Zadovoljstvo se pretvara u bol, iz lekcija naučenih kroz napore, iz pitanja koja u mom mozgu gore.
Jeli ljubav humana u dodiru??
Misli su kao losos, plivaju uzvodno u suzama prijevara, bore se protiv boli koja ubija više nego je stvorio kaos isprepletenih emocija.
Kaos zbog sidra Amorove strelice iščupanog iz lađe besmrtne zaluđenosti.
Odvojenost nije laka, kao udaljenost među nama.
Moj um više ne posjeduju demoni koji su nadgledali ropstvo u tvojim lažima.
Sjeme tih laži ukorjenilo se duboko,slomilo je temelje onoga što smo dijelili.
Dopuštajući vjeri koju sam zapečatio,da navre kao rijeka, trgajući slike naše budućnosti, iz mojih misli nasilno i brutalno kao kad se dijete oduzme iz majčinih ruku.
Ostavljen sam okružen tamom, ali neće me progutati moja samoća kao noćni zrak.
Nevidljiv oku, očigledan dodiru u svojoj hladnoj neudobnosti.
Ako bih mogao sve ponoviti,da, napravio bih sve isto!
Legnuo i pustio da ljubav umre?
Ostao dolje i pustio da ljubav umre? NE NE NE
Ostat ću i pustiti ljubav da leti!
Iako sam vidio njezin najmračniji oblik, prijevaru.
Ništa nema okus tako topao,
osjećaj tako sladak!!!!
LJUBAV, A NE NOVAC
Post je objavljen 30.01.2007. u 12:04 sati.