Latice sna

Kad odem na put u nepoznato za sva vremena u vijencu istine uplest ću se na laticama snova usnuti svitanjem jutra te dozvati ... u labirintu sjećanja samo ćeš me ti naći... bit ću tvoje blaženstvo ime za hrabrost i dostojanstvo tvoje bit ću tvoj smisao postojanja u moru nirvane... tražit ćeš me trebat ćeš me sanjat ćeš me čeznuti za mnom za manama mojim koje uvijek najdražima zoveš... u osami trenutka krhotine svoje slabosti skupljaj priznaj ranjivost i nemoć sakrij se od svijeta i zaplači... moje ime izgovori samoćom me nazovi vratit se neću ali bit ću s tobom... fotka: moja

- 10:38 -

Komentari (8) -

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.