...ma koji Maldivi
ma koji Šejseli
ma koje skijanje
ili Las Vegasi
komadić šetnice uz more
klupica tu je
i tu smo On i ja
to mi treba
toga imam u izobilju...
fotka: moja
2023. sam istrošila, potrošila
žvakala, ižvakala
neka joj je sretan put
što dalje od mene, u ropotarnicu vremena...
Bila mi je zla, bila mi je opaka
otela mi je,
ukrala neke meni drage ljude
osmrtnicama izrezala dušu
bolom i patnjom za njima
srce izdrobila...
neka ode...
ako je i od nje
previše je bilo
idem dalje
grickat ću 2024. oprezno, polako
bez posebnih planova
rukama u molitvu sklopljenih
da mi prema Nj e m u bude naklona
neka mu bolest ne bude preteška
a ja ću se već nekako znati boriti i snaći...
...blogerice, blogeri
dragi moji, više svoji nego moji
svako dobro neka Vas prati
a pratit ću Vas i ja
u to sam sigurna...
Lijepa priča iz malog grada.
danas ju je objavio 5portal,
a ja je prenosim jer su akteri to zaslužili...
fotka: 5portal
U ponedjeljak, 11.12.2023. nam je na redakcijski mail stigla jedna lijepa vijest, koja je, kako to obično biva, započela gorkim suzama jedne djevojčice.
Priča je krenula ovako….djevojčica je skinula omiljene joj naušnice od posebne sentimentalne vrijednosti i ostavila ih na kuhinjskoj plohi u salveti.
Netko od ukućana, ne znajući što je u salveti, baca ih u smeće, a vrećicu sa smećem u kontejner. Naravno, kako u tim situacijama, biva, kontejner je ispražnjen drugo jutro i sav sadržaj je završio u Cere.
Majka, ne znajući više što da učini i kako da umiri djevojčicu, nazvala je Komunalno poduzeće 1.MAJ Labin, gdje joj se javlja Toni Verbanac, koji je nakon što mu je ispričala što se dogodilo, otišao na odlagalište otpada Cere i našao sav otpad koji je iz tog kontejnera iskrcan.
Zajedno s kolegom, Ninom Knapićem, dočekao je majku, dozvolio joj ulaz, pronašli su vrećicu, i naušnice!
Majka ovim putem zahvaljuje na ljudskosti i susretljivosti djelatnicima Komunalnog poduzeća, jer djevojčici to nisu samo naušnice!
Moj cimer (čitaj ili ti ga zakoniti ) i ja
slažemo se i razumijemo kako kada
evo primjera nekoliko
pa zaključite sami…
***
On: Treba li ti danas auto?
(mangup, vidi da je gorivo na minimumu
pa bi ja trebala ići na benzinsku ),
Ja: naravno da mi ne treba…
trebat će mi mi sutra, imam termin kod frizerke…
***
On: idem pod tuš pa ćemo kavicu razgovorušu zajedno, važi?
Ja: važi, ne moraš brisati pločice poslije tuširanja
( poslije njegovog tuširanja u kupaonici je sveopći kaos i potop…)
sad, pod stare dane potrudi se za sobom ostaviti urednu kupaonicu
jer sam mu nekoliko puta sve zvijezde s neba brojila…
pa nije mene moja majčica na ulici rodila…
njegovo tuširanje sada je njegov problem…
***
Za mene je odlazak u trgovinu izgubljeno vrijeme…
srećom njemu to nije problem,
a znate zašto?...ide, kupi, odloži u prtljažnik
i ode na kavu s nekim penzićem i naravno,
zaglavi do podna…meni odgovara
fotka: moja
Kod njega je sve na izvolite, uvijek i uzaludna su moja gunđanja...
oko kompjutera nered, kaos, zbrka, hrpe svega i svačega
Ja: imam ideju, vrijeme je za ozbiljnu svađu,
pa radni stol ti je pravo odlagalište svaštarija...
On: živ, hladan: Žao mi je, za svađu je potrebno dvoje…
( naravno da mi istog momenta digne tlak…)
kaos ostaje do daljnjeg, ja se mogu na Himalaje penjati,
promijeniti ga ne mogu takvog ga je rodila majka…
***
On: mogli bi malo prošetati
Ja: ček, ček, malo kasnije, moram pjesmu napisati dok je ne zaboravim
(naravno, zaboravio je da mi je predložio šetnju,
evo ga igra šah, puštam lava na miru ...
***
Nismo kompatibilni, ali smo si takvi, meni je dobro,
a kako je njemu trebalo bi ga pitati..
Isključujem se, eno ga urulava u dvorište, bio je po benzin i svratio u Plodine,
javlja mi da iskrcam što je kupio...
hajde, njemu za ljubav učinit ću to, ali ako dobro ne očisti cipele o otirač
morat će znati čija majka vunu prede…
znate li onu
kako siješ, tako žanješ
sijala sam ja
želi su neki drugi
tako je to, vjerujte mi
komentare su imali svi
jedna je rekla da su prevelike
( jednom prilikom su joj bile male, da, da)
druga je rekla da su
trebale biti reprezentativnije servirane
dobrica jedan jedini pitao je recept
a jedna djevojčica pitala je
može li jednu ponijeti kući...
vjerujte meni,
od koga je, dobro je
za koga je,
moglo je biti bolje
Jučer sam imala telefonski poziv
sa poznatog mi broja
- što je tebi, kakve to pjesme sada pišeš
je li to neki novi ciklus, neka nova ti
- kakve pjesme, moje pjesme, po diktatu srca pisane
- ali ne poznajem te takvu,
čemu sad odjednom oporost riječi iz tvog pera
- čudim se, načuditi se ne mogu
uvijek, baš uvijek iz nutrine na sunce objelodanjujem sebe
suncu i svjetlu ispisujem najiskreniju sebe
ima u meni sunca, svjetla, radosti, ljubavi na pretek
ali zar je grijeh ako ponekad srce išće
da na praznom papiru ostavim trag
sjete, tuge, razočaranja, sumnje ili zebnje
i to je ljudski, zar ne?
zaključila sam da je jučerašnji poziv bio dobronamjeran
ali jednostavno ljudi ne žele čitati moj disonantan stih
za mene poezija nije samo valcer pozitivnih vibracija
stih je i tuga i bol i čežnja, gubitak, ljutnja ili gnjev...
slažete li se sa mnom?
ja sam svakakva, nekakva
znam biti i nikakva
sve to bez zadrške ispoljavam i u virtuali i reali,
u stihu i prozi...
danas od mene stiha nema,
moram se resetirati
o svemu razmisliti
želim ja ostati ja, bez obzira na sve one
koji žele od mene
samo ono što oni žele...
eto tako je to...
živi mi i zadovoljni bili
danas vam ostavljam post
gastropoeziju iz moje kuhinje
živi mi i zadovoljni bili...
Nismo se stigli sresti
vremena nismo imali, preteklo nas je
vjerovali smo mu, ono nas je prevarilo
jutro nam je kliznulo
popodne smo negdje žurili
nekud trčali, i sad se pitamo zašto...
prejaka je želja bila
na vrata duše uporno je zvonila
svaku pomisao na susret
u zlatni kovčeg uspomena
smo zaključali ...
svako jutro komadić smijeha smo crtali
s ruba teške zebnje i sudbine
i sami smo se izgubili
neke misli duboko na dno nutrine smo potisnuli
da nam lakše bude čežnju izdržati...
u zrcalo smo se pogledavali,
utjehom sami sebe varali
da će možda sutra biti bolje,
da će i nama svanuti,
nama nije, samo je vragu bilo bolje…
svakim danom bušili smo račun
kao kondukter u nepostojećem vlaku sreće
kad ga buši kao da je plaćen
možda će na bolje krenuti,
teže od ovog više nije moglo...
ti si htio hvatati prečice
moja olovka to nije stigla
zarezi, upitnici, uskličnici, točke
i velika slova po
praznom papiru umjesto nas
su se sretala…
...ne traži od mene
da razumom ti zborim
ja za tu misiju stvorena nisam
od duginih sam boja sazdana
srcem ljubav živim
zvjezdanog sjaja slijedim put...
u tajanstvenom žuboru srca
sazrijeva proljeće Svemira
na sivom kamenjaru postojanja
ja puna sam nemira
i kiptim, i vrištim tišinu
beživotnoj travci
pojem pjesmu radosnicu
u inat životu mudrujem sreću...
ne traži od mene
da razumom ti zborim
sve sam nade u
bezgrješnosti svojoj utopila
grijehe davno okajala
tugu i sjetu
rijekom suza
isplakala...
pusti to moje srce
da na krilu leptira
leprša dvorima tvojim...
ne traži od mene
da razumom ti zborim
ja u pupoljku srca
nosim ti odsjaj zore
na stazama ugaslih nadanja
procvjetat će i tvoji
izgužvani snovi....
… u grudima srce kuca
pukotine vremena bilježe prolaznost
sve plime i oseke žudnji i vremena
zapletene misli vjetar u krošnjama mrsi
stamen u snu sjajiš
labirinte beskraja
istražuje usnula duša
ne dotiču me se nade
u kovitlacu vjetra eho je raznesen
noć šapuće jutru
svitanje oblači odore snježne
kušam uspomene,
putenost raspletene sudbine
sneno je ovo jutro,
tvoje ime tihujem
ne izgovaram ga
u velikom strahu
da mi te ne ukradu
u snovima te tražim
put oblaka pogled propinjem
u sazviježđu mira i spokoja
misli u snovima dodira zastaju…