Alter Egoist

30.11.2008., nedjelja

Vožnja

Vozim se u svojem novom svemirskom brodu. Ulaštio sam mu mlaznice jutros. Baš pričam s Chuckom (Norrisom, naravno) gdje ćemo ić. Na kraju krajeva, treba se ić kurčit s novim, nabrijanim, glasnim svemirskim brodom. Sve je to dio naše kulture. Jel' tako Chuck?

Idemo prolazit ispred noćnih klubova. Nać neku maloljetnicu i pa... Usput ćemo pustit neku nabijačinu i popit par litara nečeg jako otrovnog. A ako nas netko čudno pogleda, Chuck će mu slomit ruke i noge pa ćemo se smijati kako puže na jeziku. Jel' tako Chuck?

Možda skočimo pojest nešto, nekog bizona, s malo Blitve. A nakon toga Vozit ćemo se međugalaktičkim prostorom mojim nabrijanim brodom koji ide 50 brzina svjetlosti na sat otkad sam mu ugradio retromonoksidni rasplinjač. Pretjecat ćemo SS Voyager i zajebavat kapetana Picarda i njegovu štrebersku ekipu.

A kad nam dosadi, na Marsu ćemo ić radit život.

Sve je lako, kad ti je Chick Norris najbolji prijatelj.

- 23:33 - Misliš? (3) -

Nevinost jedne biljke

Zakorači.
Dođi ovdje, pored mene.
Samo, pazi gdje staješ!
Ovdje ima Blitve.

Kroči.
Nježno, između listova
Koji šuškaju laži
Ako ne pohvališ njihovu
Zelenu boju.

Kuhaj, važi,
Jedi, pljuj.
To je život jedne Blitve.

- 23:25 - Misliš? (1) -

Pjesma u sredini

Opran kiselom kišom
Pokazujem krvave desni.
Karijes razbacujem
U pločicama čokolade.

Svježim dahom
Lovim leptire
A onda ih nježno,
I s puno ljubavi
Zabijam iglama.

Sensodyne pastu
Koristim
Kako bih mogao jesti
Puno, puno sladoleda.

Ako želiš, dođi,
Poći ćemo zajedno
U malu čokoladnu bajku.
Jesti ćemo dok nam
Želudci ne puknu
I naprave malu, slatku,
I nadasve smeđu
Sliku na zidu.

- 15:11 - Misliš? (4) -

29.11.2008., subota

Početak (Uvod)

"I što planiraš sad učiniti?" pitam ga dok sjedim u viktorijanskom naslonjaču.

"Ne znam, sve mi je ovo novo. Nikad prije nisam bio zec."

"Mogli bismo ići bacit đir po šumi."

"Ma zajebi to. Daj mi pivo. Sviđa mi se ovaj naslonjač."

"Uzmi si sam. U frižideru je."

Gledam tog sivog zeca kako ustaje pomalo nespretno i gega se van iz dnevne sobe. Lik je blesav. Kako možeš postat zec!? Uzimam lulu i povlačim ugodan sivi dim.

"Lovi!"

"Budalo ne po novom sagu!"

"Ma daj, ti i tvoja urednost. Opusti se. Na kraju krajeva, životinje smo. Što će ti urednost?"

Odjednom, Tišina je ušla u sobu.

"Dobro večer!" rekla je, i nestala.

"Jesi vidio ovo?"

"Koje?"

"Pa Tišina je počinila samoubojstvo!"

- 11:24 - Misliš? (6) -

28.11.2008., petak

Carevo novo jutro

Eto me opet. Dolazim doma, sjedam i pišem. Glas iz kuhinje dere se da obrišem suđe. Glas iz televizije dere se da kupim novo suđe od inoksa. Glas iz pjesme dere se da će biti bolje. Glas u glavi šuti. O, jebemu. Zašto baš ti, moj španjolski glasu, zašto šutiš? Mislim da znam. Ne želiš se družiti sa drugim glasovima. Vi latino glasovi ste baš asocijalni. Derete se kad ne treba i uvijek ste nezaposleni. Vidiš, zato se moj alter ego ne druži s tobom: jer si dosadan. I jer te ne razumije. Ajmo realno, koliko ljudi ima glasove koji pričaju španjolski!? Nije u redu.

- 13:19 - Misliš? (5) -

26.11.2008., srijeda

Retrospektiva

Evo nekoliko njih iz doba kada sam znao što radim:

DAMA NOĆI

Tišina.
Sjena.
Čempres.
Grob.

Tiha se sjena šulja iza čempresa po grobovima.

Tjeskoba prolazi kostima odavno živih.

Nije lako živjeti.

Svjetlo svijeća odražava se na okruglim mramornim licima.

Pepeo u blato,
Prah u kaljužu.

Rupa od dva metra buši me mračnim pogledom.

Šutnja šutljivo šuti
u
tihoj tišini tihe
tamne tame.

Sanjam
Malena
Radosna
Trupla

Život je san.

PROBUDI SE!

POGLED NA SVIJET

Gledam oko sebe i ne vjerujem svojim očima.
Sve oko mene je crno.

Nešto nije u redu.
Osjećam se drugačije.
Ja… Ja vidim.
Vidim istinske boje ljudi.
Vidim istinu i to me straši.

Zašto?

Pa sve oko mene je crno.
Laži, prevare, lažna ljubaznost, dvoličnost, inat, mržnja, grijeh.
Svuda oko mene poput crne mjesečine sjaje najbolje odlike najgorih ljudi.

Nešto smrdi po truleži.
Što bi to moglo biti kad su oko mene samo karakteri?

Ne mogu vjerovat da sam do sada hodao slijep.
Gadosti svijeta su me proždirale pogledom a ja sam gledao i nisam vidio.
Ili nisam htio?

Dovraga.

Gledam oko sebe. Ne vidim ništa.
Jesam li slijep ili je sve oko mene crno?

A što sad? Da se prepustim ili da uzvratim pogled?

POSLJEDNJI ISPRAĆAJ

Težak kamen,
Mramor crn,
Utočište mira.

Humak malen,
I jedna ruža:
Tu njena duša sniva.

Teče suza,
Žena plače,
Truba glasno svira.

Iznad groba,
Vrba mala,
Granama srca dira.

Težak kamen,
Mramor crn,
Počivalište mira.

- 21:37 - Misliš? (4) -

25.11.2008., utorak

Sanjala si

Dok ti ljubim vrat,
Tamna misao čupa mi
Srce.

Usne tvoje ostavile su
Ožiljak
Na lutkinoj koži.

Noktom mi kidaš
Sjećanja na sjećanja.
Tvoja sjećanja.

Ja samo želim upiti
Kap sa tvoga obraza,
A ti čitaš tišinu s mojih usana.

U zjenici tražim
Života smisao dok mi
Vene plaču crvenom vodom.

Uzela si strah i
Napravila ždrala koji
Svira klarinet.

Zašto voliš moju bol?

Snovima tučem
Najsjajnije reklame.

Srce tražiš glasom
Mrtvim dok pahulje
Tonu u pijesak.

Ruševine zidam
Staklenim koncem.
Lanci pucaju,
Nijemi poput jezera.

Smrt mi se smije
Poput ljubavnice u
Ogrtaču od lišća.

Zvijezdu si skinula i
Samljela ju u prah
Sudbine.

U noći bez sunca
Oduzela si mi žezlo.
Razrezala si tortu
Bez ijedne riječi.

Reci mi:

Gdje si pokopala osmijeh anđela?

- 23:23 - Misliš? (6) -

24.11.2008., ponedjeljak

Mraz na dahu

Ma nije bed,
Doći će i do mene,
Jednog dana.
Hoću reći,
Bilo bi čisto
U redu.
Jer ono,
Svima jednom dođe
Pa će i meni.
Iako, dosadno je.
Kada si sam,
sve je dosadnije.
I tmurnije
I jadnije.
Ali nije bed,
Doći će i do mene,
Jednog dana.
Ona prava.
Mislim,
Bilo bi čisto u redu.
Zar ne?

- 18:11 - Misliš? (4) -

23.11.2008., nedjelja

Glamour cvijeća

Očajan, i očaran
Ismijan, i nasmijan
Rasplakan, i rasplesan
Šetam uz more ljubavi.

Šum valova dotakne
Bosu mi nogu,
A onda brzo se povuče
Poput plahe srne.

Smijeh dozivam,
Čujem ga u daljini.
Ne znam je li moj
Ili je od sretnih ljudi.

Zaljubljeno ju držim za ruku,
Grlim joj rame nježno.
Poljubac nježan dajem joj
Prije nego ugasim svjetlo.
Njoj, mojoj sjeni.

- 17:04 - Misliš? (3) -

22.11.2008., subota

Šarmiranje

Gledaš me
Onim svojim pogledom
Punim samopouzdanja.
Pogledom koji govori
Da nisam dostojan
Da ti ljubim vrat
Da ti grizem usne
I bradavice
Da te spustim
Na krevet
Ili stol
Ili tepih
I da te poljubim
I gore i dolje
Da jezikom ližem
Tvoje krikove užitka
Da svojom prosječnom
Kurčinom
Mamim tvoje uzdahe.
Pričaš mi nešto,
Ali gledam te golu
I smijem se.
Ti me gledaš začuđeno
Pitaš zašto se smijem
Dok me ostavljaš
Kao što su i sve ostale
Ali neću ti reći
Jer ne bi razumjela
Jer si kao i svaka druga.

- 21:22 - Misliš? (4) -

Let malih listova

Letite, letite
Snovi u boji.
Idite, putujte
Jedini moji.

Život vam dajem
Krenite svjesni.
Vičite, derite se,
Budite bijesni.

Nošeni vjetrom
I ponekim slovom,
Radujte se maleni
Životu novom.

Visoko, visoko
Lebdite šareni.
Sletite nježno
U krilo vjernoj ženi.

Pozdrav joj dajte
I poljubac moj,
Dok s drugim leži
Na postelji snenoj.

Letite, letite
Jedini moji.
Idite, putujte
Snovi u boji.

- 20:31 - Misliš? (1) -

21.11.2008., petak

Dijete u meni

Sretan sam. Igram sam se sa sobom. Gledam osjećaje kako se valjaju po podu dnevnog boravka, kao onda kada sam mali bio. Bacam riječi, nevine i prve, osnovne za život. Ljubim ženske ruke, s tamnijim motivima. Smijem se glasno, i ne smeta mi što zvuči blesavo. Lutkice radim od emocija i igram se dvoraca i mame i tate. Ponekad i doktora. Loptice radosti bacam visoko, visoko, a onda gledam kako padaju, udare o tlo i opet se odbiju, visoko, visoko. Majčinim riječima trčim, pomalo nespretno. Padnem tu i tamo. Vješto se dočekam na krvave laktove. Malo me strah, no onda me tata uzme u krilo i pjeva mi pjesmice. Obožavam kada mi pjeva pjesmice. Moj tata ima tako nježan glas, kada pjeva ulazim u maštu i igram se sa svim svojim mrtvim prijateljima. Nježan poljubac lijek je za svaku ranu. Barem dok si dijete, kao ja. Od lego-kockica slažem snove. Ponekad ih rušim, i nanovo gradim. Neki moji snovi su baš blesavi. Volim mog psa. Moja pas je Ben. Volim kada mi liže lice svojim veeeelikim toplim jezikom. Katkad ga zagrlim, onako jako, jako i zabijem lice u njegovo meko krzno. Miriše na maminu kosu. Sretan sam kada sam sa mamom i tatom. I Benom. I bratom, ponekad. Ne volim kada je ljut. Onda me strah. Tada plačem. Zatim njegovo strašno lice nestane i on je opet moj veliki brat. Kada me zagrli osjećam se sigurno jer znam da će me on štititi. On voli prolaziti svojim prstima kroz moju kosu i razbarušiti ju. Meni je to bezveze, ali on se smije. Volim kada se smije jer se i ja počnem smijati. Ponekad mi pomaže graditi snove sa lego-kockicama. Njegovi su uvijek pravilni i iste boje, dok su moji šareni i razbacani. Više mi se sviđaju moji snovi. Njegovi me pomalo rastužuju. Onda idem bacati kuglice sreće, i valjati se po podu svoga dnevnoga boravka sa svojim osjećajima. Volim biti dijete.

- 16:16 - Misliš? (5) -

20.11.2008., četvrtak

Uvreda

Odlaziš.

Odvojila si usne od mojih.
Tresu se.
Želim ih umirit, utješit
Ali okrećeš glavu.

Odlaziš.

Ruka ti je hladna
Dok je vadiš iz moje.
Želim ju ugrijat, zaštitit
Ali povlačiš ju k sebi.

Odlaziš.

Toliko pitanja, toliko riječi...
Tišina.
Jedino moje srce kuca.
Miris tvoje kose gubi se
Na vjetru.

Odlaziš.

Gledam te.
I ti mene.
Slana kapljica pala je
Između nas.
Je li tvoja ili moja?

Odlaziš.

Gledam tvoja leđa kako
Se polako udaljavaju.
Svakim sljedećim korakom
Sve te više volim.

Odlaziš.

- 12:41 - Misliš? (6) -

19.11.2008., srijeda

Igra sa nebeskim loptama

Zalazak svijeća
Mirisnih, tužnih,
Smješi se
Zvjezdanim osmjehom.

Krv na pločniku
S dosadom u očima
Gledaju dječja lica
Sa ekrana.

Bez žmigavaca
Skrećemo
U slijepe ulice
Rušeći mopediste
Neiskustvom.

Longete režemo
Skalpelima istine
Potajno se nadajući
Sigurnijem sutra.

- 23:24 - Misliš? (3) -

18.11.2008., utorak

Asimetričan osmijeh

Ledene kape topimo
Osmjesima radosti.
S burom plešemo
U zavjetrini naših misli.

Gledamo se sretni,
Volimo se vjerni,
Ljubimo se opijeni,
Grlimo se mrtvi.

Moja kosturska ruka
Čezne za tvojom.
Želim se izgubiti
U duplji tvoga oka.

Biti ili ne biti?
Biti. I piti. I postojati. I vidjeti. I sniti.

Laku noć.

- 22:47 - Misliš? (3) -

17.11.2008., ponedjeljak

Genijalnost jedne misli

Velika žutonrančasta kugla polako nestaje iza pješčanih valova. Izmoren sam od cjelodnevne borbe sa Smrću. Gledam kako lijen vjetar postojanja briše moje otiske u finom pijesku života. Glas tražim. Tužno se prisjećam davnih dana, kada sam pričao iz srca. Dosta mi je tišine. O kako bih volio pričati, vrištati, živjeti. Žedan sam. dajte mi vode, žedne vode sa njenog izvora! Pužem poput crne zmije po životnom pijesku. Tražim smisao u bogato ukrašenim škrinjama romantike. Otvaram ih, jednu po jednu. U svakoj nalazim crni baršun mržnje i prazninu, dosadnu i poznatu. Obasjan sam svijetlom koje je daleka zvijezda poslala prije parsto godina. Zaista, postoji neka utjeha u srebrnom sjaju.

Blagoslovljene zvijezde koje utjehu siju u prazna srca!
Zavidim vam zvijezde, jer nikada niste žar sa usana njenih kušali.
Zavidim vam, jer ste sretne.

Mrak je. Gleda me, dira me, ulazi u mene. U mraku sam. I sam. Ah, poznato.

- 21:13 - Misliš? (4) -

16.11.2008., nedjelja

Sebični motivi

Frustracije zbrajam
I mane nevinih ljudi.
Lagano se smješkam
Izazivajući sunce.
Pljusak me vlaži.

Bosonog hodam
Evolucijom.
Nisam tko sam bio.
Imam osjetila.
Ćutim Svijet.

To je moje ime.

- 22:26 - Misliš? (4) -

Mrvice na podu sreće

Jašemo u sumrak,
Kao vjetrovi daleki.
Smješimo se ozbiljni
Sudbini jednog sutra.

Bulaznimo zajedno,
I sve je lijepo,
Jer smo zajedno.

Gledaju nas mrko,
I pomalo ispod oka.
Šapću zavjere
Dok mamuzama rušimo
Reklame pored ceste.

Konje pojimo benzinom,
Ponekog čak i dizelom,
Ako si priuštimo.

Blesiramo se na trgovima
Gdje poslovni ljudi
Zaposleno - hodaju.

Smiješ se.
Smijem se.
Smijemo se.

Ruku mi hvataš
I odvlačiš me
U skrovite djelove
Svojeg tijela.

Putujemo okruženi
Oružjem i lažima,
Ali nije važno,
Jer smo zajedno.

Vrtimo očima na prodike
Ljudi koji su mladost
Zatvorili u kratonske kutije.

Grafite radimo
Da bi se znalo
Da se volimo.

Sunce upijamo
Mladošću i
Nevinošću pokreta.

Djeca smo.
Ponosni smo time.
Djeca budimo.

Budi i ti.

- 10:40 - Misliš? (3) -

15.11.2008., subota

Emocionalni kolaps divova

Nepostojeće riječi pišem
Na nepostojećem papiru.
Odzvanjaju mi u ušima
Poput molitve.

Slušam vaše glasove,
Osjećam ih.
Živim vaše riječi,
A potom ih komentiram.

I dok lutam
Od prozora do prozora,
Od srca do srca,
Pitam se hoću li
Jednoga dana,
I ja napisati
Prelijepu pjesmu.

Sunce je izašlo,
Poslije oblaka.
Uvijek je tako bilo.
Vjeverice jedu blitvu
U krošnjama vjetra.

- 10:52 - Misliš? (1) -

14.11.2008., petak

Visoki mudrac

Slušam glas tvoj. Hladan je. Tresem se od njegove hladnoće. Svaka riječ još jedna je kap leda u mojim venama. Promatram tvoj hladan dah. Izvija se i oštri tvoje riječi. Režeš mi zapešća svojim netoplim mislima. Posežem prema toplini tvog pogleda. Ražalošćen gledam u tanki, plavi sloj leda.

Krstiš me praznim riječima.
Blagoslivljaš me zaleđenim razlozima.
Posvećuješ me svojim srcem.

Nekada je taj komad leda bio moj. Više nije. Niti neće. Na usnama ti se stvara inje. Kosa postaje led. Skulpturu gledam, gdje stajala si nekoć. Okrećem se. Ja sam pjesnik srca. Ne zanima me hladna umjetnost.

- 19:16 - Misliš? (3) -

13.11.2008., četvrtak

Oružje naivnih

Spremam se
Za novi korak
Još neučinjen.

Važem Istinu
I Pravicu vagom
Debljine.

Bludim nad naslovima
S osmjehom na licu.
(Lijepa su vremena bila)

Iz dosade stvaram
Prepreke,
A potom ih preskakujem.

Skidam koru slatkoga voća
Kao što se skida krzno malih
Stvorenja.

Zijevam smijeh,
Pjevam sram,
Dišem.

Ja JESAM,
I to je moja veličina.
Ponovi to.

- 14:06 - Misliš? (4) -

12.11.2008., srijeda

Zabava za patuljke

Dok koračam sivim ulicama grada sa imenom, pod sivim nebom Boga sa imenom, razmišljam. Razmišljam o tome tko sam, što sam bio jučer, a s kime ću biti sutra. Mislim, dakle jesam. A jesam li uistinu ili se samo pretvaram da sam, iako duboko u duši znam da nisam? Jer, tko je dostojan procjeniti jesmo li? Suze s neba upijaju moju odjeću. Visoko podignute glave (da ne bi vidjeli strah u mojim očima) gazim jesenilo lišća. Hladne vodene točke dodiruju me poput savjesti. Kriv sam što nisam, a mogao bih biti. Vjetar sa imenom zove moje ime. Ne osvrćem se (da ne bi vidjeli kolebanje u mojem srcu). Neboje se pretvaraju u šarene lokvice suza. Korak po korak uspinjem se k Cilju. Uspinjem se, a nisam svjestan da je svaki Cilj novi Početak. Zaista, najlakši dio svakog putovanja je putovanje samo. Pitam se. Kada stignem, hoću li biti?

- 14:00 - Misliš? (3) -

10.11.2008., ponedjeljak

Pjesma za laku noć

Još jedan dan
Stariji smo, eto.
Život nas vodi
putevima uskim.
Umorni od sunčanog dana
Posljednje note skladamo.
Želimo laku noć danas
I pomalo sjetni
I pomalo stariji
Mislimo što sutra,
Kada nas probudi
Poznati nam zvuk
I nježan poljubac majke;
Poljubac koji miriše na karanfile.
Vjeđe su nam teške
Dok pozdrav pišemo
Prijateljima dragim,
Umjetnicima srca.

Laka Vam noć, prijatelji.

- 23:07 - Misliš? (6) -

09.11.2008., nedjelja

T. Č. Karlov

Sjedim na poznatoj mi klupici samoće. Ispružio sam noge. Naslonio sam se na drven i prilično neudoban naslon. Otpuhujem dim u oblačno nebo potajno se nadajući da će napraviti rupu u ovoj tami. Kašljem. Nisam pušač. Ne želim biti pušač. Ali volim zapalit, tu i tamo. Naoblačeno nebo je dosadno. Spuštam pogled na klupicu. Samoća je urezala mnoga imena u nju. Smješim se. To se zove ironija. Promatram udaljeni otok. Udaljen je i izdvojen. Poznato. Čujem šaptanje valova. Govore o sreći, ljubavi i drugim apstraktnim umjetnostima ljudskog mozga. Zaglušuju me. Tješi me misao da nakon što kaže svoju riječ svaki od njih završi smrskan na kamenitoj obali. Osjećam svoj alter ego kako vrišti, kako tuče i razbija po unutrašnjosti moje lubanje. I on želi uživati u smrti valova. Topao povjetarac prolazi brzo poput nevine djevojke u ovaj kasni sat. Toplina je blizu mojih prstiju. Najednom ogorčen, bacam opušak. Gledam kako se utapa u ustima još jednog vala. Napokon se aktivirao onaj dio koji svaki ljudski mozak skriva u ružičastoj tami-onaj dio koji uživa u tuđoj patnji. Miris smeđe kose proždire mi osjetila. Nešto nije u redu. Ja... ja osjećam! Mrzim se. Kazaljka se okreće, krug za krugom. Sat za satom. Suzu iz oka vadim prstom. Ma ne plačem! Ja?! Ne, to je sigurno nešto upalo dok sam se prisjećao...

Kasno je. Ili rano?

Ma zajebi sve. Ustajem, hodam, odlazim.

- 11:56 - Misliš? (2) -

08.11.2008., subota

Umjetnost tišine

- 17:42 - Misliš? (4) -

06.11.2008., četvrtak

Zelenilo okruglih pozdrava.

Mjesec obasjava naše korake. Hodamo zagrljeni. Moja sjena i ja. Osmijehom skrivam paniku koja polako cvjeta unutar mene. Vidim crveni kaput. Miriše na prazno mjesto u postelji. Miriše na nju. Mrvim se...

Sanjam malena radosna trupla. Zagrljena, plešu oko mene. Plamen sive vatre obasjava kutove mojeg siromašnog mozga. Paranoično se smijem crnim pticama. Lete oko moje glave, gladne. Zahtjevaju krvavu hranu-ostatke moje duše.

Živim od danas do sutra, bez neke granice koja određuje moj sljedeći korak. Sjena se odvaja od mojeg tijela. Začuđeno promatram kako se udaljava. Ide naći nekoga sa više smisla. Psa lutalicu, vjerovatno. Spajam se sa patnjom mladih romantičara.

Stojim na litici. Držim pištolj u ruci. Što sad?

- 09:17 - Misliš? (2) -

05.11.2008., srijeda

Intermezzo (3)

Osunčani kletvama,
Hodamo kroz grad.
Smješimo se radosni
Jer ne znamo.

Skakućemo po oblacima
Dima i smoga.
Pjevušimo uvrede
Svakome prolazniku.

Zadovoljni gledamo
Krv na kolnicima.
Beremo cvijeće
Grijeha i Oprosta.

Osmjehe bacamo
Ljudima u lice.
Hvalospjeve pjevamo
Novcu i bogatstvu.

Zaista, sretni smo
Mi mali ljudi.
Jer, treba znati uživati
U tami ovog svijeta.

- 13:08 - Misliš? (2) -

02.11.2008., nedjelja

Intermezzo (2)

Klaunovi guraju šarene kocke
Po igralištima našeg djetinjstva.
Smijemo se oblacima a ne znamo
Koja je to kap koja nam vlaži svijest.

Imena urezujemo u zapešća
Kako ne bi zaboravili nasmješena
Lica naših drugova.
Gluhi, skladamo melodije života.

Borimo se protiv vjetrenjača
Iako ispod modernih fraza
Znamo da nisu one uzrok
Naše gluposti.
Ogorčeni, skidamo osmijeh s lica.

Namršteno lice pred ogledalom vježbamo
Da nas ne bi pitali o gladi u svijetu.
U osvjetljenim ulicama
Zijevamo spremajući se za još jednu
Noć bez sna.

- 21:24 - Misliš? (2) -

01.11.2008., subota

Osmjeh jedne suze

Nadvio se nada mnom poput crne slutnje. Gledam ga. Što mi je činiti? Pružam ruku. Otvaram krilo crnog ormara.

Ušao sam. Potpuno sam. Jesam.

Gledam crno cvijeće na crnim poljima pod crnim nebom sa crnim suncem. Prisjećam se doma svog. Naglo rastužen, spuštam pogled. Skrivam crnu suzu. Volio sam te. Majko. Pored rijeke crne crn je cvijet. Uzimam ga u svoje ruke i približavam crnom srcu. Miriše na uspomene. Uspomene na uspomene. Zvonik. Crni. Zvoni zvonjavom zvona. Crnih. Crni gavran iznad vrata. Sjedi na njenom kipu. Reče gavran: "Nikad više."

Hodam crnim putom. Crna mjesečina baca crni odsjaj na crno jezero. Vidim čovjeka. Crnog čovjeka, sa crnim kaputom. Crno se smješi, crnim zubima. Spotičem se. O crni kamen. Crna linija spušta se niz sljepoočnicu. Moju.

Željezna vrata. Crna, naravno. Otvaram ih. Crni čempresi. Jedan s lijeva. Drugi s desna. Nadvijaju se nad crnom pločom. Mramornom. Tvojom. Spuštam cvijet na mramornu ploču. Crnu. Tvoju. Dobro izvježbani znak desnicom crtam po zraku. Idem dalje. Oprosti mi.

Nije mi dobro. Pratim crne linije. Obrise crnih zgrada. Hodam polagano. u ovome crnome svijetu nigdje mi se ne žuri. Vrti mi se.

Crnilo.

Nejasan zvuk čujem. Neizrecivo poznat, a ipak nepoznat. Želim li otvoriti oči? Strah me. Otvaram oči.
Ležim na livadi. Zelenoj. Ustajem se. Gledam cvijeće. Crveno, plavo, žuto, narančasto. Gledam stabla. Crvena, žuta, narančasta. Čujem onaj zvuk. Nježna melodija perja. Potok teče nebeskom bojom. Smješim se. Okrećem glavu.

Dva crna čempresa. Jedan s lijeva. Drugi s desna. Nadviaju se nad crnim grobom na kojemu je crni cvijet.

- 16:04 - Misliš? (6) -

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>