opet razgovori...duboki razgovori....rekao si istinu marko,...
ovako preko msn-a možemo reći puno više,nego da pričamo s nekim uživo...lakše je.valjda osjećamo neku sigurnost.kao da nas je strah kad pričamo normalno...
jeli tako i vama ostalima?meni je.kad pričam preko neta općenito kao da nitko tada nemože zgaziti moja razmišljanja.
osjećam se sigurnije.kao da me ta osoba s kojom se dopisujem posve razumije u svemu što kažem,i daje mi potporu.

u prošlost vratit se ne mogu,da ispravim stare greške.
možda bi sad bilo bolje vrijeme.bolje vrijeme za nas...
možda ne bi bilo toliko suza ,patnje i boli.
ali to se možemo samo pitati..
jer u prošlost se možemo vratiti samo sjećanjima.


sakrit se ne mogu,jer oni će me naći.
umrijet ne mogu,jer mira imat ne ću
ako itko prolije iti jednu suzu zbog mene.
jedino što preostaje je živjeti ovaj život
i pokušati ga učiniti što ljepšim.


dark inside.dark outside.

crtam.pjevam.pišem.plešem.
opuštam se.šetam ulicama.nekad sama.nekad ne.
moje najčešća pratnja u šetnjama Ines.
hehe.uvik ista relacija...

novi dizajn.treba malo promjena ovaj blog.dada.
sviđa li vam se?nije važno.meni se sviđa.

lutam sama noćnim ulicama.kosa mi je prekrila lice.ne želim više da me vide.sakrivam se od pogleda.sakrivam se od vas.ne gledam.

imam lovu.kupujem hlače.šire.dosadile su uske.
e da i starke tria kupiti.ako ostane love.

pronalazim stvari koje me vraćaju u prošlost.sjećam se lijepih trenutaka.
hm.čudno.bilo ih je.a dobro je to.

soba je uredna.krevet pospremljen.mačka spava na kauču...
idem se napiti vode pa ide spaavati..dada.opet je ponoć iipo..a što možemo...
čujemo se...

odbrojavam minute.dvije minute do ponoći.osjećam se kao da je doček nove godine.pogledam na msn.još je uvijek tamo.pričekaj Ana,strpi se još malo.
pogledam na sat.ponoć.ulazim na msn,čestitam joj i želim sve najbolje.
zahvaljuje.nema na čemu.tvoj je dan klaudia,tvoj rođendan.budi sretna.
sad si i službeno postala tinejdžerica..jej.
dobrodošla u klub!!!!!!hehe!!!!
kao što ste mogli primijetiti mojoj klaudiji je rođendan.
e pa ljube moja sritan ti rođendan.doživi ih još 100...
zabavi se.i tako cili život.ljubim te*

bilježnice su teške.ulazimo u Dm.dada.naš drag dm.pun kozmetike(to se traži).
uzima mi bilježnice.pomaže mi.to je moja Silwach.takvu je poznam.
moja žirafica.kupila sam jednu bilježnicu koja me posića na nju.veselim se.
joj.još nemogu virovati da sam je napokon vidila.jej.oh happy dayy...oooh happy day...o jea...za kraj pošnjapamo cili kroki.e da to smo mi.možete nas odma pripoznati.

ne smimo mi ni zaboraviti moju iness...dada.
danas sam s njom gledala fil kod mene koji je prije 2 tjedna bia u kinima:never back down-preeeeeedobar film.

kata moja.vratila se iz mrtvih.o jea.otvara sad blog .napokon.
bar ćemo se tako moći ćuti.i ti meni puno ne dostaješ ljube.
i volim teee...

e da.tu je i marko..hellboy.eto samo da ga pozdravim.jer govori da pišen o njemu neš.pa eto jedan pozdravi polubac.kisss

skupila sam snage.više mu se ne javljam,jednino kao prijatelju.
iako smo udaljeni tisućama kilometara,ipak me nešto veže za njega.
prijateljstvo?! ili nešto je ostalo od one ljetne ljubavi?!
hm.ne znam.znat ću s vremenom.

sad se posvećujem školi.učenju.znam,čudno vam je.ali što se mora mora se.to je uvik najteže.ali ipak mora se.hh..
ali ne brinite ne ću zanemariti svoje prijatelje i vas moje najdraže blogere.

sad bi bilo vrime da iden.ali to ne bi bila ja da ne stavim koji stih na nekom drugom jeziku.
miss ya ...

Vivo per lei da quando sai
la prima volta l'ho incontrata,
non mi ricordo come ma
mi č entrata dentro e c'č restata.
Vivo per lei perché mi fa
vibrare forte l'anima,
vivo per lei e non un peso.

znam znam na talijanskom je.pola vas neće razumiti twe riječi.
ali to je jedna kitica od predivne pisme:Andrea Bocelli & Helene Segara: Vivo Per Lei

pussssssssssssssaaaaaaaaaaaaa (sorry što nisan o drugima pisala.ali nisan ni ja svemoguća ,ipak je ponoć ipo.spava mi se,dada,spavailca san mala.)hh

Hellboy....hvala na onom razgovoru..pomoga si mi da shvatim puno stvari..
hvala ti...shvatila sam da je još puno stvari pred menom..
puno događaja koje treba doživjeti.puno sreće a i tuge.
ali nema veze takav je život.svi su to prošli zašto ne bi mogla i ja..
i da.još jednom hvala.čut ćemo se mi opet....nadam se da ćemo opet
imati onakve razgovore..kissach

everything come and goes
every single time.

nisan više loše volje...silwija je odahnula (bar je tako rekla na msn-u kad je čula that i won`t kill my self)hh...ne brini..silwach moj..moramo se naći nekad..fališ mi...dada..uspit ćemo mi u odbojci..moramo..veliki ti poljubac šaljen,...

every time i kissed somebody
i thought that was you..

klaudiica mi se vratila među blogere..weeeee...
sad ću opet čitati njene zanimljive postove...dada..
još malo joj je rođendan,....28.8...weee...
kissach ljube...

i will acquire all but
I will not only have you never

mogli ste primijetiti da san dobre volje,,
jesam jesam..weee..malo za promjenu,...
čujem se s ovima što će iči sad s menom u razred a ivom,đanom i ivonom..
hehe..uf..kako smo ja i đana slične...go jubys girl...lol..
fale mi ovi iz bivšeg razreda...fale mi...hehe..kad se sitin koje smo sve gluposti izvodili dode mi da padnem u nesvist..lol..
uf...sve po školi razbijali..svađali se...prepirali.zajebavali..ajme..
fali mi to...hh...ali bit će toga još iako ćemo sad biti s novim razredom..ahh...

Living in my own world
Didn't understand
That anything can happen
When you take a chance

seka mi se udala...dada...
ali samo kod matičara jer nije mogla praviti pir
jer je ušla u 9. misec trudnoće..
uf..dobit ću još jednog nećaka...presritna sam..

sluašm olivera,one njegove starije pjesme..
sluašam riječi tih pjesama odlične su...
za promjenu slušam nešto domaće...
inače uvik strano...al eto...sitila se ja malo i olivera,i pokoju klapu poslušati.

smogla sam snage da mu se ne javim.weeee
uspjela sam.ali ne znam dokad ću izdržati...
ja se nadam da ću izdržati jako dugo..

sad bi bilo vrijeme da odem...
hh...volim vas ljudi moji..ljubim vas*

never believed in
What I couldn't see
I never opened my heart yeah!!
To all the possibilities
I know that something has changed
Never felt this way
And right here tonight
This could be the start
Of something new....

dali da ostanem ili da pođem...da dignem ruku na sebe kao i oni..
ili da jednostavno pustim svoj život u ruke sudbini...
što je najbolje?ni sama ne znam...

prošlo je vrijeme...
rane nisu zacijelile..
još je duboka...
preduboka je ta rana u mom srcu..
izgeda da nikad neće zacijeliti..

svakim danom sve je teže...
udaljenost je u stotinama kilometara...
ne znam mogu li to izdržati...
je da mi fali..i želim mu reći puno toga..
ali ipak..on nije tu..
on nije tu...zato nije lako..
bilo bi lakše da je pored mene...
da čujem njegov glas.
da me zagrli..fali mi to se...


If I should die before I wake
It's 'cause you took my breath away
Losing you is like living in a world with no air
Oh

zavidim im na slobodi..
na divnim bijelim krilima...
na svemu...
na ljubavi koju pružaju i dobivaju..
to su anđeli..
bijelih krila...
ali sve više volim crna krila...
tamna..volim tamu,noć,crne anđele..
zar se pretvaram u nekog drugog...
zar..zar postajem...oni..
zar ću dignuti ruke na sebe...
zar ću...nee...ne smijem...
ne..još sam mlada..u meni ima još života..
ne želim biti ko i mnoga druga djeca moje dobi...
trebam ostati pri sebi..ne smijem još odustati,
još sam mlada i još ima puno života i ljubavi u meni..
ne smijem se tako lako predati,
a nemojte ni vi koji sumnjate u sebe
u svoje sposobnosti..
čudno je to,prije sam davala savjete onima koji su ovako mislili,
a sad..a sad se pretvaram u njih..
i tražim savjete..

sad stvarno post mora biti gotov...dosta je više plakanja..
bbooooooooookkkkkk

dubokoumno ne dubokoumno..kako oćete..ne znam što vama spada pod to...
ma briga me...i realy don`t care...

promjene u mom životu..
ima ih...moj se život okreće naglavačke..
već sam 7.razred..ko bi povjerovao..
katkad se ponašam kao da imam 20,a katkad kao ispod svoje dobi..
ona nedopuštena djetinjasta granica,,..
ne znam što je od toga bolje ili pak gore..
katkad je dobro razmišljati kao odrastao,npr. kad trebaš donijeti ispravnu odluku i biti ozbiljan,a ponekad je bolje biti malo djetinjast,a ne uvijek ozbiljan..
ali znate što mi se najviše sviđa?ono što sam sada,...
onoliko godina koliko imam...
pa i da ne donesem ispravnu odluku u nečemu ipak sam samo čovjek..kao i svaki drugi...
hm...najljepša izeka:
živi svaki dan kao da je posljednji,
jer svaki taj dan može ti biti zadnji...(tako nešto ide.)
a to je i istina..
treba promijeniti ono što se promijeniti da,
zaboraviti prošlost,živjeti u sadašnjost,ne mareći za neke događaje u budućnosti...

don`t spend even one second of your life in vain,
every second can be interesting and good,
and you will remember it a whole life...

više me ništa ne veseli..samo razgovor s par osoba...
samo zagrljaj s par osoba...to me veseli...i uvijek će...

usput da vam kažem..kad počne škole neću pisati postove tako često..
jer ove godine stvarno moram učiti jer mi se boduje za srednju..
ali ipak vas neću potmuno zaboraviti..
nemojte biti tužni,nećete biti zaboravljeni...

Theres a hero
If you look inside your heart
You dont have to be afraid
Of what you are
Theres an answer
If you reach into your soul
And the sorrow that you know
Will melt away

sve je po starom...ništa novo ..možda je tako i najbolje...možda je..
ili pak nije..tu ne znam odgovor ,kao ni na još 1000 pitanja koja si postavljam...

Its a long road
When you face the world alone
No one reaches out a hand
For you to hold
You can find love
If you search within yourself
And the emptiness you felt
Will disappear

vrijeme je za polazak...

Goodbye's the saddest word I'll ever hear
Goodbye's the last time I will hold you near
Someday you'll say that word and I will cry
It'll break my heart to hear you say goodbye...

ovo san napisala jučer..
nisan bila ponajbolje volje..pročitajte..možda van se svidi..a možda ne..ukusi su različiti...zar ne??

svaka moja suza bit će plaćena.
svaka moja bol bit će vraćena.
znam nisan kao oni,okrutna i zla...
ali što mogu kad nepravda je na vratima...
zar da stojim prekriženih ruku
i gledam kako mi razaraju obitelj...
ne..ne ide to tako..
žao mi je ali tome se oduprijeti ne mogu..
želja za osvetom jača je od mene...

all alone...
when you are gone...
why did you hav to leave me...why??

zaljubljenost...
mala riječ veliko značenje..
zaljubljenost ne možeš opisati....to moraš doživjeti....
ne zaljubljuješ se tako lako...
ne možeš a i da ti je to najveća želja na ovon svitu..
iskreno,ja san se samo jednom u životu zaljubila..
zapravo sad san zaljubljena...
(znam ines dosadna san više s ovim ali što mogu..
jače je od mene)...

ovo nisan napisala ali je lipo,..
evo vam...nadam se da će van se sviditi..

prijatelj je most prema velikom svijetu.
njegovim očima vidimo kao i vlastitima...
slušamo pozornije,
razmišljamo dublje,
istražujemo zemlju za koju nismo ni znali.
potrebna nam je njegova brižnost i dobrota..
i presretni smo kad shvatimo
da i on treba nas...

nadam se da van se to sviđa....meni je predobro napisano..
ali tako je prokleto istinito...
znate što san skužila..da mi više komate kad je
post dubokouman..hm??jeli to istina..
napišite što mislite..
ne odbijam ničija mišljenja..svaka razmatram..


i eto..kraj posta ovog je došao..dada...
i eto ljudi moji...
pozdravljam vas sve..
uživajte...vtp..napipite svoja mišljenja,..imate pravo na svoj glas..lol...
nije van to zabranjeno..
posljednje riječi za kraj::

everything is fine..
just.don`t forget me..ok?
because i won`t forget you..
you are in my heart...

hey...jeli ovo još jedan od onih uobičajenih dubokoumnih postova???
ne znam ..prosudite sami..
možda će biti neki dubokoumni post..a možda samo post u kojem pišu moji
osjećaji...ne znam...bi li trebala znati??i to prosudite sami...

When I thought it'd all been done
when I thought it'd all been said
A little bit longer and I'll be fine
But you don't know what you got till it's gone
And you don't know what it's like to feel so low
And every time you smile, you laugh, you glow
You don't even know, know, know
You don't even know

sretna san...sad trenutačno sam najsretnija a ujedno i najtužnija osoba na svijetu...
mislite se kako..ah...lipo...neko mi je nešto rekao od čega sam jako sretna ali ujedno i jako tužna jer znam da mi to više neće reći..bar ove godine..
zar je život tako okrutan..ili mi se samo čini?

All this time goes by
Still no reason why
A little bit longer and I'll be fine

evo malo jedan dio od svega što mi se danas dogodilo..
cili dan dosadivanje..naravno..dok mi popodne nije došla ines kod mene...
i tako..mi lipo pričale..ali san ja bila tužna..i didn`t know why..but now i know...
i posli je otišla..i mi se dopamo priko msn-a pa smo ja,ona i njezin rođak marko otišli do robne....tamo se zajebavali i tako..pa otišli kući...
ja papala kokice i onda smo opet svi troje otišli wanka..
pričali...(ines je najviše pričala,ali imala je dobar razlog,i hvala ti na tome,bez tebe se ne bi dogodilo,ono što se dogodilo,vtp ribice..)
onda smo se ja i marko isto raspričali...
i onda smo otišli ća i jedva se razdvojili (bar ja..lol)..
hehe..i eto me sada pišen post vama,da iamte što komati i čitati...
to bi bilo to od nedubokoumnog posta..lol...

So I'll wait till kingdom come
All the highs and lows are gone
A little bit longer and I'll be fine
I'll be... fine

ovih se dana sluša:sve živo..posebno jedna pisma..preedivna..
morate je poslušati..a kad tek čujete riči pisme..ajme...preeedobro,,
a pisma je od jonas brothersa:a little bit longer..
i eto sad...gotov je i ovaj sasvim običan,post..meni važan..ahh..
i tako...
pozdravljam....
sve žive koji mi čitaju postove i komaju...
a najviše ines i marka..
volim vas ljudi..vtpppp...ljubim*.....

najvjerojatnije ste gledali početak olimpijskih igara u Pekingu...
to je bilo nešto najnevjerojatnije,čudesno,nešto što se ne može opisti riječima,
mora se vidjeti,doživjeti..
bilo je prekrasno...iako nisam tako bila nego gledala preko tv-a dijelila sam jednako uzbuđenje kao i oni koji su bili tamo...
KINEZI...jedino oni mogu napraviti nešto ovako spektakularno...predivno..
početak je bia najbolji,..2008 kineza u svojoj posebnoj odjeći izvodi predivnu koreografiju,svira po bubnjevima,pleše,ma neopisivo..
ako niste trebali ste gledati...
napetost...predstavljanje država...koji smo mi?uzbuđenje raste...
bili smo negdi 90. i neki ...ja mislim 92. (nisam sigurna)...tada su izašli oni...naši sportaši..s ponosom izašli,predvodi ih najbolji rukometaš svijeta Ivano Balić ponosno vijoreći našu trobojnu zastavu..
ponosni smo na njih..svi..i da izgube glavno da su se trudili..
i već jedna medalja...bronca u streljaštvu...PONOSNI SMO!!!

that`s how we do it...
yep..we are the champions...
we can beat the world...

zar je tako teško reći što osjećamo...zar mi je tako teško reći mu što osjećam...
ne govorite da sam čudna...nisam...normalna sam osoba...poput vas...
od krvi i mesa sam...mojim žilama ne teče voda nego krv..
imam osjećaje...poštujte ih...

all alone...
i am different...
so what?
i can be a normal person too...
now i am so alone...
because of you...

novi moj nadimak....
znate kako ide...
Šaci...da,čudno..znam...
na njemačkom je...
zna ines a.k.a. ribica i marko a.k.a. bodyguard što to znači...
hehe..i oni imaju svoj nadimak...
lol...volim vas...

different name,
different country,
but the same heart!!

budite ponosni na svoju državu...
budite on što jeste....
ako ste loši popravite se.
vjerujte da će sve doći na bolje..i oće..
vjerujte u to...
budite ponosi na svoju HRVATSKU....

pozdravljam vas sve...
...i love you...

You don’t know how long I have wanted
To touch your lips and hold you tight,oh
You don’t know how long I have waited
And I was going to tell you tonight
But the secret is still my own
And my love for you is still unknown
Alone...

izgleda da sam potrošila sve riječi...
sve riječi na njega..na ono što on misli..opisivajući ga..
ali još je ostala poneka rečenica ...još uvijek mi usta nisu presušila...
još uvijek sam živa,tu sidin i pišen da bi vi imali što čitati...

i don`t have no more words
to say,i wonna breath,
i wonna live.
i wonna say i love you..

svaki korak naš nešto znači.pa makar bilo to loše ili dobro...
svaki korak,svaka riječ ima svoje značenje...
korak naprijed,ali pak korak nazad...
sve je to čudno...

Rock it, don't stop it
Everybody get on the floor
Wake the party up
We about to get it on
Let me see ya
1, 2 step
I love it when ya
1, 2 step
Everybody
1, 2 step
We about to get it on

odustajanje....velika,teška riječ...
ali pak to je lako za napraviti...odustati...većina to ljudi radi,odustaje...
odustaje od ljubavi,od karijere,ali što je najgore odustaju od živta i od samih sebe...a to je najgore...
možeš odustati i od ljubavi i od karijere,ali odustati od života i od sebe..
to pak nije dobro...ali puno ljudi to radi....

Till now I always got by on my own
I never really cared until I met you
And now it chills me to the bone
How do I get you alone

slušam.:::
celine dion:alone,taking chanses..
elliot yamin ft, nina sky: wait for you (remix)
leona lewis:bleeding love..

čitam kao i u prošlom post..karenjinu...

pozzzzz.....odo se ja dosađivati...

Closed off from love
I didn't need the pain
Once or twice was enough
And it was all in vain
Time starts to pass
Before you know it you're frozen

imala san potribu opet napisati post...
ne znam zašto ali pisanje me opušta..iznosim svoja mišljenja,nadanja,snove i pišem o stvarima o kojim se ne bi usudila govoriti...
e pa da ..to sam vam ja..

that`s me..that`s who i am..
if you don`t like it,
just walk away...

everything i say it`s wrong,
every my step is bad...
why can`t i be normal just like others,
just like you?

srce nije kamen...to je istina..svatko ima osjećaje..samo što ih netko pokazuje a netko ih potiskiva u sebi...swatko ima pravo reći što misli , i što osjeća. to nikom ne možemo a i ne smimo uskratiti...
ali kao da je lako reći što misliš i osjećaš...nije lako...
ponekad je to najteža stvar na svijetu...bojimo se to pokazati jer msilimo da će netko te osjaćaje ili mišljenja zgaziti da se to nekome neće svidjeti.
ali briga vas za druge počnite jednom misliti na sebe..na svoje osjećaje,...
na svoja mišljenja....na svoj život..

ovu sam pjesmu napisala,pa nije bilo tako davno...

nekad se pitaš jesi li stvarna osoba,
ili samo izmišljeni lik u bajci,
zatočen u najgoroj noćnoj mori...
tada se osvrneš oko sebe,
i shvatiš da nisi u nikojoj izmišljenoj bajci
ili pak u noćnoj mori
već si u stvarnosti,
i shvatiš da sav taj jad i bol
dopiru iz tvog srca,
crnog kao ugljen
koji je pocrnio zbog onih okrutnih ljudi
u tvom životu...

to je jedna a evo vam i druga...

duša ti je prljava,okaljana mnogim grijesima,
ali u srcu imaš onaj trunak dobrote i sreće
koje bi žarko želio podijeliti ,
ali nemaš s kim.

htio bi biti bolja osoba,
bez svađa i neprijatelja ,
već s prijateljima koji su ti spremni pomoći...

jednog dana i to će se dogoditi,
sreća će ti obuzeti cijelo srce i dušu,
i voljet ćeš nekoga ,
i taj netko voljet će tebe...

nadam se da vam se sviđaju..a ako ne..opet dobro...
već se ovaj post dosta odužio..još par rečenica da napišem pa bi bilo vrijeme da kažem zbogom...

čitam:::L.N.Tolstoj- Ana Karenjina,I.dio
slušam:gloria estefan-hoy,r.kelly ft. usher & t-pain-same girl(remix)
i jednu super pismu :od erosa ramazzotija i rickija martina -non siamo soli...

pozdravljam sve ...drag mi je što komate u vezi s postom...
ljubimm...

kad si sretan samo želiš pisati o svojoj sreći,ne misleći na tuđu...
ali tako nije kod mene...
da bar imam svu snagu ovog svijeta pa da mogu pomagati ljudima po cilom svitu...fascinira me afrika..i oni ljudi u njoj..nemaju ništa,umiru od gladi ali i dalje se drže skupa,vole se i razumiju...daju su potporu....
to je bit ovog života,ovog življenja...pomagati,ako ne materijalo onda psihički,emocionalono....to puno znači...
netko mi je prije nekoliko dana ispričao jednu priču,o jednoj majci koja je imala dvoje djece.ona nije imala ništa osim njih (također su živjeli u Africi),nije završila školu,a kamoli išla na fakultet.ali si je obećala da će svojoj djeci priuštiti najbolje makar za to radila neumorno,dan i noć i tako godinama...
pa tako je i radila...svakog dana rano ujutro odlazila na posao i vraćala se kasno kući..i da ...zaradila je nakon nekoliko godina svojem sinu i kćeri za fakultet...oni su postali dobri liječnici i neizmjerno su zahvalni svojoj majci na svemu što im je pružila...
lijepo je znati da roditelji ustraju na tome da im se djeca dobro školuju i imaju svoju obitelj i da žive u miru,i da ne trebaju tražiti tuđu pomoć...


i miss you..i miss you so much,..
i don´t care if anyone thinks i am crazy,
i just wonna to say,
i miss you baybe,i wonna see you soon...

jeli vam ikad srce stalo ili ubrzo kucalo kad stre vidjeli neku osobu,vama dragu...jeste li osjetili neku lagodnost,ali istovremeno i strah...
ja jesam..osjećam to...svaki put kad ga vidim..svake godine ponovno...
tila bi da to traje zauvik...da mu mogu reći koliko mi fali...
ali nemam snage...jer opet će otići,pa koja korist...
ali opet će doći...i opet ću osjećati ono što sad osjećam...
znam da je tako,jer uvik bude...

kraj je posta...
e samo još dvi stvari....

1. klaudia zašto si izbrisala blog?nije valjda zbog one blogerice što je napisala da ti blog nije cool??'mislim stvarno..aj javi mi...

2. molim vas da komentirate nešto u vezi posta a ne samo napišete dobar blog, i post i aj bog..mislim možete i to napisati ali komentirajte nešto u vezi i s postom...ok???

pozdravljam:
ines..
njezinog rođaka..hehehe
klaudiu
ana-mariju
silviju i sve ostale koji mi komaju i posjećuju blog...