agregat_st
07.03.2007., srijeda
Moj nedavni san.....cool je skroz
|
Neka baba je pretrčala cestu. Iz tobre joj viri čep od koka kole, pokisla je. Zvuk njenih starih umornih stopala lomio se Poljićkom cestom. Nema kišobran. Što će joj? Kišobrani su za pedere, a ona je obična baba, neće joj naškodit još jedan mali pljusak. Vremešni, naoko nervozni kladioničar elegantno ispija kavu. Puna mu pepeljara, puna čikova i zgužvanih listića. Izgleda vrlo uredan, obrijan, počešljan, lijepo obučen. Jeli to zbog blagdana ili lige prvaka? Hmm. Sviraju Peppersi. Baš su mi sili. Popijem ja svoju kavicu, nabrzinu, samozatajno i neprimjetno. Tako i volim. Popušim cigar i odmaglim. Prošli put su mi uvalili pjenu! Jebala ih pjena i toplo mlijeko. Koji će im kurac!? Ionako nema okusa, prazna je i odvratna. Dok pišem ovo sranje bura puše, neumorno. Pitam se di je ona baba sad!? |
- 00:18 - Komentari (14) - Isprintaj - #
Svibanj 2007 (1) Travanj 2007 (1) Ožujak 2007 (1) Veljača 2007 (6) Siječanj 2007 (4) Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
mjuza, život, izlasci, familija, posal,kolege, pasi, macke, tvorovi......sve to citajte u promisljanima jednog splice
POEZIJA BY: TORCA_GIRL
PREMA USTIMA VIJETRA Posvuda oko sebe vidim tvoju modrinu i tvoje ruke od prozirnog kamena kako vješto bacaju sidra, otpalo lišće i drhtave strijele prema ustima vjetra. Na pješčanim plažama tvojih veselih očiju postoji jedno prostrano mjesto na kojem se zrcali svjetlost zemlje kroz krikove galebova spavača. U ovom času mislim na tebe i Nerudin rupičasti koralj potopljena vremena. Iz jasnog izvora u duboku sjenu neprimjetno se život prelijeva. USPOMENE Možda se sjećaš mene. U tihom zelenilu njiva. U mirisu sanjivih trava. U pjesmi plavičastih vinograda. U sakrivenoj žudnji rijeke. Možda me snivaš. S bijelim cvijetom u kosi. Možda ti mjesečina večeras šapuće. Na srebrnom zastoru mora. I na uzglavlju sjaje rasute zvijezde. Možda se sjećaš mene. I šutiš kad naviru uspomene. PRETHODNICA TUGE Nešto se zauvijek odlomilo iz tvoga osmijeha. kao prethodnica nadolazeće tuge, kao suha grančica usamljenog oraha, trag požutjelog lišća na ulici. nešto se zauvijek odlomilo iz tvoga srca. onoga trenutka kad si otrgnuo tek procvale ruže u mojim očima. |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||