Znam da u nekim gradovima na Dalekom istoku postoje šahisti koji igraju šah na način da, radikalno racionalnim potezima, dođu do pozicija u kojima se više uopće ne može razviti igra. Ovako posložene figure najčešće izgledaju kao zgusnute tvrđave iz kojih ne može izletjeti ni jedan najobičniji pijun. Tek, čini se da je konjevo preskakivanje umrtvljenih figura u takvim situacijama jedino kretanje na ploči. No, usamljeni izvan granica tvrđave, sami na vjetrometini i na puškometu tko zna kome iz one ostavljene gomile figura , često se brže bolje vraćaju onim svemogućim, "El"-skokovima na neku sigurnu poziciju na kojoj se neće događati ništa.
I onda tamo u tom smrtnom zagrljaju bijelih i crnih figura, koje su jedna drugoj zauvijek stale na put, umiru u nekoj ponositoj, sjajnoj, nepokretnoj ljepoti. Konji….
Post je objavljen 16.04.2007. u 12:54 sati.