When you walk away i count the steps that you take...

Možda se ovo posljednje riječi napisane ovdje.
Ali uvijek se vraćam.A ne želim.
Jednostavno onda izgubim smisao.Nemam kome olakšati dušu.
Ali želim otići.Jednostavno želim.

Noćas su anđeli sklopili krila
okrenuli glavu na drugu stranu
i dali mi snage da sebi priznam...
Da živim sama u svijetu tuge,
pustinji hladnoj noći duge,
ćak i kad svane sivi su dani,
uz takav život i smrt me mami..


Vrijeme je da nastavim dalje...
Da se borim do kraja.Da te zaboravim.Ide nekako.Mora ići.

Ovih dana zatvorim se u sobu i slušam one tužne pjesme.
Opet je postalo kao nekad.Opet tužna.Otvorene rane,rasparano srce.
Prošlost se ponavlja.Ali one rane duboke više se nikad neće ponavljati.Obećala sam to,i sebi i drugima.

When you are gone the pieces of my heart are missing you...

Završilo je i to poglavlje mog života.Ali novo počinje.Nove boli,ali i novi osmijesi.Ali uvijek isti dragi prijatelji,ali i one grozne osobe.

Everything i do,remineds me at you...

Koliko u jednom stihu,u jednoj riječi stane osjećaja,ljubavi,mržnje i boli.Toliko toga u samo par riječi.Par stihova....

All that I been givin'
Is this thing that I've been living
They got me in the system
Why they gotta do me like that
Try'd to make it my way
But got sent up on the highway
Why, oh why
Why they do me like that

Ne znam što osjećaj prima njemu.Ljubav,možda malo.Mržnju ne.
Ostala su samo osjećanja.
I neću žaliti za ničim što sam napravila.Nikad.Jer sam uživala dok sam bila s tobom.Ali sam i osjećala bol.Jad.Strah.Suze.Mokro lice.Sve.Ali i toplinu.Ljubav.Sreću.

And days feel like years when I´m alone,...
Do you see how much I need you right now?

Ako ste tužni i utjehe nemate poslušajte ove pjesme,mene još više rastuže..Ali nmw..

Avril:When you`re gone
Jadakiss:Why?
Negativ:Svet tuge.

Why you ain't stackin' instead of tryin' to be fly
Why is rattin' at an all time high
Why are you even alive

Prvo...Veliki pozdrav onome ko je mene spomenia..Zna on ko je..
Vtp...Veliki pozz i velika pusa.Sve najbolje mulac..Lol..Šalim se..

Opet ću je vidjeti.Napokon.Nakon toliko vremena opet ćemo se raspričati...
Falila mi je.Fali mi.Ljube moja,pusa velika.

Završilo je(ne mislim na šk. polugodište)..Mislim na nešto drugo...Neki znaju što...Završilo je...Ne znam bi li trebala biti sretna ili tužna...
Ali završilo je.Vrijeme se ne može vratiti.Nažalost...Neke bi stvari promijenila.
Ali ipak ne trebamo žaliti za nečim u ćemu smo uživali...Zar ne?

Vraćaju se sjećanja.Naviru suze. i uspomene.Neke tužne,neke sretne.
Nema onih između.
Sve oko mene je tako lijepo,svi su sretni.I ja bih trebala biti.Ali nisam.Nešto me sputava u tome.Ne znam što.Možda jednostavno želim biti tužna i ne gledati nikoga.Samo imati jednu osobu uz mene koja me iskreno voli.Ni to ne znam.

Želim čitati.Vuče me želja za čitanjem neke dobre knjige.
Imate neku knjigu za preporučiti?

Ako se ne javim za Božić,želim vam sve najbolje....
Uživajte..I za Novu vam želim sve najbolje...

Kad pomisliš da ne može biti bolje sve se sruši u trenu kako kula od karata.
Samo jednim krivim pomakom,jednim krivim pogledom...I sve se raspada...
I pukne kao čaša kad je baciš od pod...Ali uvijek se sve može zamijeniti,nadograditi...Ali ovo nikad neće moći...Jer ovo je bilo nešto najljepše,a tako je kratko trajalo...

Moj prijatelj.Meni jako dobar(iako ne virujem da sam ja njemu uopće prijateljica,ali nmw),rekao mi je da plačem uvik i da mi neće trebati platit da mu na grobu plačem.A ja samo zastala.Kroz glavu su mi prošli sva naša druženja,tučnjave i sve tako...I mislim da kad bi ga izgubila kao prijatelja ne bih više mogla živjeti.

Moji dani uvijek isto počinju i uvijek isto završavaju.
Dođem u školu,otvorim zadnju stranu bilježnice.Crtam onog istog usamljenog crnog anđela i pišem prazne stihove...I tako opet iznova si obnavljam onu tugu za koju sam mislila da sam je zakopala duboko u sebi i da neće više nikad isplivati na površinu...Ali prevarila sam se...

Prije par dana pogledala sam kroz prozor,sjetila se nekih riječi i samo uzela papir i olovku i počela pisati.A iz toga je proizašlo ovo:




Valjda je dobro.Iako meni nije.

Sada kada znam da je kraj sve se u meni srušilo.Želim opet početi ispočetka, ali nemam snage,nešto u meni ne da mi da se borim do kraja.
Ali ja ne odustajem.

Ne želim te izgubiti.To znaš.Iako ne shvaćaš ili ne želiš shvaćati.Jer ti nije stalo.A ti uporno tvrdiš da je.Treba,m li ti vjerovati?Želim,ali me strah.

Ne mogu vjerovati koliko je lijepih riječi tamo napisano.
Toliko emocija,dirljivih riječi i ljubavi.
Samo to čitam,a niz lice suze teku kao kišne kapi...
I baš je tada pala kiša...
Kao neki znak od Boga...Sad mislite da su to bile suze tužne,ne upravo suprotno,bile su to suze radosnice...
Jer nikad nitko me nije mogao toliko oduševiti,razveseliti.



Odlučila sam što je najbolje za mene...Što je najbolje..Iako mnogi neće razumiti,ali jednostavno jednom moram i na sebe misliti...
Jer u životu nikad nisam napravila nešto za sebe,i mislim da je došlo vrijeme da nešto napravim...



Ne želim više da sumnjaš u mene!I da mi drugi moraju postavljati suluda pitanja!I ne želim da drugi misle nešto što nije istina...Ali ipak to se ne može zaustaviti...Jer ipak,ljudi misle da slika uvijek znači 1000 riječi-Ali ponekad tako nije.



Zna mama koji ja poklon želim za Božić...Ali mi ona to nikad neće kupiti..
Rekla je već 1000 puta...I to sa potpunom sigurnošću...
Ali opet jedan mali dio mene još uvijek se nada da će promijeniti mišljenje,
iako ga ona nikad ne mijenja...
Ali kako se kaže:Nada umire zadnja...Bar tako se kaže...Iako od te nade na kraju ne bude ništa..

55.post...Zar je već toliko prošlo..Zar sam već toliko napisala...
Iako mi se čini da više nemam o ćemu pisati,još uvijek je u ovoj mojoj glavici ostalo nečega,nije sve istrošeno..

I opet se pojavila ona tuga..Smo tražim nekoga tko će me utješit i u potpunosti razumiti..Ali nikog takvog...Tila bi njemu reći sve što mi je na srcu i sve što me muči..Ali jednostavno ne mogu..