Ne mogu vjerovati koliko je lijepih riječi tamo napisano.
Toliko emocija,dirljivih riječi i ljubavi.
Samo to čitam,a niz lice suze teku kao kišne kapi...
I baš je tada pala kiša...
Kao neki znak od Boga...Sad mislite da su to bile suze tužne,ne upravo suprotno,bile su to suze radosnice...
Jer nikad nitko me nije mogao toliko oduševiti,razveseliti.
This is gonna be a night to remember...
Odlučila sam što je najbolje za mene...Što je najbolje..Iako mnogi neće razumiti,ali jednostavno jednom moram i na sebe misliti...
Jer u životu nikad nisam napravila nešto za sebe,i mislim da je došlo vrijeme da nešto napravim...
.....I`m ready to disappear....
Ne želim više da sumnjaš u mene!I da mi drugi moraju postavljati suluda pitanja!I ne želim da drugi misle nešto što nije istina...Ali ipak to se ne može zaustaviti...Jer ipak,ljudi misle da slika uvijek znači 1000 riječi-Ali ponekad tako nije.
...I just wanna be with you,just you...
Zna mama koji ja poklon želim za Božić...Ali mi ona to nikad neće kupiti..
Rekla je već 1000 puta...I to sa potpunom sigurnošću...
Ali opet jedan mali dio mene još uvijek se nada da će promijeniti mišljenje,
iako ga ona nikad ne mijenja...
Ali kako se kaže:Nada umire zadnja...Bar tako se kaže...Iako od te nade na kraju ne bude ništa..
55.post...Zar je već toliko prošlo..Zar sam već toliko napisala...
Iako mi se čini da više nemam o ćemu pisati,još uvijek je u ovoj mojoj glavici ostalo nečega,nije sve istrošeno..
I opet se pojavila ona tuga..Smo tražim nekoga tko će me utješit i u potpunosti razumiti..Ali nikog takvog...Tila bi njemu reći sve što mi je na srcu i sve što me muči..Ali jednostavno ne mogu..
I see no changes,just every day the same broken-hearted girl..