu, u ovom gradu se ponekad osjećam kao u kavezu... More me spašava... Osmjeh ti ostavljam :))
16.12.2008. (20:20)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
imam baku i svoje selo (tj. njeno) .. ali me rastuži svaki pud kad se, sada odraslija, vratim tamo, i više nije kao ranije, jer ja sam drugačija.. Ali sretna što imam ta sjećanja :) Divna pjesma, ponovno :)
16.12.2008. (20:48)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ova tvoja pjesma je tako emotivna i čista, jako mi se svidjela, s krajem sam oduševljena, dijelim tvoje mišljenje i zaista je tako... tako osjećam.. umorna, a želim sve! Eh, to je i moj san, kasnije otići živjeti u prirodu i osamu u sretnom dvojstvu i ako budem te sreće sa svojom obitelji.
16.12.2008. (21:42)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
"Danas Decartes ne bi više napisao - Mislim, dakle jesam. - Rekao bi - Sam sam, dakle mislim. - Nitko ne želi samoću jer ona ostavlja previše vremena za razmišljanje. A što više misliš, to si pametniji, dakle to si tužniji."
"We're the middle children of history, man. No purpose or place. We have no Great War. No Great Depression. Our Great War's a spiritual war... our Great Depression is our lives."
svi se nekako trudimo oko obrazovanja, učenja, škola, fakseva, poslova, USPJEHA. zaboravljamo na važne stvari u životu. na socijalizaciju. izgubljeni smo u masi ljudi bezličnih faca. trudimo se naći osobu s kojom bismo proveli život. osnovali obitelj. ali ipak nekako se gubimo između ureda, zgrada, poslovnih i trgovačkih centara. nalazimo vrlo malo ljudi koje možemo uključiti u svoj užurban tempo, a ostali su nam samo "potrošni" prijatelji...
čini mi se da su "dobra vremena" zaista prošla. izgubila se ta povezanost čovjeka s prirodom (koju smo zamijenili tehnikom). više ne brinemo o onome što je dobro za naš duh već smo opsjednuti svojim tijelom. sve što možemo postati je ili dio mase ili depresivni outsider.
pozdrav. i hvala na savjetima :)
17.12.2008. (21:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
hej,evo mene napokon da ti komentar ostavim,ali nazalost opet nevidim nis osim naslova pa se nadam da ce ti ovo bit dovoljno :)! Svrati do mene! pozdrav
18.12.2008. (17:57)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zauzeti
prekrasno slikovito
oduševila me pjesma
16.12.2008. (08:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
fancy
"Škole nas ne izgrađuju
One grade nebodere
Oko kolibe gdje smo odrasli
Oko ovaca
Koje smo lovili
Po livadama
Oko Mede, našeg vjernog psa
Oko lavora, gdje se umivaš
Oko javora i oraha, gdje se igraš
Oko uspomena, oko srca, oko duše
U kavezu živim"
Ovo mi je jako lijepo, slažem se u potpunosti...
Dugo nisam bila na selu, u ovom gradu se ponekad osjećam kao u kavezu...
More me spašava...
Osmjeh ti ostavljam :))
16.12.2008. (20:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
freya*
imam baku i svoje selo (tj. njeno) .. ali me rastuži svaki pud kad se, sada
odraslija, vratim tamo, i više nije kao ranije, jer ja sam drugačija.. Ali sretna
što imam ta sjećanja :) Divna pjesma, ponovno :)
16.12.2008. (20:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Volupta
Ova tvoja pjesma je tako emotivna i čista,
jako mi se svidjela, s krajem sam oduševljena,
dijelim tvoje mišljenje i zaista je tako...
tako osjećam.. umorna, a želim sve!
Eh, to je i moj san, kasnije otići živjeti u prirodu i osamu
u sretnom dvojstvu i ako budem te sreće sa svojom obitelji.
16.12.2008. (21:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Uranova Pikula
imaš tako pravo u ovoj pjesmi
tako jako, da me steglo u grlu
istina koju se boje ljudi, vidjeti, uistinu osjetiti
17.12.2008. (05:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
filozof
nista lepse od jutra na selu i spavanja na sjenu, a za to treba..zivjeti...mmm da...
17.12.2008. (19:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Daily minefield
"Danas Decartes ne bi više napisao - Mislim, dakle jesam. - Rekao bi - Sam sam, dakle mislim. - Nitko ne želi samoću jer ona ostavlja previše vremena za razmišljanje. A što više misliš, to si pametniji, dakle to si tužniji."
"We're the middle children of history, man. No purpose or place. We have no Great War. No Great Depression. Our Great War's a spiritual war... our Great Depression is our lives."
svi se nekako trudimo oko obrazovanja, učenja, škola, fakseva, poslova, USPJEHA. zaboravljamo na važne stvari u životu. na socijalizaciju. izgubljeni smo u masi ljudi bezličnih faca. trudimo se naći osobu s kojom bismo proveli život. osnovali obitelj. ali ipak nekako se gubimo između ureda, zgrada, poslovnih i trgovačkih centara. nalazimo vrlo malo ljudi koje možemo uključiti u svoj užurban tempo, a ostali su nam samo "potrošni" prijatelji...
čini mi se da su "dobra vremena" zaista prošla. izgubila se ta povezanost čovjeka s prirodom (koju smo zamijenili tehnikom). više ne brinemo o onome što je dobro za naš duh već smo opsjednuti svojim tijelom. sve što možemo postati je ili dio mase ili depresivni outsider.
pozdrav. i hvala na savjetima :)
17.12.2008. (21:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
shits of my world
hej,evo mene napokon da ti komentar ostavim,ali nazalost opet nevidim nis osim naslova pa se nadam da ce ti ovo bit dovoljno :)!
Svrati do mene!
pozdrav
18.12.2008. (17:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...