Kad odem
na put u nepoznato
za sva vremena
u vijencu istine uplest ću se
na laticama snova usnuti
svitanjem jutra te dozvati ...
u labirintu sjećanja
samo ćeš me ti naći...
bit ću tvoje blaženstvo
ime za hrabrost
i dostojanstvo tvoje
bit ću tvoj
smisao postojanja
u moru nirvane...
tražit ćeš me
trebat ćeš me
sanjat ćeš me
čeznuti za mnom
za manama mojim
koje uvijek
najdražima zoveš...
u osami trenutka
krhotine
svoje slabosti skupljaj
priznaj ranjivost i nemoć
sakrij se od svijeta
i zaplači...
moje ime izgovori
samoćom me nazovi
vratit se neću
ali bit ću s tobom...
fotka: moja
|