Nikad neće biti isto kao nekad.Zapravo,uvijek je to bio samo lažan osmijeh.
Ne veselim se više Božiću,ni Novoj Godini ni ičemu.
Jer znam da će biti gore nego ikad.Samo nas troje u kući koju u nekim slučajevima prezirem.Nigdje neće bitni veselja,smijeha,i one nevine radosti..
Pokvareni,bezosjećajni gad.Moje ga suze liječe..Naravno..Nego što bi ga drugo liječilo nego patnja mene i Nje...Kad sam plakala,to ga nije ni zabolilo,
nije uopće mario za tim što mi to radi...Kad sam ga pitala zašto se tako ponaša,njegov odgovor je bio:Ne znam..Ma što ne znaš gade jedan bešćutni...A znaš srati i uništavat mi život..Ali Ona mi daje snage,Ona najviše pati,Ona me najviše razumije...Zbog Nje se isplati živjeti...
I eto,sad je kao sve u redu,opet nastavljam živjeti,a sutra će opet isti kaos,i tako opet iznova..
Ne razumijem neke osobe..Ne razumijem kako ne shvaćaju ovaj život.Ne razumijem kako je njima sve igra i ništa ne shvaćaju ozbiljno.Vjerovatno ih nikad neću ni shvaćati,jer ipak ljudi smo i svi smo različiti.
Kad sam ugledala tvoj lijes,samo sam spustila pogled i suza mi je potekla.
Baš si sad morao otići kad ti je život išao na bolje..
O Bože...Inače me smrt ne pogodi,al bio si mlad..
Čuvaj svoju seku,ona te puno voli..Anita uz tebe smo svi..pusaaa
Zvone,jesi krepa???Daj mi više tu memorijsku..hehe
20:52 ,
Komentiraj { 24 }
Print