agregat_st
30.01.2007., utorak
JELI LJUBAV HUMANA U DODIRU
|
Zadovoljstvo se pretvara u bol, iz lekcija naučenih kroz napore, iz pitanja koja u mom mozgu gore. Jeli ljubav humana u dodiru?? Misli su kao losos, plivaju uzvodno u suzama prijevara, bore se protiv boli koja ubija više nego je stvorio kaos isprepletenih emocija. Kaos zbog sidra Amorove strelice iščupanog iz lađe besmrtne zaluđenosti. Odvojenost nije laka, kao udaljenost među nama. Moj um više ne posjeduju demoni koji su nadgledali ropstvo u tvojim lažima. Sjeme tih laži ukorjenilo se duboko,slomilo je temelje onoga što smo dijelili. Dopuštajući vjeri koju sam zapečatio,da navre kao rijeka, trgajući slike naše budućnosti, iz mojih misli nasilno i brutalno kao kad se dijete oduzme iz majčinih ruku. Ostavljen sam okružen tamom, ali neće me progutati moja samoća kao noćni zrak. Nevidljiv oku, očigledan dodiru u svojoj hladnoj neudobnosti. Ako bih mogao sve ponoviti,da, napravio bih sve isto! Legnuo i pustio da ljubav umre? Ostao dolje i pustio da ljubav umre? NE NE NE Ostat ću i pustiti ljubav da leti! Iako sam vidio njezin najmračniji oblik, prijevaru. Ništa nema okus tako topao, osjećaj tako sladak!!!! LJUBAV, A NE NOVAC |
- 12:04 - Komentari (6) - Isprintaj - #
25.01.2007., četvrtak
BALADA O MARINU I TOKI - a.k.a ROMEO I JULIJA
|
Dragi moji evo da vidite čime se ja sve bavin u svoje slobodno (dosadno) vrime, meni je toliko dosadno pa san pisa neke amaterske, ajmo ih tako nazvat, RIME ......Tekst se zove BALADA O MARINU I TOKI, to su umjetničKa imena ROMEA I JULIJE...... Rodija se dan, 7 je sati, već drugi misec proša, Marin se ne ide prati. Otvorija je šporke grilje, sunce obasajava njegove krvave čvilje. Sa stabala biže i tići, jer su mu čvilje velike ka čajni kolutići. Njegova cura Toka, anoreksična koka, dok je jebe s boka ona mu nosom čvilje ćoka. Jadnica je platila dvi mise da joj zeru narastu sise. Šta se tiće njenog tila pari se ka da je u Aušvicu bila, malo se udebljala, sad ima 13 kila. Tilu joj fali hrana, izgleda ka izbjeglica iz Kazakstana, ali cura je bogata, u Splitu ima dva stana. Njen momak Marin, kad se sitin uvik zavarin, užasno je gadan, a očito i jadan, kad za curu ima Toku, kad san čuja bija san u šoku, mora san pojist pečenu koku. Marinove bobuljice su velike ka tokine bradavice, ne želim ni znat kako će joj napravit troje dice sa kurcom ka narkomanske šprice. Njoj ne treba veća kita jer se nema di bosti, veći kurac bi joj raširija kosti, zato cura uvik posti. Marin nosi velike cvike, koje povečavaju Tokine cike, koje su ravne poput slike. Marinu je mater rekla da je maka, jer s 18.god. ima glas dvogodišnjaka. Ni cura nije bolja i od njenog glasa me hvata glavobolja, a tek od njenog struka, tako je laka da bi je koncem vuka, a ružna je ka grdosija, ne bi na nju biciklu naslonija, niti bi na nju pljunija, prije bi se ubija! Njemu nije s njom hodat teško, jer svi znaju da je on peško, da se bode u čviljavi čmar, momak voli dobar kar, nevažno mlad ili star, važno da je dobar. Voli slušat Eltona Johna, kaže da mu je kurac poput bombona, da je puka od živćanog sloma. Kad je Toka čula bila je tužna, a još ovako ružna, znala je da je neće niko tit, i odlučila se ubit ili kurac sebi otkinit. Marin se izvinija sa glasom ka u bebe, ona mu je rekla KO TE JEBE, vraćam ti tvoj dar, bodi se s njim u čmar! Kad ga je odjebala plakala je ogromne suze i tad je držala prst između guze. I on se pogleda u ogledalo i vidija je da je smeće, da na to lice ni brada izić neće! U međuvremenu Toka se obisila za kosu, govno joj je nađeno u nosu, smrznula se i našli su je bosu. Kad je Marin to čuja i on se ubija, to je bila šema ROMEO I JULIJA! U šupku su mu nađeni muški zubi i kaladont u tubi. Sigurno je od nekoga tražija kiss, a ti zubi su imali gengivitis. I tako završava ta tužna prića, ugasio se život dvaju ružnih bića!!! Malo prosto zar ne.......al šta ću......jer jaaaaa sam takav kakav san....... IMA NAS I BIT ĆE NAS |
- 19:57 - Komentari (8) - Isprintaj - #
23.01.2007., utorak
MALI MRAV U GNJEZDU DEBILA
|
Danas je mali mrav bia nešto aktivniji......Svakog jutra mali diže ustanak negdi oko šest ipo, glava mu sva nabrekla od sinoćnjeg derneka....Još uvik pristrašen jer nezna jeli ono šta mu se sinoć dogodilo bia samo san ili stvarnost........I tako prestrašen je odlučio da će ipak otići u gnjezdo di prisilno provodi većinu vremena dnevno... Tamo (u gnjezdu) su već drugi mravi, stariji i veći od maloga mrava, i zato on mora imat respect prema njima iako zna da su na nižem intelektualnom nivou od njega, i to ga malo teško pada; navikava se mali na sve životne zamke, pa tako i na ovu, sve do jednog dana kada i on sam zaradi taj respect, a s njim mošeš sve u ovom mravinjaku... Svaki mrav u mravinjaku ima svoj zadatak, svoj posal, evo recimo mali.......on ima nešto posebno....naime on ima mogućnost i snagu da digne i do 1000 puta veću težinu od samoga sebe....tako da on onako mali dnevno digne tone i tone dnevno...nevjerovatno...... U njegovom mravinjaka postoje svakakvi mravi.....to su ludi, bolesni, stari i zaostali mravi koji su na vrhu hijerarhije, naravno nepravda je opet tu, još je samo matica na vrhu i to je to... Takvi ga mravi konstatno iritiraju svojim zaostalim ponašanjem i nemože virovat da mu je neko kao takav nadgledni!!! Mali se neda, ima srce, ima dušu, to mu je trenutno najpotrebnije i to mu je sve šta ima, te dvi stvari se ne otimaju tako lako kao recimo materijalna sredstva... Oko njega su sve zmije, tvorovi, sve moguće beštije, ali mali pogledom hara, gazi sve pred sobom, ide srcem a ne glavom...tipićno za takvoga mrava!!! Zato si vi mali mravi; držite se, nedajte se, jer ćete i vi jednom postati Matica u mravinjaku života.... RESPECT SVIMA KOJI KUŽE OVU PRIČU |
- 15:35 - Komentari (5) - Isprintaj - #
22.01.2007., ponedjeljak
NAVIKNE SE ČOVIK
EEEE...evo moj prvi post ka......zamislite to. Nisan nikad mislia da ću poćet pisat ovo al eto, nikad se nezna ( navikne se čovik na dobro i zlo) pojedini će ovo i skužit. Eto u mom prvom javljanu san već neozbiljan, šta ću takav san, pošto san već posta za neke i neka vrst medijske ličnosti !!! Kako se snalazin u ovome, ha ha.....ko da san stoljećima tu.!! Moran van se pofalit da je Splićo ovi vikend partija u Zagreb, i iznenadia se kako se dobro zabavia, a tako je u dobru društvu. pozdrav fibi, trogi, sufaksu, i naravno velikom ekskurzijantu koji su činili moj put u metropolu jako zanimljivim!!! Navika san se ja brzo samo nikad zapamtit stanice na koje san mora izać tako da san uvik pratija pokrete gore spomenutih tako da nebi ispa glup  , valjda nisu skužili.....he he...Neću sad govorit kako mi je bilo, jer se zna da mi je bilo ka na ekskurziji...hmmmmmm..Sad ide prića o najlipšem osmjehu koji san ikad vidija u životu...Prva većer kad smo došli do Save u dom smo već krenili u pripreme toliko očekivanog koncerta Zabranjenog Pušenja, naravno uz velike količine alkohola i dobre volje smo krenili u program...oko neke ure, kad smo svi već bili poprilično zavidani su nam se pridružile dvi nepoznate cure....valjda su tu u domu nebi zna. Naravno Splićo ko Splićo je odma krenia u barenje dotićnih....dobro je sve išlo, čak mi je i rodjendan bia, možda bi i poklon dobia, al u tom trenutku ona mi se nasmijala i sve je propalo. Na vama je da skužite!!! Na to se nikako nisan moga naviknit iako virujen s vrimenon da bi uspia h ahah a....Eto toliko od mene za prvi put i zapamtite da se navikne čovik na dobro i zlo....ps: kad je noć hladnije je nego vani.......jedna od poslovica šta san ćuja u Metropoli.......pozdraaaaav |
- 19:00 - Komentari (3) - Isprintaj - #
Svibanj 2007 (1) Travanj 2007 (1) Ožujak 2007 (1) Veljača 2007 (6) Siječanj 2007 (4) Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
mjuza, život, izlasci, familija, posal,kolege, pasi, macke, tvorovi......sve to citajte u promisljanima jednog splice
POEZIJA BY: TORCA_GIRL
PREMA USTIMA VIJETRA Posvuda oko sebe vidim tvoju modrinu i tvoje ruke od prozirnog kamena kako vješto bacaju sidra, otpalo lišće i drhtave strijele prema ustima vjetra. Na pješčanim plažama tvojih veselih očiju postoji jedno prostrano mjesto na kojem se zrcali svjetlost zemlje kroz krikove galebova spavača. U ovom času mislim na tebe i Nerudin rupičasti koralj potopljena vremena. Iz jasnog izvora u duboku sjenu neprimjetno se život prelijeva. USPOMENE Možda se sjećaš mene. U tihom zelenilu njiva. U mirisu sanjivih trava. U pjesmi plavičastih vinograda. U sakrivenoj žudnji rijeke. Možda me snivaš. S bijelim cvijetom u kosi. Možda ti mjesečina večeras šapuće. Na srebrnom zastoru mora. I na uzglavlju sjaje rasute zvijezde. Možda se sjećaš mene. I šutiš kad naviru uspomene. PRETHODNICA TUGE Nešto se zauvijek odlomilo iz tvoga osmijeha. kao prethodnica nadolazeće tuge, kao suha grančica usamljenog oraha, trag požutjelog lišća na ulici. nešto se zauvijek odlomilo iz tvoga srca. onoga trenutka kad si otrgnuo tek procvale ruže u mojim očima. |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||