agregat_st
30.01.2007., utorak
JELI LJUBAV HUMANA U DODIRU
|
Zadovoljstvo se pretvara u bol, iz lekcija naučenih kroz napore, iz pitanja koja u mom mozgu gore. Jeli ljubav humana u dodiru?? Misli su kao losos, plivaju uzvodno u suzama prijevara, bore se protiv boli koja ubija više nego je stvorio kaos isprepletenih emocija. Kaos zbog sidra Amorove strelice iščupanog iz lađe besmrtne zaluđenosti. Odvojenost nije laka, kao udaljenost među nama. Moj um više ne posjeduju demoni koji su nadgledali ropstvo u tvojim lažima. Sjeme tih laži ukorjenilo se duboko,slomilo je temelje onoga što smo dijelili. Dopuštajući vjeri koju sam zapečatio,da navre kao rijeka, trgajući slike naše budućnosti, iz mojih misli nasilno i brutalno kao kad se dijete oduzme iz majčinih ruku. Ostavljen sam okružen tamom, ali neće me progutati moja samoća kao noćni zrak. Nevidljiv oku, očigledan dodiru u svojoj hladnoj neudobnosti. Ako bih mogao sve ponoviti,da, napravio bih sve isto! Legnuo i pustio da ljubav umre? Ostao dolje i pustio da ljubav umre? NE NE NE Ostat ću i pustiti ljubav da leti! Iako sam vidio njezin najmračniji oblik, prijevaru. Ništa nema okus tako topao, osjećaj tako sladak!!!! LJUBAV, A NE NOVAC |
- 12:04 - Komentari (6) - Isprintaj - #
Svibanj 2007 (1) Travanj 2007 (1) Ožujak 2007 (1) Veljača 2007 (6) Siječanj 2007 (4) Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
mjuza, život, izlasci, familija, posal,kolege, pasi, macke, tvorovi......sve to citajte u promisljanima jednog splice
POEZIJA BY: TORCA_GIRL
PREMA USTIMA VIJETRA Posvuda oko sebe vidim tvoju modrinu i tvoje ruke od prozirnog kamena kako vješto bacaju sidra, otpalo lišće i drhtave strijele prema ustima vjetra. Na pješčanim plažama tvojih veselih očiju postoji jedno prostrano mjesto na kojem se zrcali svjetlost zemlje kroz krikove galebova spavača. U ovom času mislim na tebe i Nerudin rupičasti koralj potopljena vremena. Iz jasnog izvora u duboku sjenu neprimjetno se život prelijeva. USPOMENE Možda se sjećaš mene. U tihom zelenilu njiva. U mirisu sanjivih trava. U pjesmi plavičastih vinograda. U sakrivenoj žudnji rijeke. Možda me snivaš. S bijelim cvijetom u kosi. Možda ti mjesečina večeras šapuće. Na srebrnom zastoru mora. I na uzglavlju sjaje rasute zvijezde. Možda se sjećaš mene. I šutiš kad naviru uspomene. PRETHODNICA TUGE Nešto se zauvijek odlomilo iz tvoga osmijeha. kao prethodnica nadolazeće tuge, kao suha grančica usamljenog oraha, trag požutjelog lišća na ulici. nešto se zauvijek odlomilo iz tvoga srca. onoga trenutka kad si otrgnuo tek procvale ruže u mojim očima. |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||