avangarda iz kukuruzišta

Vule je počeo odbojku igrat u nekom kukuruzištu u Slavoniji kod sela Aleksandrovac. Općenito puno toga kod njega se veže na selo, polje, oranice i brazde. Medjutim on je brazde koristio za sport i još štošta. Tako je to. On je avangarda...
...avangarda sitne poljomehanizacije, avangarda sporta, avangarda nudizma, avangarda muško-ženskih odnosa, avangarda društveno-političkih odnosa, avangarda pre avangarde i posle avangarde....jedino šta avangarda ne zna za njega! Na žalost avangarde! Veliki jugoslovenski umetnik Tom Gotovac legao je go na ulicu i bio promatran od prolaznika. Medjutim Vule je još veći umetnik, da ne kažem retko autentičan. On prolazi go pored Gotovca i sunča se usput. Gotovac se ipak odvojio od odevenih jer je namerno nag, Vule nije ni primetio da je nag. On komunicira go' sa savremenicima, a kad ga upitaju "pa šta ste tako goli čoveče", on pristojno građanski uzvraća pitanjem "otkud vam to da sam go'" !???
Samo zato on još nije ušao u umetničke enciklopedije, kataloge i galerije. Nije prijavio projekat.

OK POLJOOPSKRBA

Negdje 1982. u okviru poduzeća Poljoopskrba sportski pregaoc i odbojkaški predradnik Vukašin Radusin Vule osnovao je u Zagrebu Omladinski Odbojkaški Klub Poljoopskrba (OOK Poljoopskrba). Prvi dresovi su bili zeleno-bijeli "puma", pomalo tijesni, no zato se bolje ocrtavao torzo igrača. Jedino što su igrači pokatkad bili već pomalo opušteni ljudi u godinama kako to jednoj nižerazrednoj ekipi i dolikuje. Vule je pomalo autokratski zabranio pušenje svojim igračima tako da su mnogi talenti zbog te ovisnosti morali napustiti veliku karijeru i najdraži dres sa spomenutom "pumom" na prsima i jednim velikim, zelenim "P" u krugu što je bio grb Poljoopskrbe. Ono što je klub ipak afirmirao su kozmopolitizam, tolerancija prema manjinama, bratstvo i sestrinstvo, jednakost i slobodarstvo što je za balkanske sociopolitičke uvjete bila i ostala jedna prilično progresivna kombinacija vrlina i ideja.
Klupski dres je kroz 30-ak godina borbe u višim i nižim rangovima saveznih i regionalnih natjecanja oblačilo više desetaka igrača, a među njima su bili i najveći odbojkaš s ovih prostora pokojni Mladen Cecka Kos, zatim legende zagrebačke odbojke kao što su braća Horvat, Miško Plamenac, Ratko Roca Horvat, Mihajlo Miki Mirković, Dubravko Dražin, Zvonimir Mijić, Branko Peašinović, te naravno, Vukašin Vule Radusin. Zeleni dres su između ostalih oblačili i aktualni hrvatski reprezentativci Željko Noić i Mario Zelić, zatim Josip Krivić, Branko Torbica, Marijan Baksa, braća Mate i Robert Pezer, Ivo Grgić, Goran Kanić, Vedran, Saša i Mladen Radusin, Mario Kokotović, Mladen Brnčić, Ivica Marić, Saša Varga, Damir Koščićarić, Ozren Straža, Donat Jurič, Rafael Filipović, Alen MAgdić, Ivan Sakač, Nenad Tišma, Saša Arsić, Ivica Cerovac, Ivica Tomičić, Robert Rinkovec, Jovica Bogunović, Željko Blaće, Jadranko Baturić, Vjekoslav Rakamarić, Slobodan Stanivuković, Ivo Jozić, Zlatko KArlo, Damir Bucić, Igor Vlahov, Hrvoje Dominić, Albin Moisa, Davor Pančić, Kozlek, Mario Grgić, Goran Petković, Saša Marčec, Tomislav Belinić Beba, Dejan Mišić, Zoran RAjčević, Marko Krmpotić, Anto Jozić, Domagoj Ružđak Koka, Željko Pivalica, Davor JArović Jaro, Dario Žigolić Žiga, Boris Šut, Boris Mrdalj, Josip Gracin, Tvrtko Koren, Goran Samovojska, Vančo BAlen, Ivan Šulc, Ranko Komlen, Mislav Božina, Nikica Legan, Luka Humski, Damjan Šprem, MArinko Hrastović, Roman Koščica, Boris Ščekić, te dugogodišnji i danas aktualni predsjednik ovog visoko etičkog kluba Juraj Brusić.
----i na kraju, borbeni moto ekipe je poznati pacifistički slogan velikog druga Vuleta "nix snaga -mozak" gdje se ono "mozak" s vremenom zagubilo, ali se, kako kome i kako kad, podrazumijeva. Ta kontradikcija da se u borbu ide bez snage je i najveća taktičko-strateška tajna OK Poljoopskrbe koju će vjerojatno još stoljećima proučavati buduće generacije kineziologa i trenera.....

Ovim putem želimo obavjestiti sve uključene u potragu za S.R.-om kako je ista obustavljena u 16.40 h, 9. siječnja 2011. Slijedi kompletan izvještaj Gl. zapovjednika združenog stožera GSŠICPP i KZ GSS:

PRIJAVA NESTALOG, POTRAGA I OBUSTAVA POTRAGE ZA S.R.

"Dežurna ekipa KZ GSS-a dobila je u 11.45 poziv od V.V. i prijavu nestale osobe na strateško-manevarskom području između PD Risnjak i PD Grafičar. Prema riječima V.V. izgubljena osoba je njezin zaručnik S.R. kojem se zagubio svaki trag nakon "momačke večeri", odnosno "svojevrsnog dnevnog dodatka momačkoj večeri", održane u PD Risnjak u noći s 8. na 9. siječnja. V.V. je više puta pokušala stupiti u kontakt mobitelom sa S.R.-om, no što zbog lošijeg telekomunikacijskog signala, što zbog pretpostavljenog psihofizičkog stanja S.R.-a nakon slavlja, ti pokušaji nisu se realizirali. V.V. i S.R. planirali su se istog dana (9.siječnja), načelno naći u PD Grafičar no to, prema riječima V.V. nije izrijekom potvrđeno od strane S.R.-a. Obzirom na moguće motive nestale osobe, komanda stožera odlučuje poslati glavninu svojih snaga na spomenuto područje, u širem rasponu oko planinarskog puta između PD Risnjak i PD Grafičar...



Nestala osoba zadnji je put, prema riječima jednog od slavljenika spomenute momačke večeri, viđena na terasi 9. siječnja (!?), i to u neprecizirano vrijeme, ispred PD Risnjak, a potom, prema riječima iste osobe, kreće najvjerojatnije u PD Grafičar. Potonja osoba nije mogla odrediti vrijeme u kojem je S.R. krenuo put PD-a Grafičar, te nije mogla ocijeniti ni vremenski razmak između odlaska i same prijave o nestanku, a isto tako nije znala ništa o eventualnom stupnju alkoholiziranosti nestalog. Nestala osoba je, prema procjeni KZ GSS-a, obzirom na prijavljenu dob (oko 40 g.) i tjelesno stanje (105 kg), put od PD Risnjak do PD Grafičar morala prijeći za 20-30 min. umjerenog tempa hoda. Obzirom da se to nije dogodilo i da se na mobitel nestalog nitko nije javljao, obavjestili smo dežurne ekipe GSS-a na terenu, kao i specijalne pripadnike GSŠICPP da krenu u potragu. Nakon višesatne bezuspješne potrage nestali S.R. je prema riječima zaručnice V.V. poslao tek SMS nejasnog, ali pomalo uznemirujućeg sadržaja iz kojeg se, kako tvrdi V.V., moglo zaključiti da nestala osoba traži i očekuje pomoć.



PRONALAZAK NESTALOG S.R.

S.R. je u kričavo-crvenoj zimskoj jakni, blatnjavim hlačama (u stražnjem džepu pronađena etiketa alk. pića "Orahovac - voćni liker"), poderanog ruksaka ( u istom pronađene mokre čarape, uredno složena karirana dekica, te čep od graševine), omamljenog pogleda i ponešto zamagljene percepcije stvarnosti nađen u 16 h i 10 min u kesten-hrastovoj šumi nadomak zapadnog prilaza PD-u "Grafičar". Premda se više puta nije odazivao na svoje ime, na kraju se ipak sjetio o kome se radi, te mirno i staloženo prišao glavnom stožeru Štaba Izvršnog Centra Potrage za Planinarima.
Nakon identifikacijske obrade, S.R. je prepraćen od strane specijalnih pripadnika Gorske službe spašavanja u automobil gdje ga je čekala zaručnica V.V. koja je prijavila nestanak, a potom i potvrdila pronalazak izgubljene osobe. Pripadnicima GSŠICPP kao i komandnom zapovjedništvu GSS-a S.R. je pojasnio kako se uopće nije izgubio (!?), nego je od PD Risnjak do PD Grafičar krenuo zaobilaznim putem kako bi, citiramo izgubljenog, "što duže bio sam ne bi li tako dobio na vremenu potrebnom za koncentraciju na gravitaciju, uobičajene tokove života, a napose međuljudske odnose". Na inzistiranje glavnog zapovjednika potrage da pojasni sadržaj SMS-a koji je poslao zaručnici V.V. a u kojem, citiramo stoji "Ia imm ueliakih soblfma...", osoba za kojom se tragalo pojasnila je, opet citiramo, "da se tu radi o stihu jedne pjesme o traktorima..., a ne o pozivu u pomoć kako mu se pokušava implementirati." Zaručnica V.V. uvjerena je, pak, da je nestali zapravo pokušavao napisati poruku sadržaja: "Ja imam velikih problema" !!!

Što se tiče blatnjavih hlača u predjelu koljena, otekline s ogrebotinom na laktu, te poderanog ruksaka, nestala osoba je priznala da je nekoliko puta na putu izgubila ravnotežu i pala i to zbog, citiramo osobu, "neodržavanih zaobilaznih planinarskih staza zbog čega je cijelo vrijeme bilo sklizavo, grbavo, a ponegdje i mračno" (!?)...


Kako bilo, ovim putem zahvaljujemo svim, namjerno ili nenamjerno, uključenim subjektima u ovu uspješnu potragu na identifikaciji kretanja nestalog objekta-osobe, sudjelovanju u analizi dobivenih podataka iz same akcije potrage, te se ujedno ispričavamo zbog eventualnih neugodnosti izazvanih neočekivanim potezima nestalog S.R-a, kao i nepredvidivošću ishoda potrage"



/obavijest poslati svim medijima na području Grada Zagreba, Zagrebačke županije, te PU Grada Zagreba, PU ZŽ-e, PD Risnjak, PD Grafičar, ekipama GSŠICP i KZ GSS, te privatnim licima uključenim u potragu za nestalim S.R./

Glavni zapovjednik Združenih Snaga GSŠICPP i KZ GSS-a,

M.S.
(uz dopuštenje V.V. i S.R.)

http://strazarni-lopov.blogspot.com/2010/09/yola-yola.html

preuzeto sa bloga/
http://strazarni-lopov.blogspot.com
...

Nikad mi nećemo na zelenu granu

Nikad mi nećemo na zelenu granu

đetićka narodna

Nikad mi nećemo na zelenu granu
Posred glave me presiječe ponekad takva misao.

Gledam na taj kaos, na taj nered
u stanu, al djelomice i oko njega
toliko bi trebalo napraviti posla
al ni Vlasta neće, tako mi svega…

Osobno razvijam Prepreke. Suštinsku razliku
koja me odvaja od civlizacije i normi.
Odbacujem unaprijed čekić, srp, krpu ili dlijeto.
Ja sam u nekoj svojoj borbi.
Eto!

Nikad mi nećemo na zelenu granu.
Slavodobitno vidim razvoj situacije.
Sve će ostati isto, al u mnogome još i više
U meni potencijalna energija
onu kinetičku, hvala providnosti, uvijek zbriše….

Da.
Inače, svašta bi se moglo, od vajkada do predraga
I ne radi se samo o stanju.
Čitava je to kibernetika
i sve ono što me više ne zanima.
Dok križam noge na podmetnutom uzglavlju.

Spušti me dolje, polegni ka kladu
ja oću da budem car u hladu.
Oću da mi žarulja žmirka
i da je niko ne popravlja

Oću da prebolim više sva ta ambiciozna sranja….

Na neki nevjerojatan način
koji ne mogu ni samom sebi da objasnim
imam sasvim sigurnu intuiciju
da ni ja, ni niko drugi neće da pokrene ovu civilizaciju.

Zato upri, a ja ću promatrat
u beskonačno preganje i sužanjstvo.
I ne očekuj od mene
da ti dam neku konačnu poantu

Jer nedovršavanje djela,
to bi ipak bilo moje zemaljsko poslanstvo….

Stari vulkan (ponekad cujem da je svijet pozornica)

Ja,
bijah nekad
uzeglim vulkanom.

Povraćah dolinom,
istjerivah lavu.

A sad sam samo mrtva stijena,
sto se stere...
oko kere
(pa na mala vrata....)

Hridi nad morem
nisam ni sjena!

TKO? TKO ĆE SE NASMIJATI?

Možda je tek pokoji zalutali nestašni oblačak lebdio iznad grada koji je proživljavao svoju neviđenu dramu. Na nebu se ništa od tog ljudskog košmara nije moglo primjetiti; sve je proticalo u savršenoj dosadi u kojoj i najsmireniji građanin može uživati možda tek pokoju minutu, a onda razapet na križu svojih misli o razložnosti svega počinje vapiti za nemišljenjem, za odmorom koji je jedino moguć u radu i pokretu. Čovjek ne miruje, to je geslo grada, građanin se kreće, pa makar bilo gdje, makar bilo kakvim poslom. Stanovnici gradskih prometnih prašuma svakog dana obave po jedno herojstvo za koje bi u ratu ni manje ni više, nego dobili kakav orden za hrabrost. Pješaci izbjegavaju sudare s izluđenim vozačima koji kao ajkule oko sitne morske ribe kruže satima oko možebitnog parking mjesta. Vožnja gradom znači i pristanak na prolaženje jednog od najužih duševnih tjesnaca u kojem ćete trubiti i biti trubljeni onda kada to najmanje očekujete. Pokazat ćete svoje ljudsko zvjerstvo nekom potpuno nevažnom, nevinom, nepoznatom, nekom kog na svu sreću nikad više nećete vidjeti, iskezit ćete mu zube, lamatat ćete šakom po zraku, a onda ćete se, osvetnički, svom snagom obrušiti na gas i ugroziti dvadesetak života, jer ste na prijašnjem križanju doživjeli najveću prometnu nepravdu koju je svijet ikad vidio. Potom ćete vi vidjeti svoje. Krvoločni će vas vozači naprosto proždrijeti!
“Pizdatimaterina…tirazbijemglavuitebiautu…jebemtimateritebiiautu….dati…jebem”
Urlanjem, savanskim, bolnim kricima, prijetećim, ubilačkim grimasama iza kojih ne stoji ništa nego pusta želja za uništenjem; vjerojatno će i u vama probuditi iste, ako ne i jače pobude. Nagoni urbanih ljudi su skriveni, dugo i predugo potisnuti i zakopani, a onda… Odjednom grad postaje pakao u kojem zapravo niko ne preživljava osim podzemnih monstruma koji se uvlače u sve pore života, da bi ga potom malo-pomalo ugasili. Imena tih monstruma nisu nepoznata našoj javnosti; Očajna Izvjesnost, Ludilo, Depresija, Dosada, Strah, Košmar, Inercija, Čemer, Praznina i Jal. Oni bujaju na ovako plodnom tlu, rodbinske su im veze jake, lobi je to koji kontrolira život i drži ga debelo u smrti. Slabost građana najveća je snaga ovim oživotvoriteljima mrtvila, tim mesarima koji iz dana u dan sve više iskasapljuju sreću, da bi je potom pretvorili u najjeftinije surogate koji nisu dostatni niti za zrno istinskog smijeha. Da, u grotlu je vruće, duhovna pustoš žeže jače od ljute trave, nemogućnost smijeha najljuća je rana… Tko, tko će se sad nasmijati?

Tko?

LUŽIČKA

PRAŠKOM MC-U

Poslat ću praškom MC-u pjesmu da je uglazbi
i po potrebi nešto još u tekstu doda.
Poslat ću mu poštenu pjesmu,
glat dobru!
Ništa Majdanpek,
ništa Moriset,
ništa nas pet!
Poslat ću mu jednom pjesmu,
baš onako za cijeli svijet!

Obećajem tako sam sebi,
stavit ću ipak glagol grebi,
al u glagolu grebi,
zrcali se cijeli svijet,
i ko u nekom vrtlogu vrti se nas pet.

Iz vrtloga se ne vidi puno, jer mi smo u samom središtu, ko u nekom vjetrovitom rudniku.
O kojem ne pjeva Alanis Moriset.

Poslat ću, jednom, praškom MC-u pravi dokaz, da nisam lud,
pjesmu tihu, koja ne vodi na sud,
već pjesmu o odrastanju, o jednostavnim stvarima,
pjesmu koja dobro zvuči u Pragu, kao i na Kuparima...

Pjesma koja će imati asocijacija koloplet
topivih masti splet i još štošta toga sijaset.
U pjesmi, ipak, neću zaboraviti riječ šmek,
jer eno, čujem iz davnih dubina,
smije nam se mali rudnik bakra i cinka....

MOJOJ TETKI PROLETERKI

ALANIS MORISET

Najprije je bila jedna ptica, a poslije ih je bilo pet...
Moja ih je tetka sve odreda zvala Alanis Moriset
Moja ih je tetka, da budem precizniji, zvala „Iš u šumu,
ne kljucajte mi od veš mašine gumu“.

Moja je tetka živjela na malom poljančetu
u kućici bez krova, oba joj kapka uvijek visila na pola.
Kad je počeo rat, utoplila si je vrat
ispod trijema zasadila špinat.
Rekla je, Ništa pametno s ratom doć neće...
Što je uvenulo bacila je u smeće.

Nakon rata izađe ti sunce,
A moja tetka stavi cipele na stol.
Tako je kaže i ona miru dala obol.

Poslije smo opet gledali ptice,
kako kljucaju onu istu veš mašinu...
Tetka ih je svih 5 poslala u u materinu.

Nas klinaca bilo je pet.
Tetka je i nas zvala Alanis Moriset.

RUDARIMA RAŠE!!!

MAJDANPEK SONG

Zbog garava duha, rudničkog praha
Od bakra je teži samo san opijata...
Što naumih ja da kažem ti si znam rekao već.
Zapali nam vrijeme iz sata, ubaci ga jutrom u peć...

Od klisure do klisure, od magle do magle
teške su noge, jutra od zlata
Mi idemo a da ne brinemo brige,
mi što smo nastali od
jednog hvata...

Žilavi ljudi, smrznute doline,
na šta ste nalik usred one tmine?
penjite se, svežite se oko pasa,
da ne izgubite sunca vrline....
Zbog nedjeljnog pasulja i boranije u petak,
mi stvarali smo od pijuka ceo imetak
Otišlo se predaleko, tko nas sad to gazi,
vrijeme je došlo, ali pazi....

Nema tu boga, ni socijalne pravde,
Kažu: idi u neki drugi srez
Ovaj kotar je premali za tebe,
ostat ćeš ičega bez....
Jer ljudi, ljudi, ljudi,
ljudi su ti koji neće
neće nazad do one sreće,
kad je pun vagon,
vozio do smjene treće.....

Al' ljudi, ljudi, ljudi, avaj
Bit će slobode ako....
Svučeš opasač, odbaciš sebe samog...
Upalit ćemo vatru ovom starom kramom

Majdanpek, Majdanpek, kažeš Majdanpeeeeek...?

Penjo sam se uz mnogih planina rub,
al ništa tako oštro nije
i nema takav šmek...
kao ona klisura na vrhu...
kao Majdanpek....

Ovo nije naivci jedni,
još jedna teza o blaziranom umu,
to je himna što se valja kroz gustu šumu...

Penjuć se po viru,
gdje guste sjene izviru.
I stiže na najvišu čeku
da se divi Majdanpeku...

„Mislio sam brate da ću da prolupam kad vidim ovo izdaleka“
kako iz okna izlazi rudarska vila neka...
Kad ono, nije bijela već je crna, i ima seljački tek
Život joj se omilio baš tu, u rudniku Majdanpek.

Odavde se ne čuje povijest otimača, ni zakon prijek,
ovdje samo masni vjetar huči
Majdan pek...
Majdan pek....