24.11.
Pjesničkom riječju -
STOP NASILJU NAD ŽENAMA...
...ta žena, kriva je bila samo zato što se usudila
voljeti i djecu roditi pogrešnom muškarcu ...
smrvljene duše, srca skrhanoga
žigosana golom istinom -
živjela je u domu zvanom pakao
od prvog dana saplitala se
o vlastite pogreške
to prokleto svoje šutjela i venula,
u provaliju duše pokapala
zablude da će jednog dana biti bolje,
jer Bože, moj Bože ona ga je voljela ...
padala je, dizala se
modrice skupljala, od djece ih krila
svijetu se pravdala
da je niz stepenice kliznula...
on se kleo, preklinjao sebe
kad je trijezan bio
zaklinjao se djecom koju mu je rodila
da je voli i da bez nje svijet ne postoji ...
ona je bila kriva
zgazila je posljednji djeličak sebe u sebi
u intimi jecala prokletstvo postojanja
u sebi mrvila jezive slike pakla
u kojoj su joj odrastala djeca...
tukao ju je kad je htio
trgao dušu koliko mu se htjelo
pred djecom ponižavao
sveticu mučenicu, majčicu jedinu
heroinu, ženu...
***
I ovu bi sudbu raznio vjetar
da na djecu
nije digao ručetinu tešku...
za sve je bila opet ona kriva
krivnju je u naramak skupila,
u sigurnoj kući djecu je
uspavankama uspavljivala....
- pjesma napisana 23.11. 2015.
i pročitana na pjesničkom susretu
Stop nasilju nad ženama u Pazinu
... među laticama jednog proljeća umrla je
posuta nakupinama laži
i napola skicirane rečenice
kojom je počela pisati roman života
umrla je u zaboravu
moleći se za sve one koji su je zaboravili
u molitvi da se sami ne zaborave i slome
umrla je zbog onih koji su se kleli
da će je čuvati u najskrivenijem kutku srca
kao najdragocjenije svoje...
***
...dozivala je mlake snove
u promuklim jecajima boreći se
s propuštenim iluzijama
bježeći od istine
da sve je bilo, sada više nije
(pluskvamperfekt je ipak
pretprošlo vrijeme)
umrla je u dalekim mislima,
na pohabanim rubovima stvarnosti
uvenula s a m a
moleći srebrno nebo boje nježnosti
da u kovitlacu bure može sahraniti sebe
i čežnju skrivenu
u spomenarima prohujalih nadanja...
Oholosti,
ti djevo raskalašena
srce ti je kameno
jesu li te učili mudraci stari
da mudra je ona žena
koja zna što će, kada i kome reći
ne prebrojavaj moja zrnca krvna
od majke i oca su mi dodijeljena
kao što su tebi tvoja
ne brišem ispred tvoga praga
moj je meni svetinja
kumim te dragim Bogom
preklinjem čašom molitve
tvoj zrak ne dišem
tvojoj se pohlepi ne radujem
samo se divim hrabrosti
pitam se tko ti dade pravo
mojim imenom podove brisati
ne zaviruj mi u dušu
ranjena je...nevina, čista...
suza iz oka majčinskoga, bistra
ne likuj, život je kurva,
kojim će te darom darivati
nikad ne možeš znati
oholosti,
ti djevo razmetnička, ne laži sebe
da bi se dopala svijetu nepoznatome
u dvorištu ti mirišu pupoljci ružini
ne tjeraj ih od sebe
ja nikad nikome neću reći
koliko si se o druge ogriješila
niti znaš, niti si znati željela
ohola jesi, samo si sudila
i onima koje si ispod srca nosila
pitaj ih kako im je sad
kad si ih u labirinte
bespuća otjerala.
Ti si moja pjesma, za svjetlom otvaraš žeđ
nježni vjenčić s mirisom osjetila
milovanje koje prati izlazak do zalaska sunca
u tišini i čuđenju...
o dalekim zvukovima govoriš mi
usne ti ljube vjetar koji srećeš...
mom si srcu kolijevka mekana
snažna ruka koja podupire put....
Volim tvoj korak već umoran
tvoje tiho i skriveno bdijenje
koji me obavija svim dobrim...
Volim tvoj pogled pun ljubavi
za duše drugih ljudi
i osmijeh koji neizmjerno boji
akvarelom života
Moja tajna tiha si,
tihuješ nutrinom mojih misli,
kucaš na vrata mog srca....
mojim proljećem cvjetaš
u mojoj jeseni veneš...
Moja tajna tiha si,
samo o tebi sanjam,
sanjati je besplatno,
buđenje vrijedi platiti...
***
(malo prijevoda na moju cakavicu)
Ti si moja melodija
žejo srca za blješćavino otpiras
sedeni si macolin nafinejeh sentimenti
suncu milovanje va zore rane
kad suncezahot svoji kolori siri
mojemu miru si medežija
slatki mirakul mojen ocijan
zikvica si vetru ki po mojen ubraze piri
ruka krepka kad kuroj mi je potreban...
fotka: moja...created of JA...
vatromet stihova...aranžman za jednu promociju
...gubili smo se na stazama slatkoće i osjećajnosti,
srca su tražila uspomenama utočište
bili smo zraka svjetlosti
obasjavali svaki kutak duše,
čineći da se osjećamo dragocjeno...
svaka riječ je poput melodije tiho odjekivala u našim srcima
ostavljajući neizbrisiv trag zajedništva...
u naborima vremena nastaje nedostatak,
kao rijeka koja tiho teče srcem
duboka je praznina, odsutnost koja proždire...
sjećanja plešu u svjetlu dana,
a suze kvase dušu
satkana zlatnim nitima i nadama
sjećanja se pretvaraju u veo beskrajne nostalgije...
riječi škrte su,
ne mogu obuhvatiti odsutnost,
niti ublažiti bol što se uvlači u dušu...
postoji slast u sjećanju koja ostaje,
tanka nit koja spaja duše u zapletu...
nedostatak je jeka koja odjekuje u tišini,
melodija koja se gubi među zvijezdama na nebu...
u tvojoj odsutnosti postoji i živa prisutnost,
koja obavija nas vječnom ljubavlju bez vela....
u odsutnosti, učimo ponovno voljeti,
zagrliti voljenu osobu u spomen....
držimo se emocija, zajedničkih osmijeha,
čuvam ih kao blago, u nutrini...
nedostatak je rana koja ne zacjeljuje,
u uspomenama utjehu nalazimo
uspomene slatkoćom hranimo,
u snažnom srcu vječno živimo...
Mjesečino, ti slatka kraljice noći,
s ljupkošću i sjajem, visiš u beskraju
srebrnim biserjem sjajiš
iskrenošću osvjetljavaš moju tamu…
u tamnom pokrivaču zvjezdanog neba,
veličanstvenom milošću blagosiljaš
svijetli si svjetionik, blagoslovljeni dar,
srce suptilnom slatkoćom miluješ…
sunce odražavaš,
svjetlošću um očaravaš
iz snova i bajke stvaraš atmosferu
koja me izvan granica prenosi
mjesec, nijemi svjedok tajni,
čuvar snova i skrivenih želja,
da podignem oči k nebeskom svodu, pozovi me
umjetnosti šutnje i slušanju me uči
poput slatkog osmijeha, lebdeći na nebu
da je svijet ogroman, podsjećaš me
da enigme postoje koje treba otkriti i iskusiti,
hrani me nadom u noćima dugim…
… inspiracija budi i vodič,
korake na putu mi prati
svojim sjajem spokoj ulij,
duši božanski zagrljaj podari…
pod tvojim plaštem srebrne svjetlosti,
gubim se u beskraju snova,
osjećam se dijelom čarobnog svemira,
ti si, mjeseče
kralj srca
boem skitnica…
fotka: moja...novi imidž moje lampe...created of JA
...da sam svakakva nekakva, to odavno znam
da neke stvari ne mogu razumjeti, to mi pak nije jasno...
jesam li ja to stvarno naopaka
ili se to nekome samo čini...
evo, da jasnija budem, tako to ide
ako idem na tržnicu, u trenirci i tenisicama
meni je baš po mjeri, cool...
sretnem je, nju skockanu,
ne razumijem zašto ne može u sebi razmišljati
već mi kao iz napete puške prigovori da nisam baš
adekvatno odabrala krpice....
sretnemo se u gradu na kavi, ja u casual outfitu
baš mi je superl... osjećam, komotna sam i na svoj način svoja
ona skockana, makeup joj kao za doček Nove godine...ne kužim, ubij me....
navečer me možeš vidjeti na nekom događaju
pažljivo biram krpice da slučajno ne povrijedim
stroga nepisana pravila...ipak, moje godine su godine
kad si neku ekstravaganciju ne mogu i ne želim priuštiti...
ona gunđa, zašto tako,
- oslobodi se klasike, zanovijeta
na njoj suknja iznad koljena, čarape s uzorkom iz najnovijeg modnog lista
boli me brigica... neka gunđa
uživam u svemu što je
njoj u šljokicama skockanoj uskraćeno...
eto tako...
upadam u tenisice,
trčim do tržnice po voće
ako sretnem moju skockanu
za inat ću joj pokloniti osmijeh...
NAŠE BESEDICE, slikovnica - rječnik, rezultat je kreativnog i
istraživačkog rada djece, polaznika dječjih vrtića,
u sklopu projekta brendiranja labinjonske cakavice
u realizaciji slikovnice učestvovalo je 15 vrtićkih grupa,
preko 120 djece
izložba je sadržavala preko 250 dječjih likovnih radova...
promociju su realizirali uz pomoć svojih teta
velika je bila podrška roditelja
jednom riječju - timski rad....
slikovnica je prezentirana i na
Monte libriću - sajmu knjiga u Puli....
fotka:moja
njezina vrijednost i ljepota je u originalnosti,
inventivnosti i dječjih radova...ona je poticaj za
dalje stvaranje na tom uzrastu...
fotka:moja
toplo se preporučuje i kao edukativan materijal
u aktivnostima vezanim za
izvorni govor Labina i Labinštine...
fotka:moja
u radu sam uživala
idejna začetnica i urednica: JA...
posebno me se dojmila ozbiljnost, disciplina, motiviranost
i ustrajnost djece - polaznika vrtića....
odradili su posao vrijedan hvale i pažnje
ponudili su 8oo riječi
u slikovnicu je uvršteno 400...
neka ostane sačuvano
jer zasluženo je i vrijedi...