23
ponedjeljak
travanj
2007
LUŽIČKA
PRAŠKOM MC-U
Poslat ću praškom MC-u pjesmu da je uglazbi
i po potrebi nešto još u tekstu doda.
Poslat ću mu poštenu pjesmu,
glat dobru!
Ništa Majdanpek,
ništa Moriset,
ništa nas pet!
Poslat ću mu jednom pjesmu,
baš onako za cijeli svijet!
Obećajem tako sam sebi,
stavit ću ipak glagol grebi,
al u glagolu grebi,
zrcali se cijeli svijet,
i ko u nekom vrtlogu vrti se nas pet.
Iz vrtloga se ne vidi puno, jer mi smo u samom središtu, ko u nekom vjetrovitom rudniku.
O kojem ne pjeva Alanis Moriset.
Poslat ću, jednom, praškom MC-u pravi dokaz, da nisam lud,
pjesmu tihu, koja ne vodi na sud,
već pjesmu o odrastanju, o jednostavnim stvarima,
pjesmu koja dobro zvuči u Pragu, kao i na Kuparima...
Pjesma koja će imati asocijacija koloplet
topivih masti splet i još štošta toga sijaset.
U pjesmi, ipak, neću zaboraviti riječ šmek,
jer eno, čujem iz davnih dubina,
smije nam se mali rudnik bakra i cinka....
komentiraj (0) * ispiši * #
20
petak
travanj
2007
MOJOJ TETKI PROLETERKI
ALANIS MORISET
Najprije je bila jedna ptica, a poslije ih je bilo pet...
Moja ih je tetka sve odreda zvala Alanis Moriset
Moja ih je tetka, da budem precizniji, zvala „Iš u šumu,
ne kljucajte mi od veš mašine gumu“.
Moja je tetka živjela na malom poljančetu
u kućici bez krova, oba joj kapka uvijek visila na pola.
Kad je počeo rat, utoplila si je vrat
ispod trijema zasadila špinat.
Rekla je, Ništa pametno s ratom doć neće...
Što je uvenulo bacila je u smeće.
Nakon rata izađe ti sunce,
A moja tetka stavi cipele na stol.
Tako je kaže i ona miru dala obol.
Poslije smo opet gledali ptice,
kako kljucaju onu istu veš mašinu...
Tetka ih je svih 5 poslala u u materinu.
Nas klinaca bilo je pet.
Tetka je i nas zvala Alanis Moriset.
komentiraj (1) * ispiši * #
18
srijeda
travanj
2007
RUDARIMA RAŠE!!!
MAJDANPEK SONG
Zbog garava duha, rudničkog praha
Od bakra je teži samo san opijata...
Što naumih ja da kažem ti si znam rekao već.
Zapali nam vrijeme iz sata, ubaci ga jutrom u peć...
Od klisure do klisure, od magle do magle
teške su noge, jutra od zlata
Mi idemo a da ne brinemo brige,
mi što smo nastali od
jednog hvata...
Žilavi ljudi, smrznute doline,
na šta ste nalik usred one tmine?
penjite se, svežite se oko pasa,
da ne izgubite sunca vrline....
Zbog nedjeljnog pasulja i boranije u petak,
mi stvarali smo od pijuka ceo imetak
Otišlo se predaleko, tko nas sad to gazi,
vrijeme je došlo, ali pazi....
Nema tu boga, ni socijalne pravde,
Kažu: idi u neki drugi srez
Ovaj kotar je premali za tebe,
ostat ćeš ičega bez....
Jer ljudi, ljudi, ljudi,
ljudi su ti koji neće
neće nazad do one sreće,
kad je pun vagon,
vozio do smjene treće.....
Al' ljudi, ljudi, ljudi, avaj
Bit će slobode ako....
Svučeš opasač, odbaciš sebe samog...
Upalit ćemo vatru ovom starom kramom
Majdanpek, Majdanpek, kažeš Majdanpeeeeek...?
Penjo sam se uz mnogih planina rub,
al ništa tako oštro nije
i nema takav šmek...
kao ona klisura na vrhu...
kao Majdanpek....
Ovo nije naivci jedni,
još jedna teza o blaziranom umu,
to je himna što se valja kroz gustu šumu...
Penjuć se po viru,
gdje guste sjene izviru.
I stiže na najvišu čeku
da se divi Majdanpeku...
„Mislio sam brate da ću da prolupam kad vidim ovo izdaleka“
kako iz okna izlazi rudarska vila neka...
Kad ono, nije bijela već je crna, i ima seljački tek
Život joj se omilio baš tu, u rudniku Majdanpek.
Odavde se ne čuje povijest otimača, ni zakon prijek,
ovdje samo masni vjetar huči
Majdan pek...
Majdan pek....
komentiraj (2) * ispiši * #
16
ponedjeljak
travanj
2007
U nekim gradovima na Dalekom istoku
Znam da u nekim gradovima na Dalekom istoku postoje šahisti koji igraju šah na način da, radikalno racionalnim potezima, dođu do pozicija u kojima se više uopće ne može razviti igra. Ovako posložene figure najčešće izgledaju kao zgusnute tvrđave iz kojih ne može izletjeti ni jedan najobičniji pijun. Tek, čini se da je konjevo preskakivanje umrtvljenih figura u takvim situacijama jedino kretanje na ploči. No, usamljeni izvan granica tvrđave, sami na vjetrometini i na puškometu tko zna kome iz one ostavljene gomile figura , često se brže bolje vraćaju onim svemogućim, "El"-skokovima na neku sigurnu poziciju na kojoj se neće događati ništa.
I onda tamo u tom smrtnom zagrljaju bijelih i crnih figura, koje su jedna drugoj zauvijek stale na put, umiru u nekoj ponositoj, sjajnoj, nepokretnoj ljepoti. Konji….
komentiraj (1) * ispiši * #
15
nedjelja
travanj
2007
da nema brzine svjetlosti svijet bi bio taman i hladan....
...ali ako brzina donosi svjetlost da bi razoktkrivala katkad ona i zakriva....
Pčela
Vidim,
daaa....
pčela sam,
hm...
radim, izgleda na praskozorju,
ili takvoj nekoj jakoj sceni...
navlačim koprenu preko ociju...
Smrt fašizmu sloboda narodu..
I Elvira Voća!
komentiraj (1) * ispiši * #
