Subotu sam pak bil ušumi.
Čul sam se tu na blogu sa LobyM...Lobotomya i
izrazila ona želju da ide z menom u gljivarenje.
Ta hajde.
Nabrali mi toga, pun kufer.
Za one za koje nisam bil siguran, prešli smo susedu Daniju,
da nam ih verificira, a usput i na viksu, dedi na rakiju.
"Joooj, kak ti lijepa viksa"
Dedu smo zatekli u poslu.
Pekel je rakiju.
Bu bila luda zima, mmmmmmmmmmmmmmmmm.
Stalno mu nestaju flaše iz podruma, ja to ne kužim, hehehehe.
Bilo i blatnjavo, Mihela mi se stalno kršila po šumi,
a i očale je zgubila, dioptrijske, stare sedam dana,
sin ih nabavil.
"Joooj, sam da ne sazna"
Išli smo i drugi krug, ono, bumo ih našli.
"Ma prije bum dobila milijun Eura na lotu"
Svakih malo ušumi:
-Aleeeex
-Tuuuuuu sam
Pa onda ja
-Miheeeeeeela
-Tuuuuuu sam
Ona iz straha da se ne zgubi, a ja u strahu da je ne zgubim.
Jebem ti, kaj da sam ju zgubil, pa kak bi vama na oči.
Eeeee, dobil sam i kompliment
-pa uopće nisi debel, kak zgledaš na fotkama
Gljive ne berem baš na pamet.
Nepoznate uberem po nekom sjećanju sa fotki.
Ovaj put su to bile mrke trubače, ili crne trube,
naoko, groznog izgleda, no nemaju ni blizu sličnog dvojnika,
a kamo li otrovnog.
Dobre za bilo kak jesti, a vele najbolje....
osušiti i u mlinčeku za kavu samljeti u prah,
pa dodavati u juhe, variva etc..
"Popizdim" na komentare u razgovorima, tipa......
-joj, ja se nebi usudil-la..............
-možeš se otrovati
-treba ih poznavati
etc........................
Moj sused je uzgajivač gljiva.
Gljive mu život znače, čak i neotrovne.
On može umrijeti i od jestivih gljiva.............ak mu urod podbaci.
Od gladi mislim.
I nećete vjerovati, nekada davno, on nije imal poima o gljivama.
Naučil se.
Maspater, pa ak neznaš voziti, možeš poginuti u saobraćajki.
Danas ima telaca kaj i imaju vozačku, pa ne jebu npr.
"pravilo desne strane", pa mogu poginuti.
Prođu kroz crveno.
Sve su to rizici.
Ja sam zaprav srećković.
Moj princip je......ne naučit sve u jednom danu.
Svake godine proširim svoje znanje za koju gljivicu.
Prvo slikice, pa berba, pa kod Danijela na brifing.
Čovijek ima diplomu, tataMata.
Sama knjiga, tj. sličke, to je sranje.
Ti autori pofotkaju npr. mladu, nerazvijenu gljivicu,
sam da se knjiga izda i eto sranja.
Druga vrsta je bila Prosenjak.
Ona je pogodna za kiseljenje.
Nikad nisam kiselil gljive no ovaj put, ajd da probam.
Karakteristične "sigice", iglice ispod klobuka.
One se postružu, odklone, lako odpadaju.
Gljiva je dost tvrda i krta, lako se lomi.
Skuhal sam ju u slanoj vodi, cca 5 minuta.
Dodal sam pred kraj i mrkih trubača i vrganja.
Ocijedil
U toj slanoj vodi, ubacil sam malo ačeta balzamika,
alc. octa, negdi omjer 3:1 u korist vode,
pol žličke cukora, grančicu ružmarina, 2-3 lovorova lista,
c. luk na kolutiće, b. bibera u zrnu, dvije sviježe čili papričice,
malo prokuhal i suknul u teglu sa gljivama.
E, piju ko ble, tj. ja.
Jedna, ali vrijedna, teglica.
Baš me interesira na kaj bu zašlo.
Ove resto, ohohoho kila sam očistil, zrezal, zblanširal i u škrinju.
Sunčanice sam spohal u smjesi za palačinke i
naprosto su planule.
A bili i gosti.
Malo smo se igrali, benavili, fotkali.
Ma dobro je!
Sve se nema, a nepolizani poklopac od Nutele se baca u smeće!
ili
Sve se nema, a dva bubrega se nosaju.
|