Ovu pjesmu posvećujem svojoj voljenoj Premjerki.
Điha, điha
Điha,điha četri noge
sve četiri krute
điha,điha mi idemo
na daleke pute.
Sedlo mi je od marame, uzda od kanapa
a bic mi je od ocevog prebijenog stapa.
Rago jedna bas si lijena zar te nije sram
al' kad neces ti da skaces ja cu skakt sam.
Ta zgodna, pametna, skromna i nadasve samozatajna žena,
razmišlja i radi u svoje slobodno vrijeme.
Eto, npr. perući brdo suđa, što ih uprlja mali Lovro,
ona sebe nadahnjuje i donosi važne državničke odluke.
Čitajući Lovrine "Alan Fordove", padaju joj na pamet,
amandmani i svašta pametnog.
Kad ju razljute debeli i neodgovorni ministri,
zamjesi tijesto za pizzu, pa ga davi i iživljava se na njemu,
zamišljajući da su to ministri.
Neki zlobni psihijatri bi to nazvali patološkim ponašanjem,
no ja im kažem, sada, tu, otvoreno:
"Ne Gospodo draga, ne, Vi niste u pravu."
Jučer sam ushićeno gledao našu Premjerku, na nekom
simpozijumu u Rovinju, gdje je izjavila, da će
zajahati, konja, i nategnuti uzde.
Je li je to utjecaj G'dina Obame, poznatog starog kauboja,
još se nezna.
Bijah zabrinut. Staviti neistrenirano, mlohavo dupe u
konjski sic i galopirati bespućima Lijepe Naše,
može biti i bolno, a najgori efekt su "OX" noge
i kako sad takav sjeban ići na plažu, a nigdje nikakve
guzice, sem tvoje, u ovom slučaju, njene,
i onda svi pilje u tvoju sjebanu guzicu, cccccccccc.
Valjda je trenirala doma, kao i u svemu.
Taj njezini MORHOV stan je fantastičan.
Čujem da je i Bandić, koji isto radi ko konj,
predložil da joj u jednoj sobi napravi sobni hipodrom.
To je onaj mali, di jašeš Ponije.
|