Ma ne ja, ukućani!
Došla jučer unučica na čuvanje.
Ode mi kći na proslavu mature, a zet biznisom u, a gdje,
neg u Bosnu, tam se biznis dela.
I švrljaju ove dvije blesače, tu šminku po licu,
a oće i unučica.
I blesava baba joj pokloni onu minijaturnu četkicu, za puder,.....
di ti je sad ta profesionalna dezorijentacija, da isti koristi i tvoje,
maspater i medicini, buš detetu neku šugu nanijela.
O ti bem, ti, prvo meni onak oralno, pa poslje šminka, pa na,
djetetu, maspater.
Popizdil sam. Ili buš sam oralno, bez šminke, ili šminka, bez oralnog.
Kaj se mene tiče, bolje to oralno.
I zaspe princeza, kad u 03:00 h.
"kmeeee, kmeeee, di je "šminka", ta jebena četkica.
I ode baba to tražiti, probudi se Luka, pa jel to može tiše,
pa pizdi, a ja:
"Ma dosta više!"
Eeeeee, uopće nisam bil ljut, onak, bezveze, muk, tišina,
od jenput.
Ooooo, Isuse, dragi Blože, sad sam joj se zameril.
Tak me pekla savijest do jutra.
No ujutro, zakašljem se, onak duvanski, otvorim oči,
pogledam nju, ona otvara oči, .....
prvo vidi mene, smiješkić i:
"Deeeedaaaa"
Ma, kruf ti jebem nasušni, ma sve ti bem ti.
Koje je to buđenje bilo!!!!
Otvoriš oči, a ono, osobno, dragi Bog pred tobom,
tebi se obraća, ejjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjj, tebiiiiiiiii!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
Valjda je to to kaj u crkvi pričaju.
Ajd dobro, doživljavam ga i kad pred sobom doživim gajbu pive.
Odmak skužiš da su tu Božji prsti.
I tako to.
|