agregat_st
24.04.2007., utorak
REFALO ME
|
Ej evo me nazad, malo me štufalo sve ovo pa nisan pun kurac pisa gluposti, al evo vraćan se... Ima san toliko toga u glavi da me bilo sram to uopće pisat, vidili ste da san i babe sanja...ccc... E uglavnom prošlo me sad to i sad san malo normaliniji....jeee moš mislit, aj jesan malo moran priznat.... Šta je novog otkad nisan pisa, da vidin...a operira san kolino, sad iman novo i mogu igrat balun, ko je jači i sritniji od mene, nikoooo, dalje hmmm, a kupia san bi bi (auto), sad mogu i trebe vatat!!Sad san najveći jebač u gradu i okolici naravno.... eeeeeeee, i ono najbitnije od svega...Bia san van na Milu Hrnića i tjedan dana posli na Stakija....Kažu da san se zabvalja ka nikad, ja to neznan jer san bia uša u mortus sa alkoholom...namjerno da se zna, jer se nisan tia sićat ovakvih događaja... Dobro, toliko za ovi skromni povratak, ćujemo se sun, veri ,veri sun...POZDRAV Svi u klompe...Pa niz Mažuranićevu... |
- 12:06 - Komentari (6) - Isprintaj - #
Svibanj 2007 (1) Travanj 2007 (1) Ožujak 2007 (1) Veljača 2007 (6) Siječanj 2007 (4) Dnevnik.hr |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
mjuza, život, izlasci, familija, posal,kolege, pasi, macke, tvorovi......sve to citajte u promisljanima jednog splice
POEZIJA BY: TORCA_GIRL
PREMA USTIMA VIJETRA Posvuda oko sebe vidim tvoju modrinu i tvoje ruke od prozirnog kamena kako vješto bacaju sidra, otpalo lišće i drhtave strijele prema ustima vjetra. Na pješčanim plažama tvojih veselih očiju postoji jedno prostrano mjesto na kojem se zrcali svjetlost zemlje kroz krikove galebova spavača. U ovom času mislim na tebe i Nerudin rupičasti koralj potopljena vremena. Iz jasnog izvora u duboku sjenu neprimjetno se život prelijeva. USPOMENE Možda se sjećaš mene. U tihom zelenilu njiva. U mirisu sanjivih trava. U pjesmi plavičastih vinograda. U sakrivenoj žudnji rijeke. Možda me snivaš. S bijelim cvijetom u kosi. Možda ti mjesečina večeras šapuće. Na srebrnom zastoru mora. I na uzglavlju sjaje rasute zvijezde. Možda se sjećaš mene. I šutiš kad naviru uspomene. PRETHODNICA TUGE Nešto se zauvijek odlomilo iz tvoga osmijeha. kao prethodnica nadolazeće tuge, kao suha grančica usamljenog oraha, trag požutjelog lišća na ulici. nešto se zauvijek odlomilo iz tvoga srca. onoga trenutka kad si otrgnuo tek procvale ruže u mojim očima. |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||