Ovaj blog ("Trenutak za slovo", autorice agava505) ostavlja vrlo pozitivan dojam kao mjesto gdje se kombiniraju pjesnički, literarni i osobni motivi, svakodnevne osvrte na život, komentare o društvu i iskustva koja su autentična i iskreno napisana. Sadržaj je raznolik — od poezije i refleksija o ljubavi, do komentara o svakodnevnim događajima, kulinarskim navikama, prijateljstvima i društvenim susretima, pa sve do razmišljanja o osobnom rastu i izazovima.​

Stil i tematski fokus
Blog je pisan fluidno i toplo, s naglaskom na osobni izraz i refleksijama koje čitatelju pomažu da se poistovjeti s autorom. Pjesnički naslovi, osvrti na svakodnevne rutine i komentari na kulturne događaje čine blog posebno privlačnim za one koji zanimaju književnost i introspekciju.​

Komunikacija s čitateljima
Redovito se objavljuju postovi, što pokazuje autorovu dosljednost i angažman. Komentari na postove ukazuju na aktivnu zajednicu zainteresiranih čitatelja, što doprinosi interaktivnosti i osjećaju zajedništva na blogu.​

Platforma kvalitete
Blog.hr je poznat kao popularan hrvatski alat za bloganje, koji osigurava tehničku jednostavnost i pristupačnost za održavanje stranica. Platforma ima aktivnu zajednicu blogera zainteresiranih za komentiranje, dijeljenje i pisanje, što dodatno obogaćuje korisničko iskustvo na blogu agava505.​

Zaključak
Blog "Trenutak za slovo" nudi intiman, inspiriran i raznolik sadržaj. Idealno je mjesto za ljubitelje poezije, introspektivne zapise i one koji vole pratiti svakodnevne životne priče — posebno u kontekstu lokalne kulture i književnog izraza














































































































































































































































































































































































31.12.2023., nedjelja

Bili ste mi ...



...Ispratimo
ovu 2023. godinu
... bez petardi

recimo zbogom svemu
što nas je žalostilo

pamtimo lijepe dane
bilo ih je...
čuvajmo ljude koji nas vole
znamo da ih ima...

bili ste mi pravi,
bili ste mi dobri
bili ste mi posebni

h v a l a
na
blogodruženju
i svakom
zajedničkom
trenutku

svima u 2024. želim
dostojanstveno i
mirno putovanje
budimo skromni i ponizni
godina Nova neka bude
svima zdrava i mirna !

vidimo se iduće godine...

900lk




- 08:38 -

Komentari (7) -


    28.12.2023., četvrtak

    To mi treba



    ...ma koji Maldivi
    ma koji Šejseli
    ma koje skijanje
    ili Las Vegasi

    komadić šetnice uz more
    klupica tu je
    i tu smo On i ja

    to mi treba
    toga imam u izobilju...



    fotka: moja

    2023. sam istrošila, potrošila
    žvakala, ižvakala
    neka joj je sretan put
    što dalje od mene, u ropotarnicu vremena...

    Bila mi je zla, bila mi je opaka
    otela mi je,
    ukrala neke meni drage ljude
    osmrtnicama izrezala dušu
    bolom i patnjom za njima
    srce izdrobila...

    neka ode...
    ako je i od nje
    previše je bilo

    idem dalje
    grickat ću 2024. oprezno, polako
    bez posebnih planova
    rukama u molitvu sklopljenih
    da mi prema Nj e m u bude naklona
    neka mu bolest ne bude preteška
    a ja ću se već nekako znati boriti i snaći...

    ...blogerice, blogeri
    dragi moji, više svoji nego moji
    svako dobro neka Vas prati
    a pratit ću Vas i ja
    u to sam sigurna...





    - 10:45 -

    Komentari (12) -


      11.12.2023., ponedjeljak

      Vratili djevojčici osmjeh na lice




      Lijepa priča iz malog grada.
      danas ju je objavio 5portal,
      a ja je prenosim jer su akteri to zaslužili...



      fotka: 5portal

      U ponedjeljak, 11.12.2023. nam je na redakcijski mail stigla jedna lijepa vijest, koja je, kako to obično biva, započela gorkim suzama jedne djevojčice.

      Priča je krenula ovako….djevojčica je skinula omiljene joj naušnice od posebne sentimentalne vrijednosti i ostavila ih na kuhinjskoj plohi u salveti.

      Netko od ukućana, ne znajući što je u salveti, baca ih u smeće, a vrećicu sa smećem u kontejner. Naravno, kako u tim situacijama, biva, kontejner je ispražnjen drugo jutro i sav sadržaj je završio u Cere.

      Majka, ne znajući više što da učini i kako da umiri djevojčicu, nazvala je Komunalno poduzeće 1.MAJ Labin, gdje joj se javlja Toni Verbanac, koji je nakon što mu je ispričala što se dogodilo, otišao na odlagalište otpada Cere i našao sav otpad koji je iz tog kontejnera iskrcan.

      Zajedno s kolegom, Ninom Knapićem, dočekao je majku, dozvolio joj ulaz, pronašli su vrećicu, i naušnice!

      Majka ovim putem zahvaljuje na ljudskosti i susretljivosti djelatnicima Komunalnog poduzeća, jer djevojčici to nisu samo naušnice!

      (I.A.)11.12.2023./10:51:06


      klik na link:
      https://5portal.hr/vijesti_detalj.php?id=45794



      fotka: 5portal

      - 16:11 -

      Komentari (16) -


        Nema ga zemlja




        Moj cimer (čitaj ili ti ga zakoniti ) i ja
        slažemo se i razumijemo kako kada
        evo primjera nekoliko
        pa zaključite sami…

        ***

        On: Treba li ti danas auto?
        (mangup, vidi da je gorivo na minimumu
        pa bi ja trebala ići na benzinsku ),
        Ja: naravno da mi ne treba…
        trebat će mi mi sutra, imam termin kod frizerke…

        ***

        On: idem pod tuš pa ćemo kavicu razgovorušu zajedno, važi?
        Ja: važi, ne moraš brisati pločice poslije tuširanja
        ( poslije njegovog tuširanja u kupaonici je sveopći kaos i potop…)
        sad, pod stare dane potrudi se za sobom ostaviti urednu kupaonicu
        jer sam mu nekoliko puta sve zvijezde s neba brojila…
        pa nije mene moja majčica na ulici rodila…
        njegovo tuširanje sada je njegov problem…

        ***

        Za mene je odlazak u trgovinu izgubljeno vrijeme…
        srećom njemu to nije problem,
        a znate zašto?...ide, kupi, odloži u prtljažnik
        i ode na kavu s nekim penzićem i naravno,
        zaglavi do podna…meni odgovara



        fotka: moja

        Kod njega je sve na izvolite, uvijek i uzaludna su moja gunđanja...
        oko kompjutera nered, kaos, zbrka, hrpe svega i svačega
        Ja: imam ideju, vrijeme je za ozbiljnu svađu,
        pa radni stol ti je pravo odlagalište svaštarija...
        On: živ, hladan: Žao mi je, za svađu je potrebno dvoje…
        ( naravno da mi istog momenta digne tlak…)
        kaos ostaje do daljnjeg, ja se mogu na Himalaje penjati,
        promijeniti ga ne mogu takvog ga je rodila majka…

        ***

        On: mogli bi malo prošetati
        Ja: ček, ček, malo kasnije, moram pjesmu napisati dok je ne zaboravim
        (naravno, zaboravio je da mi je predložio šetnju,
        evo ga igra šah, puštam lava na miru ...

        ***

        Nismo kompatibilni, ali smo si takvi, meni je dobro,
        a kako je njemu trebalo bi ga pitati..
        Isključujem se, eno ga urulava u dvorište, bio je po benzin i svratio u Plodine,
        javlja mi da iskrcam što je kupio...
        hajde, njemu za ljubav učinit ću to, ali ako dobro ne očisti cipele o otirač
        morat će znati čija majka vunu prede…

        ***

        cimer moj,
        nema ga zemlja takvog…



        fotka: moja


        - 11:11 -

        Komentari (9) -


          09.12.2023., subota

          Kako siješ tako žanješ


          znate li onu
          kako siješ, tako žanješ
          sijala sam ja
          želi su neki drugi

          tako je to, vjerujte mi
          komentare su imali svi

          jedna je rekla da su prevelike
          ( jednom prilikom su joj bile male, da, da)
          druga je rekla da su
          trebale biti reprezentativnije servirane
          dobrica jedan jedini pitao je recept
          a jedna djevojčica pitala je
          može li jednu ponijeti kući...

          vjerujte meni,
          od koga je, dobro je
          za koga je,
          moglo je biti bolje

          eto tako i toliko...




          fotka: moja ...product of JA

          - 10:55 -

          Komentari (17) -


            08.12.2023., petak

            Desi se pjesma



            300



            ...desi se pjesma
            ne jednom...mnogo puta...
            desi se uvijek
            kad su osjećanja
            intenzivna...
            u trenu moram zapisati
            jer već sljedeći nije isti...

            desi se pjesma
            kad rana peče
            desi se kad sam ushićena sitnicom
            koju nitko ne primjećuje
            desi se iznenada,
            nenajavljeno...

            klize riječi drage
            kao prijateljice dobre
            jedna drugu traže,
            pored njih i uz njih nemoćna sam...
            samo ih skupljam kao što
            dijete skuplja igračke...

            desi se pjesma...
            zapisana
            i
            ostavljena u pretincu
            gdje srce sanja...

            već sljedećeg trena,
            desi se, ta ista pjesma
            postaje prošlost,
            postaje uspomena
            u njoj ponekad caruje bol,
            snažna, reska kao nož ...

            desi se pjesma
            u njoj i razdraganost misli,
            u cvrkutu duše i srca
            netko drag...


            ilustracija - izvor internet

            - 08:06 -

            Komentari (10) -


              07.12.2023., četvrtak

              Kakve to pjesme pišeš



              Jučer sam imala telefonski poziv
              sa poznatog mi broja
              - što je tebi, kakve to pjesme sada pišeš
              je li to neki novi ciklus, neka nova ti
              - kakve pjesme, moje pjesme, po diktatu srca pisane
              - ali ne poznajem te takvu,
              čemu sad odjednom oporost riječi iz tvog pera
              - čudim se, načuditi se ne mogu
              uvijek, baš uvijek iz nutrine na sunce objelodanjujem sebe
              suncu i svjetlu ispisujem najiskreniju sebe

              ima u meni sunca, svjetla, radosti, ljubavi na pretek
              ali zar je grijeh ako ponekad srce išće
              da na praznom papiru ostavim trag
              sjete, tuge, razočaranja, sumnje ili zebnje
              i to je ljudski, zar ne?

              zaključila sam da je jučerašnji poziv bio dobronamjeran
              ali jednostavno ljudi ne žele čitati moj disonantan stih
              za mene poezija nije samo valcer pozitivnih vibracija
              stih je i tuga i bol i čežnja, gubitak, ljutnja ili gnjev...
              slažete li se sa mnom?

              ja sam svakakva, nekakva
              znam biti i nikakva
              sve to bez zadrške ispoljavam i u virtuali i reali,
              u stihu i prozi...

              danas od mene stiha nema,
              moram se resetirati
              o svemu razmisliti
              želim ja ostati ja, bez obzira na sve one
              koji žele od mene
              samo ono što oni žele...

              eto tako je to...

              živi mi i zadovoljni bili
              danas vam ostavljam post
              gastropoeziju iz moje kuhinje
              živi mi i zadovoljni bili...



              fotka: moja



              fotka: moja

              - 10:11 -

              Komentari (11) -


                06.12.2023., srijeda

                Protestiram !!!



                ...nepravda ...
                pa to ti je...


                staviš čizmicu,
                dobiješ šibu...

                hajde,
                ako je za utjehu,
                bar je u boji...


                protestiraaaaam...!!!

                pohvalite se,
                jeste li vi bili bolji od mene
                pa zaslužili bolje
                iskrenost molim...



                ok...
                kad me Sv. Nikola ne voli
                ja sam se počastila sama
                čizmica je ovako baš simpa ...




                fotka: moja


                - 08:10 -

                Komentari (15) -


                  05.12.2023., utorak

                  Nismo stigli




                  Nismo se stigli sresti
                  vremena nismo imali, preteklo nas je
                  vjerovali smo mu, ono nas je prevarilo
                  jutro nam je kliznulo
                  popodne smo negdje žurili
                  nekud trčali, i sad se pitamo zašto...

                  prejaka je želja bila
                  na vrata duše uporno je zvonila
                  svaku pomisao na susret
                  u zlatni kovčeg uspomena
                  smo zaključali ...

                  svako jutro komadić smijeha smo crtali
                  s ruba teške zebnje i sudbine
                  i sami smo se izgubili
                  neke misli duboko na dno nutrine smo potisnuli
                  da nam lakše bude čežnju izdržati...

                  u zrcalo smo se pogledavali,
                  utjehom sami sebe varali
                  da će možda sutra biti bolje,
                  da će i nama svanuti,
                  nama nije, samo je vragu bilo bolje…

                  svakim danom bušili smo račun
                  kao kondukter u nepostojećem vlaku sreće
                  kad ga buši kao da je plaćen
                  možda će na bolje krenuti,
                  teže od ovog više nije moglo...

                  ti si htio hvatati prečice
                  moja olovka to nije stigla
                  zarezi, upitnici, uskličnici, točke
                  i velika slova po
                  praznom papiru umjesto nas
                  su se sretala…



                  fotka: iz moje arhive...porijeklo internet

                  - 10:28 -

                  Komentari (11) -


                    04.12.2023., ponedjeljak

                    U žuboru srca




                    ...ne traži od mene
                    da razumom ti zborim
                    ja za tu misiju stvorena nisam
                    od duginih sam boja sazdana
                    srcem ljubav živim
                    zvjezdanog sjaja slijedim put...

                    u tajanstvenom žuboru srca
                    sazrijeva proljeće Svemira
                    na sivom kamenjaru postojanja
                    ja puna sam nemira
                    i kiptim, i vrištim tišinu
                    beživotnoj travci
                    pojem pjesmu radosnicu
                    u inat životu mudrujem sreću...

                    ne traži od mene
                    da razumom ti zborim
                    sve sam nade u
                    bezgrješnosti svojoj utopila
                    grijehe davno okajala
                    tugu i sjetu
                    rijekom suza
                    isplakala...

                    pusti to moje srce
                    da na krilu leptira
                    leprša dvorima tvojim...

                    ne traži od mene
                    da razumom ti zborim
                    ja u pupoljku srca
                    nosim ti odsjaj zore
                    na stazama ugaslih nadanja
                    procvjetat će i tvoji
                    izgužvani snovi....



                    fotka: moja

                    - 10:56 -

                    Komentari (10) -


                      03.12.2023., nedjelja

                      Još ga nema


                      Kod mene ga još nema
                      samo bura vije, zavija
                      kad ga ima
                      izgleda ovako...



                      fotka: moja



                      fotka: moja




                      fotka: moja



                      fotka: moja



                      fotka: moja



                      fotka: moja



                      fotka: moja


                      - 08:57 -

                      Komentari (9) -


                        01.12.2023., petak

                        Prolaznost



                        … u grudima srce kuca
                        pukotine vremena bilježe prolaznost
                        sve plime i oseke žudnji i vremena
                        zapletene misli vjetar u krošnjama mrsi
                        stamen u snu sjajiš
                        labirinte beskraja
                        istražuje usnula duša

                        ne dotiču me se nade
                        u kovitlacu vjetra eho je raznesen
                        noć šapuće jutru
                        svitanje oblači odore snježne
                        kušam uspomene,
                        putenost raspletene sudbine

                        sneno je ovo jutro,
                        tvoje ime tihujem
                        ne izgovaram ga
                        u velikom strahu
                        da mi te ne ukradu

                        u snovima te tražim
                        put oblaka pogled propinjem
                        u sazviježđu mira i spokoja
                        misli u snovima dodira zastaju…




                        fotka: moja školjka u pretprazničnom ruhu


                        - 08:47 -

                        Komentari (9) -















agava-box
buon-natale-con-sfondo-bianco-di-alta-qualita-670382-89149