Ne veselim se više Božiću,ni Novoj Godini ni ičemu.
Jer znam da će biti gore nego ikad.Samo nas troje u kući koju u nekim slučajevima prezirem.Nigdje neće bitni veselja,smijeha,i one nevine radosti..

Pokvareni,bezosjećajni gad.Moje ga suze liječe..Naravno..Nego što bi ga drugo liječilo nego patnja mene i Nje...Kad sam plakala,to ga nije ni zabolilo,
nije uopće mario za tim što mi to radi...Kad sam ga pitala zašto se tako ponaša,njegov odgovor je bio:Ne znam..Ma što ne znaš gade jedan bešćutni...A znaš srati i uništavat mi život..Ali Ona mi daje snage,Ona najviše pati,Ona me najviše razumije...Zbog Nje se isplati živjeti...
I eto,sad je kao sve u redu,opet nastavljam živjeti,a sutra će opet isti kaos,i tako opet iznova..

Ne razumijem neke osobe..Ne razumijem kako ne shvaćaju ovaj život.Ne razumijem kako je njima sve igra i ništa ne shvaćaju ozbiljno.Vjerovatno ih nikad neću ni shvaćati,jer ipak ljudi smo i svi smo različiti.

Kad sam ugledala tvoj lijes,samo sam spustila pogled i suza mi je potekla.
Baš si sad morao otići kad ti je život išao na bolje..
O Bože...Inače me smrt ne pogodi,al bio si mlad..
Čuvaj svoju seku,ona te puno voli..Anita uz tebe smo svi..pusaaa

Zvone,jesi krepa???Daj mi više tu memorijsku..hehe