Svi su živjeli sretno do kraja života...
koliko bajki završava ovako?... mnoge, možda sve...
dobro je pobijedilo zlo, svi dijelovi slagalice vratili su se na svoje mjesto
i cjelokupna slika prikazuje panoramu kojoj se svi nadaju...
trebaju nam bajke i prije svega krajevi bez loših iznenađenja
koji nas za ruku vode prema onom otoku vedrine
na koji bismo jednom zauvijek željeli sletjeti...
stvarnost je često, ako ne i uvijek, drugačija...
sretan završetak prepuštamo filmovima
kako ne bismo izgubili posljednje mjesto nade,
barem one emotivne, ljudske...
htjeli bismo zaustaviti vrijeme na fotografiji koja prikazuje nas sretne,
s onima koji nas prate u životu ...
život sazdan od ljubavi ali ne one apsolutne koju smo navikli pisati velikim L,
čitati u knjigama, pričati, upravo, u bajkama...
ljubav, međutim, koja se ne podrazumijeva i koja se svakim danom
ponovno osvaja gestama, riječima,
ponovnom potvrdom da je to uvijek izbor slobode za oboje,
a nikada lanac koji veže i vuče volju i život na drugu stranu...
ljubav koja se ponekad sastoji od kompromisa,
koraka unatrag,
a potom dva koraka naprijed zajedno...
gradimo most na kojem se dvije obale svakim danom približavaju,
svladavajući zamah rijeke života,
njezine emotivne plićake,
njezin mirni i spori tok prema moru onostranog...
da, o toj ljubavi,
onoj pravoj,
treba govoriti češće: svaki dan, svaki put
kad se sama njezina bit dovede u pitanje,
jer nikada ne smije prevladati apsolutizam pojedinca,
nego relativnost u dvoje...
i kada naučimo ne uzimati to zdravo za gotovo,
pronaći ćemo i oživjeti je pod pepelom poraza,
tek tada ćemo istinski voljeti
i neizbježno biti voljeni...
ovaj mladić je Istrijan
( rodila majka svjetskog čovika)
tu mi je blizu, susjed priko mosta
a nikad ga doma ni
po svete hodi, leti...
druga majka rodila je mene
često mi je znala reći:
poslušaj hči moja (slušaj, kćeri moja)
sope bolje od najboljih sopci,
(svira bolje od najboljih svirača)
slušam...slušam...slušam
duša puuuuuna
krcata ljepote
i uzvišenih osjećanja
jer da znate samo
i JA have a dream...
noć...
slova, slogove, stihove
akcentuacije, metafore
zareze i rime
sve iz srca skupljam
izlazim
u mokru
jesenju noć
u žudnji
budnog sanjarenja
ostaje samo
nagovještaj nemira
i pokoja zvijezda
opčinjena
zaluđenošću
vremenom
u kojem
dijeli smo
snove
vatra u peći pucketa
ludi mjesec
romantiku sanja
dok bujaju strasti
u spomenarima
virtualnog
harema
***
dan…
pun cvjetnih livada,
sitnih plavih, žutih latica poput svjetlucavog zlata,
vlati trave koje režu prste i onih koje su bockale,
voda ima zvuk glazbe koja briše sjenovite misli...
dani se kotrljaju sami po sebi,
smiješni ili tužni
između kuća različitih boja
zatvorenih i otvorenih prozora,
poput ljudi koji su živjeli u njima…
i padovi se nižu,
život uči, ali kao dijete oguljena koljena do krvi,
opet ustajem…
osjećam kako snaga raste,
sama ljutnja zbog pada daje energiju, uspravljam se
pogled u daljinu podrhtava...
livada je u daljini
s potezima boja cvijeća
ničega se ne bojim,
jer uz sebe imam
najboljeg saveznika,
imam sebe...
Probuđena sjećanja
godina 2013.
76 autora
među koricama pohranjeno
120 stranica autorske poezije
pjesma duga 25 m
predstavljena je u mnogim školama
radovali su joj se mnogi
rekli su da je posebna
na pjesničkom festivalu Prijatelji knjiga
promovirana
na susretima istaknuta,
gdje god smo je promovirali,
bila je kuriozitet i pjesnička poslastica
da me sada pitaš kako smo to izveli
koliko smo sebe utkali i zajedničku pletenicu
odgovoriti ne bih znala
znam samo da nije zaboravljena....
da me pitaš kako mi je na um pala ideja
odgovor bi opet izostao
znam samo da mi se upalila žaruljica
i da sam krenula u skupljanje stihova
odaziv je bio iznad očekivanja....
Probuđena sjećanja
godina 2013.
76 autora
25 metara stiha
među korice pohranjeno 120 stranica stiha
pjesma je predstavljena u mnogim školama
radovali su joj se mnogi
rekli su da je posebna
na pjesničkom festivalu Prijatelji knjiga
promovirana
na susretima istaknuta,
gdje god smo je promovirali,
bila je atrakcija i pjesnička poslastica
da me sada pitaš kako smo to izveli
koliko smo sebe utkali i zajedničku pletenicu
odgovoriti ne bih znala
znam samo da nije zaboravljena....
da me pitaš kako mi je na um pala ideja
odgovor bi opet izostao
znam samo da mi se upalila žaruljica
i da sam krenula u skupljanje stihova
odaziv je bio iznad očekivanja....
... vraški je komplicirana situacija
svakome i svemu moraš pomoći
preskakati vrijeme i sebe
ugoditi i milome i nedragome ...jednom riječju kaos
glava hoće, tijelo ne može
od sebe tražiš sve više, a možeš sve manje
uglavnom, pišem isključivo u svoje ime
jer se toplo nadam da druge umirovljenice
uspijevaju biti pametnije od mene
sto puta sam sebi zavjet dala
da moram biti pametna i ostati glupa
ali ne vrijedi
glupa je glupa po habitusu, genetika čini svoje
možeš dubiti na glavi ostaješ kako ti je pisano...
eto vidiš, trebala sam jutros sjesti u autek put Poreča,
uz laganu muziku šišati ipsilonom,
znam dočekali bi me moji vjerni
malo bi se podružili
i ja bih se sva sretna, ispunjena vratila svojoj domici....
fotka: moja...moji prijatelji Porečani
tako je kako je
test pokazuje da sam glavom na ramenu
pozitivna na covid
i eto ti belaja
neš vidjet ni sunca ni mjesečine nekoliko dana
izolacija kad se najmanje nadaš
a imala sam planooooove
htjela sam sve kao da su mi pedesete
ovako, kočnica na želje, fokus na sebe
i šišaj kilometre samo po kući
znam da ću maltretirati ovog muškarca do sebe
znam da će mi skidati s neba sve zvijezde i svece,
znam biti naporna
ali nisam mu ja kriva, sam je u bračnoklopku upao
nisam ga ja tjerala
tebi, dragi moj ( više svoj nego moj ) blogerski narode
ostavit ću to malo slatkoga ( na brzu brzinu iskemijano)
da te podmitim kako nikome ne bi rekao da sam i tebe
izmaltretirala svojim jutarnjim litanijama
koje veze s postom i blogom nemaju...
volim vas po duhu pozitivne
po covid testu negativne...
I bi jedna promocija....moja
cjelokupnu dobit od prodaje knjige poklonila sam
u dobrotvornu svrhu - nabavku mamografa
za Dom zdravlja u mom gradu
mamograf je upravo montiran
i naše žene više neće odlaziti
daleko u druge gradove na pregled...
samo sam jedna od donatora...
na stotine žitelja i onih koji žive daleko od rodnog kraja
uključili su se u akciju
sretni, ponosni
što zajedno možemo mnogo...
fotka: moja...dekoracija dvorane u kojoj je promocija održana
šarenilo, cvijeće, uzbuđenost, sreća, ponos
moji stihovi ipak dolaze do srca onih koji ih vole
Tek smo zakoračili u jesen,
no ljeto nam još uvijek pravi društvo s vedrim vremenom
kojeg obilato koristimo…
rano ujutro zrak je ugodno svjež, to mi godi...
fotka: moja - jedna jesen u Barceloni
Čekaju nas dolasci maglovitih zora,
kada sunce toplinom svojih zraka ovaj početak jeseni
učini još ugodnijim i obasjavajući naše krajeve
ukloni svaki trag sumaglice …
Za koji dan će kiša,
to čarobno okruženje majke prirode
koja oblači dušu slatkom i romantičnom melankolijom
ona je živopisna radost za one koji je vole…
fotka: moja - jedna jesen u Barceloni
ona oblikuje raspoloženja,
čas "polaže" sjećanja prožeta nostalgijom na srce,
čas "pali" slatke nade, želje koje tjeraju dušu
da titra i kupa oči suzama radosnicama…
Kiša je kadra u svoje svjetlosne kapi
zatvoriti "elemente" svake osobnosti
ispratiti sjetna sjećanja…
Život je i ta kiša koja pada,
čas lagana, čas jaka,
po licima i tijelima,
vlaži usne ljubavnika
koji u snažnom zagrljaju zaboravljaju
na sve što ih okružuje,
sve osim ljubavi
koja ih neraskidivo spaja...
Tek smo zakoračili u jesen,
no ljeto nam još uvijek pravi društvo s vedrim vremenom
kojeg obilato koristimo…
rano ujutro zrak je ugodno svjež, to mi godi...
fotka: moja - jedna jesen u Barceloni
Čekaju nas dolasci maglovitih zora,
kada sunce toplinom svojih zraka ovaj početak jeseni
učini još ugodnijim i obasjavajući naše krajeve
ukloni svaki trag sumaglice …
Za koji dan će kiša,
to čarobno okruženje majke prirode
koja oblači dušu slatkom i romantičnom melankolijom
ona je živopisna radost za one koji je vole…
fotka: moja - jedna jesen u Barceloni
ona oblikuje raspoloženja,
čas "polaže" sjećanja prožeta nostalgijom na srce,
čas "pali" slatke nade, želje koje tjeraju dušu
da titra i kupa oči suzama radosnicama…
Kiša je kadra u svoje svjetlosno kapljanje
zatvoriti "elemente" svake osobnosti
isprati sjetna sjećanja…
Život je i ta kiša koja pada,
čas lagana, čas jaka,
po licima i tijelima,
vlaži usne ljubavnika
koji u snažnom zagrljaju zaboravljaju
na sve što ih okružuje,
sve osim ljubavi
koja ih neraskidivo spaja...